Tradicionalno 22 godine glumica i pjevačica Gorica Popović
okuplja kolege iz mnogih kazališta na prednovogodišnjoj predstavi
"Brod plovi za Beograd".
Treba se spremiti za 3,5 sata raznovrsne pjesme i plesa
i ne štediti dlanove za aplauz.
Na sceni Gorica Popović sjedi sasvim desno i budno nadzire
program, uskačući sa vokalnom podrškom ili udaraljkama,
dairama itd.
Program sjajno vodi Svetozar Cvetković
Evo cijele porodice Vučković, Aljoša, kćer, unuka...
Nižu se glumci Ateljea 212 zajedno sa glumcima iz drugih
kazališta, u sjajnoj atmosferi, kao jedna velika obitelj.
Iva Manojlović pjeva uz podršku bebe, noseća je 4 mjeseca :)
Nije moguće zabilježiti 42 numere, u kojima je nastupalo od
jednog do tridesetak pjevača i plesača. Ima tu i musketara...
Temperamentna Dušica Novaković iz Pozorišta na Terazijama
zapali i kolege i publiku.
Mamma mia, verzija mladih
Naravno i "mama" Gorica Popović prikazuje se kao vrsna
pjevačica, a ne "samo" organizator
Mornari i klapa...
Vlada i Bajka
Nenad Ćirić pita da li je to ljubav...
Raskošni glas i pojava Katarine Gojković, kćerke Cuneta
Gokovića.
Šarmantni Žarko Stefanov iz Pozorišta na Terazijama
Aleksandar Srećković
Dušica Novakovć je atmosferu zagrijala do usijanja
Svi zajedno: "Moji su drugovi"
Naravno da smo izborili bis! "Gipsy song", Nenad Ćirić i svi
izvođači s njim. Nakon 3,5 sata bez minuta pauze, mogli smo
reći samo jedno: ovo je vrijedilo! Vidimo se sjedeće prednovogodine!
Muž i žena bili u braku 10 godina i cijelo vrijeme muž nije
dozvoljavao da se upali svjetlo za vrijeme seksa. No jednom
žena iznenada upali noćnu lampu i vidi da muž drži krastavac.
Žena šokirana: -Zar si 10 godina ovako vodio ljubav sa mnom?
Ti, impotentni manijače!
A muž hladno:- Misliš da ja treba tebi da objasnim? A reci ti meni
odakle nam dvoje djece?
Mladi bračni par putuje autobusom na more. Nakon
nekog vremena požali se mlada žena:
-Maco, boli me ruka.
-Kuco, daj da ljubim, da prođe!
-Maco, boli me glava!
-Kuco, daj da ljubim, da prođe.
Sluša to baka iza njih pa upita:-Sinko, liječiš li ti i hemoroide?
Bajkeri iz Ilinoisa su vozili rutom I-74, stigli do mosta Murray Baker
i vidjeli djevojku da stoji na ogradi mosta. George, lider bajkera koji je
bio veoma poznat, ljudina od 53 godine, zaustavlja svog Harley-a.
Svi staju iza njega. On prolazi pored pandura koji pokušava da
nagovori curu da siđe i pita je:- Ljepoto, što radiš na toj ogradi?
Cura odgovori: - Hoću da se ubijem !
Nije htio da pokaže svoje osjećanja, ali ni da propusti priliku da
postane još veća legenda. Vikne joj:- Ajde prije nego što skočiš,
daj Velikom Georgu svoj najbolji posljednji poljubac!!!
Ona se okrenula, spustila blizu ograde, zagrlila ga i strasno poljubila.
Poslije prvog poljupca, uslijedio je i drugi još bolji, slađi, ljepši.
Kad su završili, svi bajkeri su počeli slaviti i odobravati.
Pandur koji je stajao je samo rekao:- Ja bolji poljubac u životu
nisam vidio.
George je još držao u zagrljaju i pitao:- U tako vrućim pantalonicama,
mogla bi biti poznata da se sa mnom voziš na motoru.
Zašto hoćeš da se ubiješ?
- Pa... roditelji se ljute kad se oblačim kao žensko!
Nije poznato da li je sama skočila ili je bila gurnuta.
Tematsko veče u Društvu književnika Beograda bilo je posvećeno
prolaznosti. U odličnoj atmosferi, svi su se članovi i gosti vrlo
inspirativno osvrnuli na tu temu. Večer su vodile sekretar
DKB Anka Stanojčić i Sladjana Belko.
Anka Stanojčić je počela sa Kajmakčalanskom
uspavankom, a zatim pročitala sonet preminulog
člana Borislava Gavrića.
Čuvam te u sonetu
Životna težina kada te smori,
otišla si u puste daljine
gdje jesen pozna s vjetrom zbori
i lišće pada uz ehu tišine.
Osjećam leden kamen pod nogom,
u glavi zbrku zbog misli puča.
Srce varam, zaklinjem ga Bogom,
u Palati mira da se zaključa.
Životna težina i kad te smori,
ostala si u mome sonetu,
u pjesmi rijeke što žubori.
Ostani vječna u gori vila
i nježna kao bijela ruža,
čuvam te u srcu kakva si bila.
Ljiljana Surić Lambić je umjesto opravdano odsutne
Duke Veljković pročitala njenu pjesmu.
JEDINOJ
Ne veruj
jedina moja
kada kažu
da nas nema više,
ne veruj
kada kažu
da smo otišli
za uvek,
da nas je
odnela tama.
Ne veruj
mila moja
da je ljubav
otišla
i da si ostala
sama.
Život dalje ide,
ljubav svuda oko tebe
i mi smo tu dušo,
samo je svet
sazdan tako,
bićemo pored tebe,
osetićeš srcem,
a oči neće moći
da nas vide.
Kada ti srce
srećo,
oseti nemire,
seti se ovih reči,
ljubav roditelja,
prema detetu,
nije prolazna.
Nikada ne umire.
Senahid Nezirović
Gost Cvijetin Logožinski
Milivoje Jozić se satirično osvrnuo na prolaznost.
Sandra Nogić je bila temperamentna, kao i uvijek.
Poezija Olivere Šestakov uglavnom i govori o prolaznosti
Vjera Raičević
Svetlana Joksimović
Miša Lazar
Jagoda Nikačević
Slavica Milosavljević
Simo Vasić
Sladjana Belko
Zoran Škiljević
Ivan Despotović
Senahid Nezirović je donio poklon Društvu književnika,
knjige preminulog člana Borislava Gavrića.
Ovog puta ne putujem ja, nego moja prijateljica Nada obilazi
tržni centar u Torontu i odande šalje svoje impresije.
Ovim završavamo njene priče
Da vidimo čega još ima u tržnom centru!
Deda Mraz sve prati!
Kako ovde da izaberemo?
Umesto crvenog tepiha, hoćete li karirani?
Možeš da biraš cipele ili patike (a što ne:-cipele za ples a patike
za putovanja?)
Ruža za vas
Baš su dugonoge ove dame
Evo i jedne putne torbe, ne znam da li boja može da prođe
Cveće za dame
Jedna od kanadskih guski koja živi u zabludi da zima nije duga
pa nije odletela
Ima ih i nepristojnih koji nisu hteli da poziraju
Jelka od pivskih limenki, dele ih kao poklon, pa se neki vraćaju
na posao malo vise raspoloženi. Samo da se zna, ja ne pijem
alkohol.
Ista jelka kao i prošle godine
Vraćam se na posao
Pa preko mosta nazad u tržni centar gde je jedna od kula u kojoj radim
(mislim da bi se ovaj most mogao nazvati “most uzdaha” za one koji
moraju nazad na posao)
U pauzi za ručak, idem u knjižaru Chapters/Indigo da vidim šta
ima tamo
Kad jelen nije hteo da se skloni, ja sam slikala kroz noge!
Knjige, šta lepše ima od dobre knjige?
Volim miris knjiga. Više bih volela da su sve ove knjige na srpskom
I tamo je pregršt ukrasa
Sankanje za one koji vole i još su deca u dusi
Čestitke koje su 3d, sviraju i svetle
Za one koji vole slatko Cookie
I mi volimo da se sankamo
Na slovo na slovo
Nazad na posao, zar to nije nepravda?
Jeleni na sve strane!
Jos jedna jelka ispred ulaska u moju kulu i na posao.
Pauza za ručak je završena.
"Carmen" je vječna opera Georges Bizet-a. Uvjet: da Carmen pjeva
tamnokosa temperamentna primadona. Uvjet je ispunjen,
Carmen je sjajno iznijela Jadranka Jovanović, stasa
i temperamenta jedne prave Carmen.
Mjesto svečanosti opere: Narodno pozorište.
Okolina. obnovljeni Trg republike
Scenografija efektna i funkcionalna. Ne smije se snimati,
ovo je bio maksimum
(fotke: Ljilja Lambic).
Iznervirani šef kaže starleti da joj je mozak među nogama.
Drugi dan zove starleta šefa i izvinjava se što ne može doći
na posao jer je dobila izliv krvi u mozak.
Piroćanac nagovori djevojku da sjedne u njegov auto i da odu
na izlet u prirodu. Kad su stigli, oduševljeni prirodom i jednom
prelijepom vikendicom, uhvati Piroćanac djevojku za ruke i pogleda
je duboko u oči. Djevojka zadrhta u radosnom iščekivanju,
pocrveni od uzbuđenja, a srce joj poče lupati.
Piroćanac prošapće:- Nije mi lako, ali sad moram ipak da te
nešto pitam...
Devojka će hitro sva u iščekivanju:- Neka ti ne bude neugodno,
slobodno pitaj!
- Hoćeš li mi dati neki dinar za benzin?
Kaže muž ženi:- Moja sekretarica ima dekolte dublji od tvog.
Sitnica, ali mi mnogo znači.
Sutradan:- Moja sekretarica ima kraću suknju od tvoje.
Sitnica, ali mi mnogo znači.
Sljedeći dan:- Moja sekretarica ima veće sise od tvojih.
Sitnica, ali mi mnogo znači.
A žena:- Komšija do nas ima za tri prsta duži od tvog.
Sitnica, ali mi mnogo znači.
Došla Fata kod zubara, skinula suknju, sjela i raširila noge.
Kaže zubar:- Gospođo, vi ste promašili ordinaciju, ja nisam
ginekolog.
A Fata:- Jes’ ti mom Muji juče namjestio umjetne zube?
- Jesam!
- E, sad ih lijepo izvadi!
U okviru turističkog kompleksa na Jastrepcu postoje dva
rezidencijalna objekta, hoteli "Trayal "i "Idila", na obali jezera,
skriveni u šumi.
Udobno smješten između jezera i planinskog obronka hotel "Trayal"
počeo je sa radom 1961. godine. Raspolaže sa 12 soba i 3 apartmana,
ukupnog kapaciteta od 38 ležajeva.
Krasan je prilaz od jezera.
Pa, uđimo!
Prijatno je ovdje navratiti i popiti kavu, a rekla bih i da je lijepo
odmoriti se nekoliko dana.
Priče sa Jastrepca su završene, pa ćemo od ponedjeljka
završiti prekinute Nadine priče.
Kad stignete u turistički centar na Jastrepcu, prvo ćete
vidjeti vilu "Idila", koja se ranije zvala vila "Merima".
"Idila" se nadvija od 1961. godine nad samo jezero, na svega 50 koraka
od hotela Trayal. Njenu jedinstvenu ljepotu i savršen sklad sa prirodom
Jastrepca decenijama već slave svojim djelima brojni umjetnici - slikari i
fotografi.
Od ulaska, sve miriše na udobnost
Lijep je pogled s prozora moje sobe.
Doručak je po mom ukusu, vruća pita
sa sirom i jogurt
Ručak je prebogat. Nema šanse savladati ga.
Domaćinska sarma za večeru, kao da su me pitali...
Jastrebac je najviša planina u blizini Kruševca, do koje se stiže preko
sela Golovode, Lomnica i Buci. Inače predstavlja poseban turistički
potencijal.
Jastrebac je obrastao uglavnom bukovom šumom i smatraju ga
jednom od najšumovitijih planina Srbije. Planina nudi i korisne
šumske plodove posebno pečurke i lejkovito bilje.
Za sve šetače, planinare, bicikliste, skajranere, orijentirce
i ljubitelje aktivnog odmora ova destinacija svakako svojim
položajem, ljepotom i pogodnostima zavrijeđuje da bar dio
svog odmora posvetite sebi u njoj.
Prostrana visoravan sa umjetnim jezerom leži na oko 650 m
nadmorske visine, a od Kruševca je udaljena 20 km.
U okolnim rječicama i potocima mogu se naći riječni rakovi i
slobodna pastrmka, što je znak izuzetno čiste vode.
Ova je vikendica na pravom mjestu!
A baš uz i ispod nje prostro se, u svoj svojoj šarenolikoj ljepoti
najprirodnije uklopljen Avantura park u ovom dijelu svijeta koji sadrži
Dječji avantura park i Zip lajn preko jezera (jedinstveno
iskustvo).
Bistro jezero pogodno je i za kupanje ljeti.
Prošetajmo oko jezera! Tiho je, samo se čuje šum vode...
Zašto plavuša liže sat?
Čula je da tik tak osvježava dah.
Razgovaraju dvije susjede:-Susjeda, tko je onaj zgodni
frajer kojeg si jutros ispratila
iz stana?'
- A, to je student četvrte godine medicine...
- Redovan?'
- Ma, ne - samo kad mi je muž na putu.
Mali Perica putovao sa mamom u vozu i bili su u kupeu sa još
jednom gospođom. U jednom trenutku gospođa se drsko obrati
Peričinoj mami:- Molim Vas da kažete svom djetetu da
me prestane imitirati!
Pogleda Mama Pericu:- Perice, prestani izigravati budalu!
Toga dana Aleksa je došao umoran sa posla, skinuo sako, izuo se
i izvalio u omiljenu fotelju. Žena je dotrčala do njega, zagrlila, osmjehnula
se i odmah otrčala do kuhinje da mu stavi kafu. Da ... takva je bila ona,
svaki put kada Aleksa uđe u kuću, sva umiljata, nasmijana i sretna.
Prebacivao je kanale na televizoru, kada krajičkom oka opazi siluetu
čovjeka na balkonu! Ustao je, razgrnuo zavjesu i ...
Pred njim je stajao potpuno nag muškarac ...
Plačnim glasom upita Aleksu da ga pusti u stan. Aleksa otvori vrata,
muškarac uđe i on mu na brzinu ispriča kako je dospio na njihov
balkon. Bio je kod susjede na šestom katu, kada u stan upade
njen muž i da ga ovaj ne bi uhvatio, on je skočio na Aleksin balkon
i sada ne zna kako će dalje. Aleksa, inače i sam iskusan švaler, sažalio
se na muškarca. Dao mu je nešto svoje odjeće da obuče, tiho ga
(da žena ne čuje) ispratio do ulaznih vrata i poželio mu sreću.
Sjeo je u svoju fotelju, uzeo daljinski i zamislio se. Osjetio je miris kafe,
okrenuo se, pogledao ženu i zamišljeno je upitao:
- Je li ženo... a kada su na našoj zgradi dozidali šesti kat?
I evo devetog broja časopisa "Beogradski krug kredom".
Riječ urednika, Zorana Ilića.
Broj nosi eminentni književnik Srećko Aleksić, sa lakoćom
iskusnog pisca koji zna odabrati najbolje.
Stihovanje na lakmus papiru
Govorim razborito
ko' drveće obgrljeno cvetom;
i moćan pred rečima,
rušim sve pesničke
barijere u sebi i drugima,
Živeti ljubav:
dati joj svoje tkivo;
sazrevati u stihovanju,
pevati nad besmrtnosti
nade, nad iskrom:
Rađanje je posledica Života,
ništa ne postoji uzaludno;
svet neprekidno nestaje-
u jednoj tački promišljanja
i boje razlivene u sećanjima,
da si me nekada davno volela.
Sunce nije istina u kaputu
skitnice i njegovih pesama,
u mokroj hartiji bez slova-
u ulici Velikih lipa i cvetova;
koje liče na prašnjave izloge,
i oko budno gleda poglede -
naivnog čoveka svoje sudbine.
Pišem, da bih zatočio stihovanje;
u hartiju adligata i muzeja,
odbačen od velikih stvari
kako su nam vrednosti male;
i ne znam da dokučim Život,
između Smrti i Ljubavi-
uvek se probudim prevaren od nadanja;
u nešto nepoznato na lakmus papiru.
U broj je pozvao svoje goste:
Slađanu Belko i Svetlanu Joksimović
Ljubavni kintsugi
- On je baš razočarenje. Veliko. Zaboravi ga jednom. Nemoj više
da misliš na njega. Reče kuma prošle godine, za rođendan, koji joj
nije čestitao. Po prvi put posle 18 godina. ad mu je javila da je
kuma umrla, on koji je kumu znao isto toliko dugo kao i nju, sa
kojom se družio, pio kafe, jadikovao kad ga ona iznervira, delio
sve o njoj i za nju, jedva izgovori samo jedno:- Baš mi je žao.
I ona poče da piše. O svemu. O njemu ponajviše. Da istera suze.
Što je više slanih kapi klizilo niz njeno lice, sve više su se slatke
slike vraćale. Sećanja. Na sve one dane… bez jarana. Samo oni.
Njih dvoje. Lepih, visokih, pametnih (hm, ne baš, kad su to mogli
sebi da urade, kašalj, siromaštvo i... ne mogu se skriti).
I kao kad izgubite par rukavica, onda kupujete nove, razne, šarene,
drugačije ne bi li iz glave izbacili onaj omiljeni par, onaj čiji dodir
kože miluje, koje pasuju taman kao nečija ruka na bedru. Ali nije
njegova. oliko god se trudila da dvojnik bude odgovarajući, ne ide.
Samo njegov par smeđih očiju ispod naočara gledao je tako da joj
nije trebala svetiljka u ponoć na livadi podno ukavice, u noći bez
mesečine. Samo njegov dlan je mogao nežno da pridržava njenu
podlakticu duž šljunkovite Gortanove uvale. Samo njegovi mišji zubi
mogli su da otvore rajsferšlus na njenoj maloj crnoj, beloj, roze haljini.
Uvek isti model, isti zip i isti zubi. Danas se muči sve kriveći ruke
iznad vrata ne bi li dohvatila taj početak zipa. Nema ko da pomogne.
Da ostane svučena.
Taj drugi, dragi čovek je imitacija. Života, ljubavi, strasti. On je njen
pokušaj da prevari sebe. Ali ne, nema zamene. Garantni rok ljubavi
je istekao. Samo je Pepeljuga mogla da obuje staklenu cipelicu.
Jednom kada se razbije tu ni kintsugi ne pomaže. Zato je danas
imitaciji nežno rekla da će rado s njim popiti kafu, negde u gradu,
popričati o deci i filmovima, knjigama... a sve ostalo će ostati plod
njene mašte i stihova.
Pozlata ljubavnih krhotina nije moguća.
(Kintsugi = japanska veština ukrašavanja polomljenih i zalepljenih staklenih predmeta pozlatom. Uspomene koje su nam vredne treba pozlatiti.)
Oliveru Šestakov
O R A H
Pradavna tajna
od prirode zadana,
je u orahu,
u njegovom jezgru
u obliku moždane kore.
Tu počivaju vijuge
spoznaje i putevi
sudbine u sigurnoj
sferi ljuske,
kao u kosmosu.
Jezgra oraha,
priljubljena
u dugom zagrljaju,
sebi dovoljna,
pod istim nebom,
na istoj zemlji,
probuđeni šapatom lišća,
sa skrivenom svetlošću u jegru,
koja čeka jesen.
Zar je ljubav nešto
više od toga?
Slikar i pisac Stanko Janjušević gostovao je
s pričom Litica.
Deo priče čitala je Ljilja Lambić
Zorica Zoja Mladenović prikazala je dijapazon
svoje poezije.
Nemoj živeti u tišini
Nemoj živeti u tišini... Pomiluj svoj um... Pusti misli na drum.
Više volim kaldrmu što me trese, no puteve popločane.
I tuga i sreća moraju da krase naše dane. Samo nemoj živeti
u tišini... aži, reci, iz sebe izbaci... Vikni, drekni, smej se
glasno... Grli, ljubi, voli strasno... Život je malo svetlosti, malo
bola, malo radosti... Sve se završava u mraku, prođe svetlost
a mi odosmo u raku... Zato nemoj živeti u tišini... Tišina je
mračna... Tišina je ružna... Tišina je tužna... Voli budalu u sebi,
glupiraj se, nema razloga zašto ne bi... Dok god se osećaš
živo, ima nade... Pusti šta drugi rade... Neka drugi svoje živote
vode, ti idi do svoje slobode.
Nemoj živeti u tišini... U njoj živi ništa... Ti idi vidi, šta ima tamo,
gde sebe ljubiš, gde pamet gubiš... Gde radost leti, gde ti osmeh
sleti... Gde ti srce peva, ti idi... Idi, srećan život vidi... Živi svoju
mladost, vežbaj radost... Slušaj žamor života... Nacrtaj liniju,
pa je preskoči... Izvan te crte ti iskoči. Razbistri svoje poglede,
promeni svoje izglede... Okreni leđa prošlosti, nasmeši se
budućnosti. Pa nek si bez novca i neka si uvek crna ovca.
Izroni iz problema, izađi iz kutije straha i srama... Nemoj da
te obavije tama... Samo reci sebi: "Nije me briga!" Tu leži tvoja
snaga, u tebi sve se krije, sve što vredi, samo svoje misli sredi.
Tako se to radi, samo od budala oladi.
Ne živi u tišini... Pređi nametnute granice, okreni nove stranice...
Ja prešla sam sve linije, I sada živim mnogo finije... Na sebe
ja sam ponosna, ljudi moji... Radosna i nasmejana...
Sve može biti dobro, samo.. Nemoj živeti u tišini...
Ovog puta ne putujem ja, nego moja prijateljica Nada obilazi
tržni centar u Torontu i odande šalje svoje impresije. I kaže:
"ako neko hoće da se menja, dajem sve ove ukrase i jelke
za lepo vreme koje imate"
Krećem ka robnoj kući koja je mostom povezana sa tržnim centrom.
Most koji povezuje tržni centar sa robnom kućom, druga veza je
podzemni prolaz.
Ovog puta ne putujem ja, nego moja prijateljica Nada obilazi
tržni centar u Torontu i odande šalje svoje impresije. Ne morate
putovati, sve ćete s njom obići!
Ima čak i rasprodaja. Prvo se cena podigne, pa onda se spusti
na normalnu i to se zove rasprodaja.
Mislim da se to zove marketing.
Hoćemo li još malo da razgledamo? Ne morate ništa
da kupite!
Prolazi druga godina od kako smo započeli akciju „Knjigom u bolnice”
ličnim poklonom akad. med. Vladimira Jokanovića Banji Kanjiža. Tada
je bio u ulozi pacijenta i najbolje sagledao koliko je neophodno staviti
knjigu bolesnome u krilu – da čita. Odvezao je 200 knjiga na poklon
Banji u kojoj se rehabilitovao. Tako je počelo.
Danas, na izmaku 2019. godine, akcijom Sekcije za humanost, umetnost
i kulturu Društva lekara Vojvodine SLD možemo biti–zadovoljni. Knjige su
upućene na desetine adresa u opšte bolnice, odeljenja Kliničko bolničkog
centra, stacionare domova zdravlja, institute, banje, gerijatrijske centre.
Opisuje se drugi god na stablu naše Akcije koja se kao drvo razgranava po
našoj lepoj Srbiji na sve četiri strane sveta. U akciji je učestvovao veći broj
lekara među kojima najviše članova Sekcije, najviše nas je podržalo
Udruženje Adligat dajući nam vetar u leđa i redovno kad god uzmogne
Društvo književnika Beograda. Sekcija se obogatila novim članovima koji
su poklonili veliki broj knjiga i akcija „Knjigom u bolnice” koja je započela
poput izvora na severu zemlje u Kanjiži širi se poput vodotokova i stiže i
u najudaljenije krajeve. Razliva se poput vode koja uvek sebi pronađe put.
knjiga po sebi ima moć pa tako i naša akcija sve više mesta gde se leče
bolesni grli, osvaja.
Upućivanje knjiga u Novu Varoš, Sjenicu pa i Ivanjicu za nas
predstavlja izazov jer smo to radili i u vreme kada su tamo
bivali snežni smetovi.
Dopire i do najzabačenijih krajeva Užičkog kraja u kojem smo bili ove
2019. godine. Poslednja naša pošiljka otišla je u banatsku ravnicu i
Opštu bolnicu Pančevo. Trenutno smo najvećim delom u Banatu ali
ne zaboravljamo da knjige čekaju i stacionar Lučani i Opšta bolnica
Aranđelovac. Bukovička Banja je kao novogodišnji poklon dobila biblioteku
a na red čeka bolnica. Možda će i zdravstvene ustanove užičkog kraja koje
od ranije imaju biblioteke poželeti da dobiju poklon od nas lekara Sekcije
– ko to zna. Nikoga nećemo preskočiti. Svakoga ćemo pitati. Svima ponuditi.
Knjige su u 2018. godini otišle na 20 adresa, među kojima je Opšta bolnica
Kraljevo.
U ovoj 2019. godini do sada na devet novih adresa tako da se približavamo
trećoj desetici:
1. Gerontološki centar Beograd–Dom Voždovac
2. Zdravstveni centar Užice Odeljenje u Priboju–Opšta bolnica Priboj
3. Zdravstveni centar Užice Odeljenje u Prijepolju–Opšta bolnica Prijepolje
4. Zdravstveni centar Užice Odeljenje u Požegi–stacionar Doma zdravlja Požega
5. Zdravstveni centar Užice Odeljenje u Sjenici–stacionar Doma zdravlja Sjenica
6. Zdavstveni centar Užice Odeljenje u Bajinoj Bašti–stacionar
Doma zdravlja Bajina Bašta
7. Gerontološki centar u Novom naselju u Novom Sadu
8. Opšta bolnica Pančevo
9. Banja Rusanda, Melenci
Sakupili smo već pedesetak novih naslova. Pokušaćemo da do kraja
godine knjige poklonimo barem još jednoj bolnici. Neka to bude naš
novogodišnji poklon na neku adresu koja je za sada nepoznata. Možda ih
bude i više. Ko to zna. Nova godina uvek krije iznenađenja!
Voze Lala i Sosa puna kola koječega na tržnicu. Negdje usput
oglasi se Sosa: - "Lalo, meni se vole."
Prostru krpare pod dud, zalegnu, pa poslije produže za tržnicu
Kad, nije prošlo pola sata, a Sosa opet. Kad je prošlo već i treći
put, kaže Lala: - "Znaš šta, nije da mi je teško, al' ipak bolje
sjedi sad malo na lubenice, nemoj više da sjediš na krastavce.
Požalio se Mujo doktoru: - Kašljem, imam temperaturu i
boli me grlo.
- Je l‘ pijete nešto?
- Može!
U nekom talijanskom selu svećenik se dogovori sa ženama,
da kad idu na ispovijed pa kad žele da se ispovijede o seksualnim
aktivnostima izvan braka, da kažu da su se okliznule na bunaru.
Nakon šest mjeseci dođe u to selo novi svećenik. Dođe mu prva
žena na ispovijed i kaže da se okliznula kod bunara,
a na to će svećenik:– Jao, jeste li se ozlijedili?
Žena odgovori:– Pa ne, sve je u redu.
I tako žene dolaze jedna za drugom. Svaka se tu i tamo okliznula
kod bunara. Nakon ispovijedi svećenik ode brzo do gradonačelnika
da nešto preduzme oko tog opasnog bunara, na to gradonačelnik
upoznat s lozinkom koju je osmislio predhodni svećenik, smijehom
odgovori da mu je poznat problem i da se on ne brine.
No svećeniku se odgovor nije dopao, pa će:
– Da, da, samo se vi smijte, i vaša žena se tri puta okliznula.
Završavamo obilazak drugog sprata Narodnog muzeja u Beogradu,
pokazujem moj najuži odabir.
Iber Roben: Stepenice parka Ferneze u Kapraroli
Kamij Pisaro: Predeo u Barnevalu
Kosta Milićević: Proljeće na Voždovcu
Marko Murat: Proljeće
Milan Konjović: Žito
Milena Pavlović Barili: Autoportret
Miloš Golubović: tuga
Peđa Milosavljević: Bijeli prozori.
Pol Gogen: Mrtva priroda s bocom i voćem
Milan Milovanović: Plava pećina
Milan Milovanović: Terasa slikara Đuzepea.
U drugom dijelu šetnje najviše su mi se dopala Plava vrata,
koja je Milan Milovanović naslikao 1917. nakon golgote
preko Prokletija. Sve slike pričaju svoju priču, no ova
najupečatljiviju.
Studenti proučavaju platno, pod budnim okom profesora
Ljubomir Aleksandrović: Beračica
Miloš Tenković: Prodavačica cvijeća
Naravno prikazala sam samo svoj lični izbor.
Paja Jovanović: portret supruge Muni (poznato je da je Muni
bila ljepotica, ali je Paja i znao da je naslika lijepom!
Paja Jovanović: Žena sa šeširom
Pavel Đurković: portret gospođe Klajić i gospodina Klajića
Petar Ubavkić: Kraljica Natalija
Na kraju, tu je i mumija svećenika Nesmina ili Beogradska
mumija koju je Hadži Pavle Riđički kupio u Egiptu 1888.
godine i poklonio je Narodnom muzeju
Kragujevački akademski orkestar akordeonista i Vlatko Stefanovski
na nedavnom prelijepom koncertu na Kolarcu izveli su "Jovano, Jovanke". Nećemo mnogo pričati, čujte kako to zvuči!
Kaže muž ženi:- Moja sekretarica ima dekolte dublji od tvog.
Sitnica, ali mi mnogo znači.
Sutradan:- Moja sekretarica ima kraću suknju od tvoje. Sitnica,
ali mi mnogo znači.
Sledeći dan:- Moja sekretarica ima veće sise od tvojih. Sitnica,
ali mi mnogo znači.
A žena:- Komšija, do nas ima za tri prsta duži, od tvog. Sitnica,
ali mi mnogo znači.
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.