Let lastavica

08.01.2019., utorak

Levin

Blizu je nekada bio kiosk sladoleda, najuspješniji na plaži, na kom je tog burnog ljeta prodavala sladoled i lomila srca. Nije tako htjela, nego se samo namještalo. Nakon Prvog, dugo nije mogla voljeti nikoga, a oni su je tražili… S. iz Sredske pojavio se u pogrešnom periodu i to mu je bila nesreća, krivica i grijeh. Zaljubio se u trenu, bez ostatka i rezerve, srce bi iz grudi da izvadi i da joj ga da. Ona pak, nesposobna da voli novog, kivna na sav muški svijet i toga nesvjesna, prihvatila je udvaranja iz sažaljenja. Ništa joj se nije dopadalo kod njega, čak ni poljupci s okusom i mirisom duhana (Nakon njega nijednog pušača nije puštala ni na puškomet). Zvao ju je Kiti, želio biti njen Levin. Od njega je dobila svoju prvu pjesmu, prelijepi katren koji rado samoj sebi recituje kad je tužna: „U tvojim očima gladne kao svjetiljke gore dvije zalutale zvezde”. Obožavao je kad ona svoju dugu kosu prebaci preko lijevog ramena, tad ju je najviše volio. On se zaljubljivao sve više, ona sebe ubjeđivala da joj je dobro s njim, da će ga zavoljeti. Kovao je planove, kule u zraku gradio, vidio njihovu zajedničku budućnost. Jurio za njom gdje god bi otišla, samo bi osvanuo pred kućom. Poklonio joj je japansku muzičku kutiju u kojoj je mali baletski par plesao valcer „Fascination”. Sve više ju je gušila njegova ljubav i zahtjev da mu kaže te dvije slatke riječi. A one nikako da joj pređu preko jezika. Pomenula mu je malu ružu, nije smjela. Od tog trena vezao se za nju i u svakom je pismu tražio. Bilo joj ga je žao, pa mu je poklonila ružicu. A sažaljenje je loša baza za ljubav. Krila je dobio kad mu je ružica stigla, knjigu počeo pisati. Ona je pokušavala da ga malo umjeri u izražavanju ljubavi, nije uspijevala, na sve je reagirao vrlo bolno. Reče joj da je kod nje sve naj, ona ga najbolje poznaje i najviše muči. Svaki njen korak povlačenja propratio bi silovitim napredovanjem. Kriv a nekriv. Osjećala se zagušenom, udavljenom. Konačno, rekla mu je da ne ide tako dalje, da ga ostavlja. Krik se njegov prolomio, sve su brane popucale, rijeke se izlile. Ona je ostala neumoljiva. Dolazio je, molio. Ništa. Pisao je, vraćala mu je pisma. S vremenom sve je manje pisao, a sve bolnije. Mislila je, zaboravit će. I dobila je godinu dana kasnije najtužnije pismo, kakvo nikad prije i nikad kasnije nije primila. (nastavak sutra)

- 06:00 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (34) - Isprintaj - #