Marketing
Sjeta
Njena lektorica je čitala posljednje priče i pjesme i pitala odakle tolika
sjeta u njima. Nije znala odgovor. A sve češće je osjećala neku tugu
kad bi se deca razišla svojim poslovima, a njoj se samoj nije išlo
nigdje. Prijateljice su imale svaka svoju zanimaciju. Nikog nije voljela.
Skoro je zaboravila kako to izgleda. Uvijek je više voljela da voli nego
što je određenog muškarca voljela. Voljela je ljubav. Nekako je uvijek
u sebi imala previše ljubavi, presipala se i kad bi je svu dala.
Ostajalo je još mnogo neutrošene.
Danas je pozvala svoju prijateljicu s kojom se duže vrijeme nije čula.
Dobila je njenog slijepog supruga naviklog da po tonu glasa procijeni
mnogo.
„A što si tako sjetna?“
„Čini ti se.“
„Ipak mislim da si sjetna“.
I tada se zamislila nad prazninom koju je osjećala negde u duši. Nad
svim promašajima u pokušaju da srce pokloni pravom, a svaki put
je izbor bio sve lošiji. Ako je to bio izbor. Ako uopće imamo mogućnost
izbora... Umaralo ju je da počinje ispočetka, pa opet boluje. Toliko je
puta morala odbolovati razočarenje da više nije imala snage za
nove početke. Sjetila se Markesove misli da ne prestajemo voljeti
kad ostarimo, nego smo ostarili kad prestanemo voljeti.
Dakle, ostarila je.
(Iz moje knjige "Bluz" objavljene 2017.)
Post je objavljen 23.01.2019. u 08:00 sati.