Let lastavica

09.01.2020., četvrtak

Lepeza lijepih sjećanja

Zaista se ne sjećam kako mi je more poteklo venama rođenjem u Makarskoj na 100 metara od mora. Ali znam da uz more uvijek nađem sebe. U sjećanju prvo izleti plavo cvijeće na padinama Predolca u Metkoviću i žuta ruža čiji miris još pamtim. To su mirisi djetinjstva. Onda se zabijele stijene pružene u more Sućurja, na kojima smo se igrali slobodno, nesputano. Pa zamirišu borovi u Makarskoj i more se zaplavi u svim mojim pogledima, a Biokovo se nadvije i zaštiti me krilima sure ptice. Plešemo na terasi nad morem, zapletenih njegovih prstiju u mojoj kosi. I pod borovima na velikoj plaži spuste se tople usne u prvi poljubac. Kestenovi mirišu na ulazu u Medicinski fakultet u Rijeci. Pa neke zelene oči šeretski ušetaju u moj san i odvedu me daleko, daleko, da sve ispočetka stvaram, da se borim i izborim za plavu pa za crnu kosicu. I rastemo zajedno, veliki kao ponos, još veći kao sreća. Prve riječi, pa prvi uspjesi u struci i nauci, njihova i moja putovanja po svijetu. Ja sam mjerila Europu, oni mjere svijet, koliki je, kakav je. Po istoj balskoj dvorani plovimo i oni i ja, dijeleći nemjerljivu radost plesa. Poslije vrtloga sve se istaloži i nove se nade rode, ponovo srce zaigra. Puteve mjerim kotačima i patikama, staze otkrivam i radost nalazim. Fotografski bilježim ljepotu s kojom se susrećem. Nasmiju mi se male smeđe oči, pa zaigraju nestašni plavi pramenovi i poremete svaki red u danima. I idemo dalje i veselimo se svakom danu koji dolazi. (Bluz 2017.)

- 06:09 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (36) - Isprintaj - #