29
ponedjeljak
kolovoz
2005
samo kratki pozdrav...
spremam se, tj. sad ću napokon spakirati stvari za bolnicu, zar ste sumnjali da to neću ostaviti za zadnji čas...ne stignem ipak u jutro jer moram biti u pola osam u bolnici, morala bih se jako rano dići da sve stignem ;))
danas sam si napokon kupila i šlapice za bolnicu i to u dvije boje koje ne podnosim, svjetloplava i roza, sama sebe teroriziram...
nego, podsjetila me Trill na nešto...
prošli tjedan kad sam bila na poslu, pozdravljam se s kolegama i počeli smo nešto pričati o kilaži...i kaže mi jedan kolega, daj sad kad već ideš u bolnicu, a kad te već stalno boli jedna stvar koju žene nemaju (ovo je duži izraz za jednu riječ koju inače koristimo ;DD), reci im neka ti ga odrežu, em ćeš se riješiti boli, em ćeš izgubiti jedno tri kile...
razmislit ću još o tome, neka mi prvo srede koljeno...
hajde sad pa pa, nemojte mi previše pisati postove da ne budem u prevelikom zaostatku, pusa
komentiraj (56) * ispiši * #
28
nedjelja
kolovoz
2005
nešto sam ozbiljna, ne laprda mi se..
16:25
prije jedan sat sam sjela za kompjuter i nakanila pisati post...evo chatam već 1 sat, ne žalim se, nije mi nestala inspiracija, nisam je ni imala...a chat je baš zanimljiv, neću vam reći s kim, ne budite znatiželjni, ne morate baš sve znati...uglavnom nikoga ne ogovaramo, chatamo samo o važnim temama presudnim za razvoj čovječanstva...ne vjerujete??? ;DD
skoro sam opet počela o poslu, ali neću, nema smisla, već vam je moj posao na vrh glave vjerojatno....
ali dajte si zamislite što bi tek bilo da dam otkaz pa da vas počnem daviti s tim koliko imam veša za peglanje, šta ću danas kuhati...pa kako mi je dosadno doma, pa kako ne mogu naći drugi posao....onda bi vam najvjerojatnije počele izbijati sijede....
17:25
evo završismo mi sa chatom pa nastavljam dalje....nešto previše čitam u zadnje vrijeme pa mi se teško prešaltati na laprdanje...ali jako sam sretna zbog toga jer je čitanje nešto što najviše volim, a za što nisam imala koncentracije prethodnih mjeseci...
zadnjih par godina čitam pretežno ženske autore, ponekad to nije ni svjestan izbor, shvatim to tek nakon što se prisjetim što sam čitala...
sad sam odlučila pročitati par knjiga jednog muškog autora, coelha, alkemičara sam sad drugi put pročitala, još uvijek ne razumijem onu sveopću oduševljenost širokih masa ili samo misle da moraju reći kako im je knjiga super jer svi kažu da im je super, sada čitam hodočašće, to mi se već malo više sviđa, a onda ću nastaviti s ostatkom tako da imam jasniju sliku...
zapravo, jako mi se sviđa jedan dio koji ću vam i prepisati, pošto je ovo vjerojatno zadnji post prije odlaska u bolnicu i ne znam kad ću napisati sljedeći...pa pročitajte ako vam se da ;)))
....
Prvi znak da ubijamo svoje snove je nedostatak vremena. Najzaposleniji ljudi koje sam upoznao u svome životu uvijek su imali vremena za sve. Oni koji nisu ništa radili bili su uvijek umorni, nisu primjećivali posao što ga moraju obaviti, i stalno su se žalili da je dan prekratak. Oni su se zapravo bojali započeti Dobru Bitku.
Drugi znak smrti naših snova su naša uvjerenja. Zato što ne želimo gledati život kao veliku pustolovinu koju treba proživjeti, počinjemo se smatrati mudrima, pravednima i ispravnima u onome malo što od života tražimo. Gledamo preko zidina naše svakodnevnice i čujemo koplja što se slamaju, osjećamo vonj znoja i baruta, velike poraze i žudne osvajačke poglede ratnika. Ali nikada ne shvaćamo radost, golemu Radost koja se nalazi u srcima onoga koji se bori, jer njima nije važna pobjeda ili poraz, važno je samo voditi Dobru Bitku.
Naposljetku, treći znak smrti naših snova je Mir. Život postaje nedjeljno poslijepodne, od nas se ne traže velike stvari i ne traži se više no što želimo dati. Tada mislimo da smo zreli, ostavljamo po strani dječje fantazije, i osjećamo se osobno i stručno ispunjeni. Iznenađeni smo kad netko naše dobi kaže da još uvijek želi nešto od života. No zapravo, u dnu našeg srca, znamo da smo odustali od borbe za snove, od Dobre Bitke.
....
Kada odbacimo svoje snove i pronađemo mir, imamo maleno razdoblje smirenosti. No mrtvi snovi počinju trunuti u nama i zagađivati čitavu okolinu u kojoj živimo. Postajemo okrutni prema onima koji nas okružuju, a na kraju tu okrutnost usmjerimo i prema sebi. Pojave se bolesti i psihoze. Ono što smo željeli izbjeći u borbi - razočaranje i poraz - postaje jedini poslanik našeg kukavičluka. I jednoga lijepog dana od mrtvih i istrunulih snova zrak postane težak za disanje i poželimo smrt, smrt koja će nas osloboditi naših uvjerenja, naših briga, i onoga strašnog mira nedjeljnih popodneva.
"Hodočašće", Paulo Coelho
dragi moji, svima vam želim da ne čekate smrt u miru nedjeljnog popodneva nego da živite svoje snove, pusa
komentiraj (36) * ispiši * #
25
četvrtak
kolovoz
2005
pa da još malo laprdam dok sam još doma...
uopće ne mogu povjerovati, ali već sam jučer poplaćala sve račune...obično se to dogodi nakon što primim poruku dragog T-mobila koja ide otprilike ovako Poštovani, podsjećamo vas da još niste podmirili troškove na vašem računu...tralala, tako nekako...vaš T-mobile...e to me uvijek podsjeti da kasnim s plaćanjem računa..
otkad plaćam račune preko neta, još ih nikada nisam platila na vrijeme, kad dođu mislim, ima još vremena, stignem, to ću i onako na brzinu obaviti...i onda stoje na ormariću u hodniku dok se ne sjetim ili dok me t-mobile ne sjeti...
i tako ode 1900 kunića samo tako, kad bolje pogledam, najveći dio kolača otišao t-comu, što za telefon, što za internet, što za mobitel...spuštajte te cijene više...
sad kad sam ožalila novčeke, koji su i tako s micekovog tekućeg, možemo dalje...
micek mi je pak jučer otišao na more...odemo jučer L2 i ja u dućan, sad mi on služi kao pomoć pri nošenju, nešto se provrijednio, još ja cijelim putem šepam kao velika i još mi k tome jučer noga utrnula i svaki korak desnom nogom znači bar jednu psovku u sekundi, istina, ljudi me malo čudno gledaju, ali tako mi je nekako lakše, izbacim negativnu energiju iz sebe, samo mi još fali čir na želucu...no vratimo se mi nakon nekog vremena doma i kaže L1, tata je otišao na more...ja ga onako upitno pogledam, otkud sad to??...rekao je da ide da se malo odmoriš od njega....hahahahaha, baš je drag ponekad, kažem ja....da stalno komuniciramo samo preko telefona baš bi se dobro slagali ;DD
laprdava opet glumi veliku kuharicu...jučer smo imali instant tjesteninu, dići ću spomenik u svojoj kuhinji podravci, a danas smo naručili pizzu, djeca sretna a i ja, kad se uspijem smjestiti u neki položaj u kojem ne osjećam koljeno, ne miče mi se...
zvali me naravno s posla da sutra dođem na kratko nešto pokazati šefici i mladoj kolegici tako da mogu preživjeti moje bolovanje...sve vam može biti jasno kad me zovu da im iz tablice nešto pročitam...ne znam zašto moja šefica ima plaću skoro duplo veću od moje, ja nju nikad ne zovem kad je nema jer mi ne treba...
sad imam vremena, pa baš nešto razmišljam o poslu pokušavajući pronaći nešto dobro u njemu, za sada sam jedino našla to što mi je blizu doma i dalje mi nikako ne ide...
što vi volite kod svog posla, ajde bar nešto smislite, možda se onda i ja još nečeg sjetim...
pusa
komentiraj (47) * ispiši * #
24
srijeda
kolovoz
2005
pustite me da spavam...
sinoć ugasim mobitele, isključim alarme...želim spavati duuuugo, duuugo...ići ću u četvrtak s nalazima kod anesteziologa...želim bar jedan dan bez zvonjave jutarnjeg alarma, odlazaka na preglede ili po nalaze....zar tako puno želim...
8 sati...telefon...sin mi dodaje slušalicu....dobro jutro, je li to mikroton....ne nije, privatni broj....oprostite....ništa, kažem...mislim si kojeg boga zoveš u 8 ujutro, čak i da si dobio koga hoćeš, misliš da itko voli čim dođe na posao da mu zvoni telefon, nemaš pametnijeg posla u jutro nego nekog daviti....no dobro, spustim se natrag na jastuk, nastavit ću dalje, možda zaspem i nastavim sanjati, napokon nešto sanjam, nešto zbrčkano, ali ne sjećam se kad sam zadnji put sanjala....
nakon otprilike jedne minute...netko zvoni na vratima...."#$%$"#$%....tko je....vodovod...otvaram vrata...došli smo promijeniti sat, ali ovo prema vama nije dobro spojeno, fali spojnica..imaš nešto od jednog cola, pita onog kod sata...nemam, viče ovaj drugi...dobro, pozvonit ću vam za minutu dok vidimo...
opet legnem, nemam snage čekati drugu zvonjavu u nekom drugom položaju...zvono...opet bauljam...otvaram...hoćete vi zvati svog majstora koji je ovo spojio ili da mi dođemo sutra i to napravimo i da pošaljemo račun...dođite vi...zatvaram vrata...kako odjednom vi možete popravljati i nakon sata, nevjerojatno, prošli put niste htjeli zato smo i zvali majstora jer je curila voda iza sata, mislim si...da bog da imali noćne more od mog jutarnjeg izgleda...
evo, ne mogu isplanirati ni da se neću dići u rano jutro...svi moji planovi padaju u vodu, to je nekakva urota svjetskih razmjera...pomislili bi paranoici ;DD
onako usput, koliki je vaš račun za vodu...kod mene je 6 stanova i dolaze takvi astronomski računi da to nije normalno
komentiraj (46) * ispiši * #
21
nedjelja
kolovoz
2005
kratko izvješće
tu sam, tu sam...evo me...nisam baš bila na kompu pethodna dva dana, niti sam što čitala a kao što primjetiste ni pisala...obavila sam snimanje pluća u četvrtak, ali pošto mi se teleporter pokvario pa nisam mogla stići gradskim prijevozom na vrijeme još i na vađenje krvi u bolnicu, to sam obavila u petak...pluća su u granicama normale, obožavam takve nalaze...u ponedjeljak idem po nalaze krvi, pa još izvaditi krv u reumatsku stanicu...i onda ću sa svim tim nalazima na pregled stričeku anesteziologu...pripremaju me kao da će me razrezati uzduž i poprijeko, a ne mi samo napraviti rupicu sa svake strane koljena i unutra ugurati kamericu i instrumente...
sad se pitam što nisam ostala odmah u bolnici i sve bi mi to napravili u roku pola sata..i već bih sada bila doma...
no, dosta o tome...što je laprdava inače radila ovih dana...pa u četvrtak se sjetila da joj je prijeko potreban novi frižider...zašto?? ovaj možda ne radi?? ne, radi super, ali sam zaključila da mi je prostor za zamrzavanje premali, a pošto su imali baš jedan lijepi, veliki frižider na akcijskoj prodaji, rekla sam miceku da ga svakako moram kupiti i to još potkrijepila neoborivom činjenicom da mu majka ima sranje od frižidera i da bi joj ovaj naš bio više nego neophodan...pa smo se tako uputili u kupnju, naravno napokon sam si kupila i digitalni fotić tako da se mogu svakodnevno uslikavati...vidi gore...umjetničko djelo gospodina L1...laprdava smišlja da li da opere stari frižider ili da to velikodušno prepusti gospođi svekrvi...
nisam dugo o poslu, naravno u petak sam nakon vađenja krvi usputno svratila na mili mi i predragi posao..i odmah s vrata rekla dobar dan, evo došla sam vas malo posjetiti, iako, da budem iskrena, nije mi baš nitko falio...a odmah mila mi šefica rekla, ma šta posjetiti , ima brdo posla, imaš kaj raditi...rekoh, baš mi se i ne radi, a ona na to...sve ću ti ja to poštom poslati....samo pošaljite, imam ja mjesta za odlaganje papira, kontejner mi je ispred kuće....uglavnom, napravila sam joj nekakav obračun za vozače...to je valjda viša matematika po njoj...pobjegla sam u 11 jer sam išla po nalaze uz njezin prijedlog da se poslije vratim...skoro sam joj rekla da odjebe, ali sam se suzdržala....inače, poslali su mi mailom brdo datoteka, uvalili zaključni list s troškovima sedmog mjeseca...kao sad sam doma na miru pa se mogu baviti analizom, inventurnom listom i ostalim glupostima..to što već dva tjedna imam laganu temperaturu i što me peku oči ako stalno buljim u monitor,a koljena mi se ukoče od sjedenja, nikoga ne zanima...e pa mene ne zanimaju poslane datoteke...1:1...
što sam još radila ovih dana...pročitala do kraja knjigu vrag nosi pradu...i zaključila da bih mogla napisati istu takvu o svom direktoru....od sada ću ga zvati miranda..
idem vas sad malo čitati, da se nafiksam prije odlaska u bolnicu...da tamo lakše prebrodim apstinencijsku blog krizu ;D
komentiraj (50) * ispiši * #
17
srijeda
kolovoz
2005
novi post na traženje
vrpolje mi već kaže da sam se razlijenila, pa samo jedan dan nisam napisala post, ljudi pa nisam ja miljenko jergović da sipam riječi kao iz rukava...uglavnom, ručak se krčka, a meni već skoro pobježe inspiracija dok sam čekala da se ovaj laptop podigne, L1 instalirao programa k'o u priči, laptop mu je zaštićen kao da radi u tajnoj službi, a još mi bezobraznik neda adsl jer skida nekakve knjige i igrice i sad se ja moram spajati preko modema..užas
počela ja danas napokon ići na pretrage, obavila ekg, srčeko radi lijepo mirno u kontinuitetu...što nisam ni sumnjala, ipak sam ja jedan poprilično flegmatičan tip čovjeka s ponekim koleričnim ispadom, tek toliko da si ponekad podignem tlak ako se spusti previše...kad smo već kod srčeka, prije 2, 3 godine mog miceka počelo probadati oko srca...
i kopa on po nekakvoj knjižurini s boleštinama i naravno nađe da ima i anginu pectoris i šta ti ja znam šta sve ne...(inače, ja tu knjižurinu koristim u druge svrhe, teška je k'o sam vrag, pa kad vidim da su mi trbušni mišići postali previše opušteni, lijepo legnem stavim si je na trbuh, malo pročitam ali ne previše, jer ti zločesti simptomi mogu biti isti i kod bezazlenih i kod najtežih bolesti pa nema smisla da se živciram previše, uglavnom nakon jedno pola sata trbušni mišići vas bole kao da ste napravili 200 trbušnjaka, prava pasivna gimnastika)..kažem ja njemu, ma nije ti ništa, samo si običan živčenjak, sve ti je to od tvoje kolerične naravi, već sam ti rekla da promijeniš ime i prezime u živko živac...ali neće on mene slušati i ode kod doktorice...žena mu napravi pretrage i kaže nije vam ništa samo ste previše nervozni i da mu normabel...e pa ne vjeruje on ženi, ode kardiologu, bljune par stotina kuna...i čovjek mu kaže, nije vam ništa, samo ste previše nervozni i prepiše mu istu stvar...i sad ti ne slušaj ženu koja te poznaje bolje od rođene mame, cccc....nema toga što ga ne živcira, gleda na primjer milijunaša pa netko ne zna odgovor na neko bezvezno pitanje...kako može biti tako glup??!! ...ja kažem, a šta ne bi mog'o, kao da je to neki problem.....pa šta tebi ne smeta kad je netko tako glup... a šta bi mi smetalo, glup je sebi, ne meni...i da ne nabrajam dalje
sutra idem snimati plućica u ambulantu, a ako stignem i krvcu svoju ću izvaditi, sjetila sam se čak nazvati laboratorij u bolnici i pitati ih da li mogu sve te pretrage kod njih napraviti (nešto sam poduzetna postala u zadnje vrijeme, još ću postati i poduzetnik, samo kad smislim čime bih se mogla baviti), kažu da može ako je sve navedeno na crvenoj uputnici iako je moja doktorica sumnjala u to pa mi je dala i drugu uputnicu za naš laboratorij, baš super bar me neće dva puta bosti...imam ružnih iskustava s vađenjem krvi, imam dosta štono bi se reklo žilave žile, pa onda kad ne ide lagano ima sivonja koji stisnu pa je probuše i s druge strane, pa onda laprdava ima podljev do pola podlaktice i nadlaktice, divota za uživanje u pogledu na prelijevanje raznih boja...
pusa vam jedna velika svima
komentiraj (61) * ispiši * #
15
ponedjeljak
kolovoz
2005
kruh i skoro hladna lista
e pa da ne bi netko pomislio da laprdava ne zna ništa skuhati i ispeći osim instant pripravaka...laprdava je danas pekla kruh...
laprdava je otvorila svoje snene očice oko 10 sati nakon burno provedene noći...pred kompjuterom...ne ja uopće nisam ovisnica o blogu, samo sam koristila to što micek nije doma i ne vrišti kojeg boga stalno visim na tom kompjuteru....živa istina, eto noć prije nisam visila na blogu nego sam ubijala kokoši...u svemiru (da ne mislite prave)...do 4 u jutro..
no, da se vratimo na temu, digla se laprdava, napravila si kapučino, zapalila cigaretu...i upalila komp...malo čitala blogove (ne nisam ovisnica, već sam objasnila razlog ;DD)...i tako negdje oko 12 se sjetila da bi mogla otići i u dućan po kruh...dućan prvi - kruha nema...lagana šetnja tzv. hodom kao po jajima do drugog dućana (objašnjenje hoda kao po jajima za sve one koji su slučajno navratili i nisu pratili prethodne nastavke trakavice laprdanje - u oba koljena imam puknute meniskuse, s tim da je jedan nedavno nastradao, ali bit će bolje)...uglavnom, nema kruha ni u drugom dućanu...i ništa, dosjeti se laprdava da se kruh može ispeći i doma..
i hajde, neopisivom snagom volje, prevlada laprdava svoju neopisivu lijenost, zasuče rukave (ovo je figurativno, imam majicu kratkih rukava danas na sebi), uzme brašno, pronađe nekakav instant kvasac doma kojem nije istekao rok trajanja i zamijesi kruh...bez obzira što smo L1 i ja sjedili pola metra od pećnice i stalno pogledavali kruh, baš smo nešto zanimljivo skinuli s neta pa je kruh ispao turbo reš pečen....ali rekoše L1 i L2 (prvi u pubertetskim, a drugi u predpubertetskim godinama) da je kruh bolji nego kupovni, što je više nego pohvala iz usta te dvojice mladih kritizera kojima je najbolje jelo naručena pizza, a svaka juha koja nije iz vrećice, ne valja...na sve ostalo imaju primjedbe
a kad smo već kod pohvala, slijede zahvale u povodu pojavljivanja ovog laprdastog bloga na skoro hladnoj listi (znam da ste se nadali da ćete to izbjeći, ali ništa od toga)
zahvaljujem prvo slatkom dariusu, u tome su njegovi prstići sigurno ;))...pa onda naravno, kako to već ide, zahvaljujem svima koji su vjerovali u mene, čitali me u samim počecima mog laprdanja, svima koji komentiraju, svima koji čitaju, a posebno onima koji i čitaju i komentiraju ;)) sada naravno slijede roditelji, hvala im što su me stvorili iako sam se u svojim predpubertetskim, pubertetskim, a zalomilo se i u kasnijim godinama, nadala da su me usvojili ili da me netko zamijenio u rodilištu ;DD, svom životu u kojem bez obzira na nedostatak nekih prevelikih zanimljivosti, nalazim (izgleda) nepresušan izvor inspiracije (ako ništa drugo, uvijek se nađe netko tko mi digne tlak) i zahvaljujem svojoj sestri ...ona je kriva što ovo čitate...i sad je stvarno dosta, mislim, suze mi već frcaju na sve strane, a nemam brisače na monitoru, a i vi već lupkate nogama i pitate se , no hoće li ova već završiti...pa eto...kraj..stvarno sam se previše razlaprdala...udarila mi slava valjda u glavu
komentiraj (50) * ispiši * #
13
subota
kolovoz
2005
beznaslovno laprdanje
danas sam se stacionirala u kuhinji, nije baš da sam nekakav kuhinjski tip...ne volim kuhati uopće, kuham zato što moram jesti...i kuham čisto dobro iz jednog jedinog razloga, ne volim hranu lošeg okusa...baš sam prava domaćica nema šta....nisam se ni danas nešto pretrgala s kuhanjem, razlog boravka u kuhinji je jednostavan, uzela sam si laptop i prisvojila adsl još jutros, pa nema smisla da stalno prekapčam žice....ovako cijeli dan mogu bacati pogled na net i nešto i skuhati usput...
ne'š ti ručka, danas smo imali na jelovniku pljeskavice duboko smrznute by podravka, ispekla sam ih, nismo ih jeli smrznute, da slučajno ne pomislite, a čak sam skuhala i kukuruz, još se spremamo napraviti tiramisu, krema naravno opet by podravka, jede nam se nešto slatko...
uglavnom sama sam s L1 i L2...dižu mi tlak lagano cijeli dan...jedna čisto krasna subota...
a čak uspijevam pročitati i nešto drugo osim blogova, pa sam danas naišla na jednu zgodnu rečenicu...
Doris Lessing
možda mi je ta rečenica upala u oko zbog ovih kostiju, nemam pojma
pogledam se danas dok sam išla do dućana u izlogu i zaključim da hodam kao po jajima, možda će ljudi pomisliti da sam napunila gaće...ali opet će laprdava hodati zanosno lelujajući svojim vretenastim tijelom za koji mjesec ;DDDD
komentiraj (46) * ispiši * #
12
petak
kolovoz
2005
meniskusi moj dragi, šta mi radite
evo danas laprdava obavila pregled u draškovićevoj.....i.....osim što je doktor bio zgodan, mlad i plav....postavio je odmah i dijagnozu...
vidite na slici onaj lateralni...e taj je sigurno puknut...a onaj medijalni, postoji sumnja da je i on....
obavezno operacija, meniskus ne zarasta sam... sram ga bilo, kakva je to kost koja nema mogućnost samozarašćivanja..
usput mi je pogledao i lijevo koljeno...ista stvar...ne znam kako oni prije nisu skužili o čemu se radi, krivi izbor bolnice...
hoćete odmah ostati u bolnici da danas operiramo...pa ne bih baš danas...i tako su me naručili za 30.08., moram obaviti svakojake pretrage pred operaciju i tako ćemo prvo srediti desno koljeno koje je sad akutno, a ovo drugo kronično bolno ćemo ostaviti za drugi put..
da se bar bavim kakvim sportom, skijanjem na primjer, sve bi mi bilo jasnije...ovako mogu samo zaključiti da mi je škodilo silno igranje gumi-gumija prije tridesetak godina...
pusa svima
komentiraj (31) * ispiši * #
11
četvrtak
kolovoz
2005
i don't wanna dance, dance with you baby no more....
već dugo sam u nekakvom čudnom raspoloženju koje se izmjenjuje s danima kad sam prisutnija u vanjskom svijetu...
čitala sam na godišnjem knjigu petica iz tugovanja...i zaključila da se isto tako osjećam iako meni nitko nije umro...sa željom da se zavučem ispod pokrivača i da ne izlazim danima, da se ne presvlačim, ne perem, ne češljam, da me nitko ništa ne pita i da me svi ostave na miru...
a opet da postoji netko tko će me držati u krilu i čvrsto zagrliti...ne znam ni sama što hoću, izgleda....zapravo koliko često uopće znamo što hoćemo...ja, imam osjećaj, skoro pa nikad...
i kad sam u takvom nikakvom raspoloženju, onda mi obično pomognu sjećanja...sjetiš se nečeg lijepog...od čega ti zatitra nešto u trbuhu, od čega se osjećaš živim, što ti vrati osmijeh na lice...eto, ponekad je dovoljno čuti neku pjesmu i sjećanja krenu
baš mi se sviđa ova rečenica
Ralph Waldo Emerson
komentiraj (23) * ispiši * #
08
ponedjeljak
kolovoz
2005
04.08. - 08.08.05.
dan prvi
obavila na poslu neke dvije stvari (ne znam što, ali se sjećam da su bile dvije) i usput čitala blogove ;))
u 12:30 se pokupila doma spakirati stvari, u 14:05 krenuli na produženi vikend, izabrali autoput ovaj put i tako se laprdava prvi put u cijelosti provezla autoputom uključujući oba velika tunela, sva sreća nije bila gužva pa nije bilo čekanja pred tunelima...
tijekom puta tri puta nazvala kolegicu da ju priupita da li je obavila nešto i sama sebi rekla da sam postala dosadna i naporna kao direktor
cijelim putem pratila nas kišica, a nakon izlaska iz svetog roka pridružila joj se i bura...sretno stigli na odredište u 17:05
umjesto kupanja i sunčanja, odlazak u restoran na papicu
dan drugi
zvonjava mobitela u 06:35, naravno, laprdava zaboravila isključiti buđenje, ništa me nije smelo, bura vani puše kao luda, nema ništa pametnije od ostajanja u krevetu do 11:00...jutarnja kavica, pa odlazak u šetnju, ne moraš ni hodati..skočiš, pa te bura odnese par metara...
laprdava odmah počne kukati, boli me uho, bole me sinusi, nabila kapuljaču na glavu...ma prava mimoza...morali smo opet pobjeći u restoran na ručak....nakon toga, okrepljeni, odlučili smo se za dulju šetnju..divota...bura puše s udarima od preko 120 km/h, more valovito, izmaglica nad morem od sitnih kapljica...i odluči laprdava snagom volje tj. unutarnjim razgovorom sa samom sobom koji je glasio ovako: hej ti mimozasto laprdalo na zrnu graška, neće te boljeti ni uho ni sinusi, jasno...i tako je laprava svojim nejakim tijelom i još nejakijim nikakvim koljenima odolijevala naletima bure i šetala plažom....
prekrasan prizor, mislim more, ne laprdava u borbi s vjetrom..
dan treći
bura se smirila, sunce se napokon pojavilo, bar sam se malo sunčala popodne i uživala u čitanju i razgovoru s L1 i L2, bili su čisto normalni, s tek pokojim međusobnim prepucavanjem, valjda im je bura pročistila glave malo..
dan četvrti
povratak, opet autoput, kiša cijelim putem, lijevala nakon kapele, vozača koji nikad nisu trebali dobiti vozačku koliko hoćeš, ali bar ne može nitko ispred nekakvog zavoja intuitivno zaključiti da iza nema nikoga pa uletiti u tvoju traku, grijanje upaljeno u autu, koliko znam još je ljeto ??, čitanje blogova popodne, svađa s mužem, tek toliko, predugo je trajalo primirje
dan peti
odlazak doktorici ujutro, naravno na godišnjem je, moram zamjeni popodne, odlazak na posao, svi na godišnjem, samo kolegica, direktor i ja, nisam napravila ništa od onog što sam planirala jer me s nečim drugim zagnjavio, odlazak kući, posjet doktorici, recept, uputnice, bolovanje...odmarajte to jadno koljeno i dođite s nalazima, još malo svađanja, kaj visiš stalno na tom kompjuteru...ne znam, možda zato što znam što ću s njim kad ne funkcionira kako treba...bar mi nešto ide
komentiraj (43) * ispiši * #
07
nedjelja
kolovoz
2005
u povodu raznih okruglih obljetnica ovih dana
Imagine
Imagine there's no heaven,
It's easy if you try,
No hell below us,
Above us only sky,
Imagine all the people
living for today...
Imagine there's no countries,
It isn't hard to do,
Nothing to kill or die for,
No religion too,
Imagine all the people
living life in peace...
Imagine no possesions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man,
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say I'm a dreamer,
but Im not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.
John Lennon
komentiraj (19) * ispiši * #
03
srijeda
kolovoz
2005
ljetovanje, valjda 2. i zadnji dio
pošto laprdava sutra odlazi najvjerojatnije na produženi vikend put mora i neće je biti par dana...bio bi red da bar ukratko napiše nastavak onog prijašnjeg kak ti dugog ljetovanja od tjedan dana ;))
stali smo tamo negdje kod mog poziva miceku o promjenjenoj ruti puta....prva micekova ideja je bila da me stričeki iskrcaju u gračacu, on bi do gračaca...što radi strah od nesnalaženja u prostoru čovjeku...prešetam ja po busu i pitam stričeka da li bi me mogli tamo iskrcati....može kaže on, ali kud će micek do gračaca onda mora kroz tunel, neka vas pokupi na onom križanju prije obrovca prema rijeci, ali ne znam da li može proći, mi s autobusom ne možemo jer popravljaju cestu od jesenica do zatona (zašto se u hrvatskoj ceste uvijek popravljaju u 7. mjesecu, pojma nemam)....zovem ja opet miceka i to mu sve prepričam....sad micek meni predloži da odem skroz do zadra, pa da se nekim lokalnim busom odvezem do odredišta...tu ja malo pop***** i saspem paljbu..."#$$%& ak si uspio završiti faks valjda ćeš uspjeti naći na karti nekakav smilčić...i složi se micek sa mnom i odšetam ja do stričeka da im kažem da me mogu tamo iskrcati....pa se ponovno vratim na svoje mjesto, gledam malo "izgubljeni u prijevodu" koji su nam stričeki pustili, kad li za kojih pola sata zove mene micek i veli da već čeka na nekom raskrižju prema smilčiću...naravno krenuo ranije da pronađe, a mi imamo sat vremena do tamo....ne znam što je radio tih sat vremena dok mi nismo stigli do tamo, možda je meditirao, možda psovao, stajao je na užarenom asfaltu, svuda okolo ploče "ne prilazi, mine" i tak, bar je malo pocrvenio u licu ;)))...ja sam još malo gledala film, pa sam nakon obrovca otišla naprijed pričati sa stričekima da me ne zovu kad stignemo do tog smilčića....uglavnom opet nisam vidjela kraj tog filma, ali valjda hoću jednog dana...
kako da opišem boravak na moru....osim što sam stalno šnjofala zrak i oduševljeno izricala svoju oduševljenost mješavinom mirisa borova, čempresa, oleandera...čak sam imala osjećaj da i masline mirišu...i već sam time dosadila svima u svojoj okolini, ali šta mogu, tako mi je fino mirisalo...
naravno imala sam i ukočen vrat i ramena od onog tegljenja torbe i klime u autobusu, to sam uspješno razgibala plivanjem prva tri dana...da bih se onda u utorak probudila, stala na desnu nogu i uz urlik zaključila da mi je i desno koljeno otišlo kvragu....otići ću valjda kod doktora kad nađem vremena jer još uvijek ne funkcionira normalno, nema šanse da čučnem, kad vidim stepenice zlo mi je...a pogotovo sam osjetljiva na bilo kakve bočne pomake...
plivanje je više sličilo na plutanje uz pokoji zamah rukama, sunčala sam se, ili čitala, napokon sam se mogla koncentrirati na knjige...s mužem se nisam čak niti jednom posvađala onako za istač, čak smo sami otišli na večeru, djeca su stalno u čudu pitala kako se tako dobro slažemo, kaj nam je....tu sam došla do zaključka da je to zbog toga što micek ove godine nije imao nikakve radove po kući, a ja nisam morala kuhati jer mi je i majka bila s nama....pa nismo imali razloga za živčanost ;))
i to bi bilo sve, da napokon završim tu priču, većinu onog što sam htjela napisati sam zaboravila, od sada sve zapisujem, što napišem to i zapamtim...
pusa
komentiraj (27) * ispiši * #
volim komplimente...
pošaljem ja svojoj sestri slikicu svoju s novom frizurom (da još sam se neki dan šišnula)
evo ti moja slikica, pusica, fotogenična sam ko krava
njen odgovor
KAKO SI LIJEPA!!!!!!!!!!!!
odlicno ti stoji kratka kosa!!!!
wau....fakat super,
malo me podsjecas na annie lennox-
moram priznati :))
super si zgodna,
I da znas-
preslatka si iz profila,
s malim slatkim nosicem..
ovaj put-
si ga totalno pogodila!!!!
mrak..
bas te evo gledam, i divim ti se..
odlicno :)
puseeeeee
ja izgledam ko krava, ak nisi dobro vidla fotke :D
sad, koja od nas dobro ne vidi, ne znam ;))))
kad smo već kod annie lennox...prije 20-tak godina dok je laprdava išla u srednju školu....ode laprdava na zimske praznike s kosom do ramena, prirodne boje....a vrati se u izvedbi svoje najbolje prijateljice koja nije imala nikakvih frizerskih sklonosti, ošišana totalno na kratko i ofarbana u crveno....prolazi tako sat matematike, razrednica me čudno gleda, ali me baš ne vidi najbolje pošto naravno sjedim u zadnjoj klupi sakrivena od znatiželjnih pogleda ;))...i zvoni i digne se laprdava, a razrednica opet baci pogled prema meni i kaže : laprdava dijete, što uradi od sebe!!!???
komentiraj (40) * ispiši * #
02
utorak
kolovoz
2005
uživam u funkcioniranju blog editora
pa moram još malo laprdati iako sam na poslu
upravo radim nešto, što kad bolje razmislim, jedino i volim raditi na ovom poslu....uplaćujem plaće..sve sam uplatila, jedino mi je za kraj ostao striček s dvije ovrhe i kreditom, pa moram malo pogledati...možda sam već i preplatila ovrhe, tko zna ;D....što mogu kad sam dobra pa mu ne prikazujem obustave na plaću, pa on stalno može dizati nekakve kredite o kojima onda moram razmišljati..
jedva čekam četvrtak da opet malo skoknem na more, ali koliko čujem, vrijeme će se pokvariti, bljak...
i da, ovih dana, pošto blog stalno šteka pa obično ne mogu čitati blogove i komentirati...čitam najčešće moj-posao i tražim nešto drugo...ovaj posao mi previše kvari raspoloženje i loše utječe na moje psihofizičko zdravlje...dovoljno je da se sjetim imena firme da me zaboli želudac...
pozdrav od laprdave
nadam se da ću sad kad je malo zahladilo, doma napisati nastavak putešestvija laprdavinih na more i iskoristiti nesmetan rad bloga...da kucnem triput u glavu
odgovor didi i petri: pa piše odgovor u tom postu u drugom update-u...to su mi tri najdraže boje i to baš tim redom
komentiraj (15) * ispiši * #
. . .
oh, vidi napokon mogu ući u blog editor, aleluja
komentiraj (13) * ispiši * #