U svojoj sobi Đole je sjedio u naslonjaču krckave tvrde stolice vidno opušten sa slušalicama na ušima. Promatrao je izmjenjive vizualizacije windows media playera br. 10. Između njega i zaslona ekrana stajala je zamašćena tipkovnica, a ispod njenih tipki nalazilo se malo skladište za mrvice kruha. Odmah do tipkovnice ležale su odbačene kore mandarina iz kojih je izvirivala šalica sa duplom dozom kave skoro pa već ispijena do dna.
Dvije minute kasnije pred vratima WC-a…
- Stari, otvaraj! Otvaraj ako boga znaš!
- Čitam novine. Ne dižem se bogu sada!
- Ali sere mi se. JAKO!
- To nije moj problem sine. Odjebi!
Nekako u isto vrijeme moglo se uočiti mongoloidno kretanje dvojice kretena; Đrka i Šele, u potrazi za najprikladnijim govnolendskim mjestom za ispijanje podnevne kave.
Nakon što su sjeli, Đrk primjeti nešto neobično na Šelinoj kosi.
- Ček ček, ne miči se – Đrk će, te posegne rukom ka njegovoj kosi
- Osjetio sam nešto. Bit će da je grančica sa stabla. – dobaci Šele
- E, pa nije.
- Nije?
- Ne. Ovo je nešto mnogo podlije što dolazi iz skrivenih prostranstava krošnje ovog drveta.
- Što? Reci više jednom! – Šele će nestrpljivo
Đrk se misteriozno nagne prema njemu, pogleda lijevo, pa desno, zatvori oči, promiješa sadržaj nađen u Šelinoj kosi pod prstima, primakne prste ka nosu, pomiriše, te reče :
- Govno brkate sjenice.
- Jesi siguran?
- Sto posto. Kao da su me jednom posrale. Ali vidjet ćemo mi tko se tu zadnji smije.
- Nemoj tako Đrk. Pa to je ugrožena ptičja vrsta.
- Znam. Uskoro je više neće biti. Imaš maramicu?
- Imam, evo izvoli.
- Tenks, vratim ti.
- Radije nemoj.
- Ej, vidi tko je sjeo tamo preko puta.
- Tko?
- Lik Bleson.
- Koji ti je taj?
- Ne znaš Lika Blesona?? Taj ti uvijek žuri kući poslije kave srat. Veoma je profinjen i ne može to učiniti u WC-u kafića.
Dok je Đrk izgovarao tu rečenicu, Lik Bleson se već ustajao ostavivši novac za kavu na stolu, te se udaljivao vještim brzopoteznim pingvinskim koracima. Pokraj njega je protrčao Đole sav izbezumljen urlajući :