Piva

Pričam sa frendicom i ona u jednom trenutku krene sa monologom koji mislim da svaki muškarac (single, dečko, zaručnik, muž, otac, djed, brat) treba pročitati. Prenosim ga ovdje uz naravno, dozvolu originalne misliteljice. Izostavio sam naravno osobne detalje, ali forma i poruka je ostala.

Većina muških bića koje sam ja upoznala, užasno se boje emocija.

I čak će, bojeći se emocija, zagušiti i svoje ''muške'' instinkte, ubijati ih u pivi i ostajati cijeli život sa ženom koja ih ne ispunjava (jer se boje?), a pritom će eventualno imati neku aferu, ali ako ih ta afera slučajno dotakne, pobrinut će se da nikada ne dotakne njihovu sigurnost i komfor. Nego će opet radije učiniti i aferu tužnom i izaći na pivo ugušiti svoje emocije. Tako nekako...

Uočila sam da su muški ljudi uglavnom kukavice koji ne žele promjene i boje se ako ih žena dotakne. A to ipak nije tako strašno teško - ženi, dotaknuti muškarca, ukoliko joj se sviđa - pa onda tip to ne iskomunicira, postane hladan, zbriše na to famozno pivo i pokušava ne razmišljati o tome. Pretpostavljam (jer ne znam čemu bi inače to pivo služilo). I tu dolazi do puno boli kod žena, jer za nas nema gore stvari od hladnoće, ignoriranja i nejasnih situacija. Ja bih radije da netko viče na mene (i ja bih odgovorila istom mjerom, dakako) nego da je hladan. Željela bih čuti u čemu je stvar. Željela bih čuti gdje sam pogriješila ili što netko misli, baš u onim najgorim trenucima međusobne netrpeljivosti. Ali obično frajeri jednostavno zbrišu u svoj svijet i kad se vrate, kao da ništa nije bilo, ispadneš glupa ako nešto pitaš. A ona dva dana/sata/tjedna/mjeseca koje proživiš u nesigurnosti i poluagoniji naprosto pokušaš zaboraviti. Naravno, mi smo isto krive. Ali hormoni su nam tako posloženi. Na užasno lako vezanje, na brigu, na preispitivanje, i na nevjerojatno brzi oprost ukoliko smo zaljubljene. Tako da svijet ipak nekako funkcionira. Ali ne sviđa mi se količina boli koju prosječna žena osjeća u vezi ako je iskreno zaljubljena, samo zato jer su muški nesposobni iskazati svoje emocije (pravovremeno).

U principu mi pizdimo samo kad je netko zatvoren.

Uzmi za primjer mog oca. neki dan je bio kod mene i njegova nova cura me toplije pozdravila i dočekala nego on. toliko mi je išla na živce njegova hladnoća da sam počela biti otrovna prema njemu. to se inače često događa. a on se samo još više povuče. Rezultat večeri je bio taj da sam mu na pozdravu rekla da se prema ljudima ponaša kao asocijalni luđak, a on mi je mahnuo i otišao. nakon toga sam plakala jer mu u biti samo želim pokazati koliko mi je stalo i koliko ga volim, a on to uopće ne primijeti i pravi se kao da mu uopće nije drago što me vidi i onda ja postanem grozna i mi tako živimo život. Ja ga ne mogu čak ni zagrliti. A znam da me voli.

Hvala ti na ovome, nadam se da će vrijediti svakome tko pročita.

Oznake: muški, piva, emocije, mučki instinkt, veza