Marketing
Levin
Blizu je nekada bio kiosk sladoleda, najuspješniji na plaži, na kom je
tog burnog ljeta prodavala sladoled i lomila srca. Nije tako htjela, nego
se samo namještalo. Nakon Prvog, dugo nije mogla voljeti nikoga, a
oni su je tražili… S. iz Sredske pojavio se u pogrešnom periodu i to
mu je bila nesreća, krivica i grijeh. Zaljubio se u trenu, bez ostatka i
rezerve, srce bi iz grudi da izvadi i da joj ga da. Ona pak, nesposobna
da voli novog, kivna na sav muški svijet i toga nesvjesna, prihvatila je
udvaranja iz sažaljenja. Ništa joj se nije dopadalo kod njega, čak ni
poljupci s okusom i mirisom duhana (Nakon njega nijednog pušača
nije puštala ni na puškomet). Zvao ju je Kiti, želio biti njen Levin.
Od njega je dobila svoju prvu pjesmu, prelijepi katren koji rado samoj
sebi recituje kad je tužna:
„U tvojim očima
gladne
kao svjetiljke
gore dvije zalutale zvezde”.
Obožavao je kad ona svoju dugu kosu prebaci preko lijevog ramena,
tad ju je najviše volio. On se zaljubljivao sve više, ona sebe ubjeđivala
da joj je dobro s njim, da će ga zavoljeti. Kovao je planove, kule u
zraku gradio, vidio njihovu zajedničku budućnost. Jurio za njom
gdje god bi otišla, samo bi osvanuo pred kućom. Poklonio joj je japansku
muzičku kutiju u kojoj je mali baletski par plesao valcer „Fascination”.
Sve više ju je gušila njegova ljubav i zahtjev da mu kaže te dvije slatke
riječi. A one nikako da joj pređu preko jezika. Pomenula mu je malu ružu,
nije smjela. Od tog trena vezao se za nju i u svakom je pismu tražio.
Bilo joj ga je žao, pa mu je poklonila ružicu. A sažaljenje je loša baza za
ljubav. Krila je dobio kad mu je ružica stigla, knjigu počeo pisati.
Ona je pokušavala da ga malo umjeri u izražavanju ljubavi, nije uspijevala,
na sve je reagirao vrlo bolno. Reče joj da je kod nje sve naj, ona ga
najbolje poznaje i najviše muči. Svaki njen korak povlačenja propratio
bi silovitim napredovanjem. Kriv a nekriv. Osjećala se zagušenom,
udavljenom.
Konačno, rekla mu je da ne ide tako dalje, da ga ostavlja. Krik se
njegov prolomio, sve su brane popucale, rijeke se izlile. Ona je ostala
neumoljiva. Dolazio je, molio. Ništa. Pisao je, vraćala mu je pisma.
S vremenom sve je manje pisao, a sve bolnije. Mislila je, zaboravit će.
I dobila je godinu dana kasnije najtužnije pismo, kakvo nikad prije i
nikad kasnije nije primila.
(nastavak sutra)
Post je objavljen 08.01.2019. u 06:00 sati.