Palim svjetlo. Soba je i dalje mračna na trenutak. Aha, evo ga…moje svjetlo dolazi. Uzdiže se kao neko ljepljivo prokletstvo i usisava me. Znate, ovo nije svijet za mene. Moram izaći, moram biti svoj. Ovo je definitivno moj zadnji post . Supernova nastupa. U mojoj glavi čestice toka svijesti raspršit će se i svaka će krenuti svojim putem. Putujem u svoj izgubljeni grad. Ostat ću još par minuta sa vama da izlučim ovu bol koja se gomila. Ne želim ići, ali odlučio sam. Obećao sam sebi.

Ako sam vam dopizdio ovih dana onda svakako ne klikajte na ovaj link.