Let lastavica

23.01.2019., srijeda

Sjeta

Njena lektorica je čitala posljednje priče i pjesme i pitala odakle tolika sjeta u njima. Nije znala odgovor. A sve češće je osjećala neku tugu kad bi se deca razišla svojim poslovima, a njoj se samoj nije išlo nigdje. Prijateljice su imale svaka svoju zanimaciju. Nikog nije voljela. Skoro je zaboravila kako to izgleda. Uvijek je više voljela da voli nego što je određenog muškarca voljela. Voljela je ljubav. Nekako je uvijek u sebi imala previše ljubavi, presipala se i kad bi je svu dala. Ostajalo je još mnogo neutrošene. Danas je pozvala svoju prijateljicu s kojom se duže vrijeme nije čula. Dobila je njenog slijepog supruga naviklog da po tonu glasa procijeni mnogo. „A što si tako sjetna?“ „Čini ti se.“ „Ipak mislim da si sjetna“. I tada se zamislila nad prazninom koju je osjećala negde u duši. Nad svim promašajima u pokušaju da srce pokloni pravom, a svaki put je izbor bio sve lošiji. Ako je to bio izbor. Ako uopće imamo mogućnost izbora... Umaralo ju je da počinje ispočetka, pa opet boluje. Toliko je puta morala odbolovati razočarenje da više nije imala snage za nove početke. Sjetila se Markesove misli da ne prestajemo voljeti kad ostarimo, nego smo ostarili kad prestanemo voljeti. Dakle, ostarila je. (Iz moje knjige "Bluz" objavljene 2017.)

- 08:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (34) - Isprintaj - #