dan prvi
obavila na poslu neke dvije stvari (ne znam što, ali se sjećam da su bile dvije) i usput čitala blogove ;))
u 12:30 se pokupila doma spakirati stvari, u 14:05 krenuli na produženi vikend, izabrali autoput ovaj put i tako se laprdava prvi put u cijelosti provezla autoputom uključujući oba velika tunela, sva sreća nije bila gužva pa nije bilo čekanja pred tunelima...
tijekom puta tri puta nazvala kolegicu da ju priupita da li je obavila nešto i sama sebi rekla da sam postala dosadna i naporna kao direktor
cijelim putem pratila nas kišica, a nakon izlaska iz svetog roka pridružila joj se i bura...sretno stigli na odredište u 17:05
umjesto kupanja i sunčanja, odlazak u restoran na papicu
dan drugi
zvonjava mobitela u 06:35, naravno, laprdava zaboravila isključiti buđenje, ništa me nije smelo, bura vani puše kao luda, nema ništa pametnije od ostajanja u krevetu do 11:00...jutarnja kavica, pa odlazak u šetnju, ne moraš ni hodati..skočiš, pa te bura odnese par metara...
laprdava odmah počne kukati, boli me uho, bole me sinusi, nabila kapuljaču na glavu...ma prava mimoza...morali smo opet pobjeći u restoran na ručak....nakon toga, okrepljeni, odlučili smo se za dulju šetnju..divota...bura puše s udarima od preko 120 km/h, more valovito, izmaglica nad morem od sitnih kapljica...i odluči laprdava snagom volje tj. unutarnjim razgovorom sa samom sobom koji je glasio ovako: hej ti mimozasto laprdalo na zrnu graška, neće te boljeti ni uho ni sinusi, jasno...i tako je laprava svojim nejakim tijelom i još nejakijim nikakvim koljenima odolijevala naletima bure i šetala plažom....
prekrasan prizor, mislim more, ne laprdava u borbi s vjetrom..
dan treći
bura se smirila, sunce se napokon pojavilo, bar sam se malo sunčala popodne i uživala u čitanju i razgovoru s L1 i L2, bili su čisto normalni, s tek pokojim međusobnim prepucavanjem, valjda im je bura pročistila glave malo..
dan četvrti
povratak, opet autoput, kiša cijelim putem, lijevala nakon kapele, vozača koji nikad nisu trebali dobiti vozačku koliko hoćeš, ali bar ne može nitko ispred nekakvog zavoja intuitivno zaključiti da iza nema nikoga pa uletiti u tvoju traku, grijanje upaljeno u autu, koliko znam još je ljeto ??, čitanje blogova popodne, svađa s mužem, tek toliko, predugo je trajalo primirje
dan peti
odlazak doktorici ujutro, naravno na godišnjem je, moram zamjeni popodne, odlazak na posao, svi na godišnjem, samo kolegica, direktor i ja, nisam napravila ništa od onog što sam planirala jer me s nečim drugim zagnjavio, odlazak kući, posjet doktorici, recept, uputnice, bolovanje...odmarajte to jadno koljeno i dođite s nalazima, još malo svađanja, kaj visiš stalno na tom kompjuteru...ne znam, možda zato što znam što ću s njim kad ne funkcionira kako treba...bar mi nešto ide
Post je objavljen 08.08.2005. u 21:13 sati.