Let lastavica

06.02.2019., srijeda

Najbolja profesorica

U neko naše vrijeme škole su bile bolje. Ne zato što je to vrijeme prošlo pa izgleda ljepše, nego zato što su zaista bile bolje, nastavnici su bili dovoljno plaćeni da bi mogli dobro živjeti i posvećivali su se svom radu. Pamtim mnogo odličnih profesora, malo loših, ali nastavnica Mira se izdvaja i svijetli među svima njima sa krunom idealne. Ne zaboravljamo profesore koji su nas naučili onom što su predavali, obično stroge i zahtjevne. Bila je profesorica geografije u makarskoj gimnaziji, lijepa, markantnih očiju, elegantna. Njena predavanja su uvijek bila sadržajna i zanimljiva, prenesena elokventno i šarmantno. Prvo bi umjela izdvojiti najvažnije i to nam prenijeti, ali poslije nije dozvoljavala da to i ne naučimo. Ako bi učenik stao pred veliku kartu Jugoslavije i ona mu zadala neki mali grad u Sloveniji, a on krenuo u pravcu Bosne, padala je jedinica. Osnovnu orijentaciju je svatko morao imati. Bila je i direktor gimnazije duže vrijeme. Koji god bi problem iskrsao, umjela ga je mudro riješiti. Njoj smo se obraćali kao savjetnici kad bi nešto prevazilazilo naše mogućnosti. Kao predstavnica omladine u gimnaziji, često sam joj se obraćala. Ali i po privatnim pitanjima. Kad je zaljubljeni drug, očajan što ga ne želi učenica iz razreda, najavio da će sebi prekratiti život, pozvala je na razgovor i nju i njega… Kad smo putovali na omladinske sastanke, ona je išla kao direktor i savjetovala nas o stvarima koje nismo ponijeli od kuće, pa smo tako saznali kako da se ponašamo u hotelu, a kako u restoranu. Dama u punom smislu te riječi, ona je sve znala. Prošle su mnoge godine. Svakih deset godina slavimo godišnjice mature, dođe tko može, ona je uvijek tu. Svi joj iskažu svoje poštovanje koje nije izblijedilo od velike upotrebe ni od godina. Pričala sam svojoj deci o idealnoj profesorici i kad smo otišli na ljetovanje kod obitelji, pitali su kad ću je vidjeti. Sreli smo je na plaži, izvela je unuka. Moji sinovi su bili oduševljeni što su je upoznali. A onda su uradili nešto što im nikad neću zaboraviti: puna dva sata su nas pustili da pričamo ne prekidajući nas ničim, sami su se snalazili oko svega što im je bilo potrebno. I kasnije, kad smo dolazili godišnje, pitali su da li sam nju vidjela… Ovog ljeta poklonila sam joj svoje knjige, sa posvetama najboljoj. Zaiskrila je suzica u njenom oku. In memoriam Miri Barić Iz moje knjige "Tango", objavljene 2013. godine, koja se nalazi u fondu Makarske knjižnice.

- 06:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (34) - Isprintaj - #