U dane koji su rezervirani za ljubav, pažnju i darivanje – rezervirale
smo svoje mjesto na „Brodu“ Ateljea 212 i uz glazbu i pjesme
otplovile na mjesta i u vremena u kojima smo uživale i povjerovale
da je sve moguće!
“Brod plovi za Beograd“ plovi već 21 godinu, nikad ljepše i bolje!
Karte za četiri uzastopne večeri planule su dva mjeseca prije predstave.
Gorica Popović, kapetan broda, predvodi razigrani ansambl
glumaca - pjevača pozorišta "Atelje 212" i gostiju. Svi ulože cijelog
sebe u taj nastup, a publika ne štedi dlanove i povike oduševljenja.
"Bravo! je riječ koja se ove večeri najčešće čula!
Aljoša Vučković je dobio aplauz čim se pojavio na sceni.
"Vjeruj u ljubav", naravno...
Katarina Gojković (Ćerka poznatog pevača Predraga Gojkovića
Cuneta) izmamila je i suze...
Dalmatinska klapa sastavljena od glumaca... Samo glasovi...
...neponovljivo.
Pijanista Stefan Ćirić i "Gusari s Kariba"
Sjajna Tanja Bošković. I stas i glas.
Gorica Popović suvereno je vodila program koji je sama
osmislila...
Odlični Aleksandar Srećković...
...i svi sjajni...
Razigrana ekipa digla je salu na noge. Skoro puna 4 sata!
Pa, doviđenja do sljedeće plovidbe, krajem 2019. godine!
Nandertalac pita svoju ženu:- Hoćemo li se Sexati?
- Ne
- Zašto ne?
- Nemam volje!
Neandertalac je udari toljagom po glavi, pa je opet pita:
- No, hoćemo li sada sexić?
- Ne!
- Zašto ne?
- Boli me glava!
Muškarac kad se razboli, legne i čeka da umre.
Žena kad se razboli skuha za sedam dana i parastos.
U vlaku čovjek se nestrpljivo vrti na sjedištu, držeći u ruci
cigaretu i konačno upita ženu preko puta:
-Izvinite, smem li da zapalim?
-Ponašajte se kao kod kuće!- odgovori žena.
-Dobro, dobro, -progunđa čovjek i vrati cigaretu u kutiju.
Jučer sam ponosno obukla nešto što sam nosila pre deset
godina. Bio mi je taman…
šal
Zbog razvezane pertle možeš se spotaći...
tako je i zbog razvezanog jezika...
Pao snijeg... Kamion... Semafor crveno... Plavuša sva zadihana
lupa po staklu... Kamiondžija otvara vrata... ona reče:
-Zdravo, ja sam Danijela, teret ti pada iz kamiona!
Na semaforu zeleno... automobili iza trube... kamiondžija ne reaguje,
zatvara vrata, kreće dalje.
Sljedeći semafor, crveno. Plavuša sva zadihana dotrči do kamiona.,
lupa po staklu. Kamiondžija otvara vrata.
-Zdravo, ja sam Danijela, teret gubiš!!!!!
Kamiondžija ništa, ne reagira, mrtav hladan kreće dalje.
Opet semafor, opet crveno, opet plavuša, sva oznojena i
zadihana lupa po staklu.
-Zdravo, ja sam Danijela, teret gubiš!
Kamiondžija, živčano:-Ja sam Mićko, pada snijeg i sipam sol!
Nitko nije besmrtan,
ali je problem što su mnogi beživotni
Predstavljanje četvrtog broja časopisa "Beogradski krug kredom"
proteklo je dobrim dijelom u blogerskom tonu.
Veče vode aktivni blogeri, sekretar Društva književnika Beograda,
Prim.dr Anka Stanojčić (Lastavica) i predsjednik Zoran Ilić.
Specifičnost je što broj otvara najstarija naša blogerica,
Duka Veljković, uvaženi član Društva književnika Beograda
sa 14 objavljenih knjiga.
Njenu priču "Badnje veče" čita također blogerica
Dr Ljiljana Surić Lambić.
Olivera Šestakov predstavlja svoju poeziju
DA MI BUDEŠ I REKA I OBALA
Naslikaj mi rečima
suton i zalazak sunca tih,
u ravnici plodnoj,
sa bezbrojnim pogledima
suncokreta žutih.
Donesi mi sa stihom
miris Dunava za doručak
u rano jutro zlatno
i plavo u isti mah,
zagrli me pogledom,
što oduzima i reč i dah.
Da znam da si mi
i reka i obala,
kada želje mi se daju
u nezadrživ beg,
da budeš mi
i ravno more
i breg.
Mirko Škiljević nam je pročitao priču "Nešto lepo"
Nevenka Bošnjak-Čolić je pričom "Lidija" izazvala poneku suzu
Dva blogerska cvijeta preuzimaju riječ:
Dalibor Maksimović, stepskivuk
PESMA NA SALVETI
Ogrnuo sam sebe
u svaku tvoju stvarnost
stao tako blizu
da mi je sav vazduh
tvoj dah
i ceo horizont
tvoje oči...
Obojio sam nebo
u oba tvoja oka
naslikao sunce
blještavilom tvoga osmeha
pazeći strogo
da na sliku ne kapnem
i neku boju noći.
I na kraju
zgužvao sve i bacio u prašinu
kao pesnik koji
pravi skicu na salveti...
Uplašen i nem.
Možda takva ljubav
i ne sme da postoji
na ovoj planeti...
Dragana Kolarik Bauer, vilabezkrila
SELO MOJE U RAVNICI
Evo me opet u starom kraju
Gde niko me ne zna, a svi me znaju.
Srećem na ulici znana mi lica;
Sećanja šire krila kao moćna ptica.
Tu sam svoje prvo čedo zaljuljala
Tu mi osta kuća i Krsna slava.
Tu sam najlepše godine svoje ostavila,
Tu mi još negde deo duše spava.
Ne beše život loš prema meni
Al’ reče najednom “Dalje kreni!”
U ravnici beloj osta selo
U grudima srce napuklo, nikad više celo.
Evo me opet u starom kraju,
Korak moj ulicom odzvanja
Suze niz lice same padaju
Duša bi opet mladost da sanja.
Sve ređe se vraćam starom kraju
Sve manje je onih koji me znaju.
Kuća što beše smehom ispunjena
Tužna stoji na pola urušena.
Moj život je sada negde drugde,
Među neke druge drage ljude.
Selo moje u ravnici
Sad gledam samo na slici.
U okviru izveštaja o radu Društva između dva broja, pročitani su
izabrani aforizmi sa veoma uspele večeri aforizama.
Ljubomir Vujović, Srđan Simeunović Sendan, Dobrivoje Lazarević,
Jagoda Nikačević i i Anka Stanojčić
Po želji prisutnih, večer je zasladila Nevenka Bošnjak-Čolić
drugom pričom iz svog opusa.
Najvažnija stvar koju kupujem u studenom je planer. I popunjavam ga
već tada, sa obaveznim događanjima. I znaju oni koji me zovu,
da prijepodneva pripadaju ordinaciji i edukaciji, a poslijepodneva:
ponedjeljak i petak pripadaju kazalištima, kinu i foto grupama,
utorak piscima, srijeda plesu, četvrtak Kragujevčanima,
vikend Izletniku. Tko pobrka dan, zna da me neće vidjeti...
Pa nisam skoro slikala na plesu. Vrijeme je i za to. Obiteljski smo
tu, sin, zaručnica i ja.
Znači nam mnogo. Emotivno, zdravstveno, u svakom pogledu.
Nekad nam datumi mogu ucrtati važne događaje u sjećanje
zauvijek, a da tada tih datuma nismo ni svjesni.
Malo tko je slavio Božić 25. prosinca u mom kraju kad sam bila
mlada. Ali na taj dan 1966. drugar iz škole organizirao je plesnu
večer u mirnim prostorijama jednog odmarališta u Makarskoj.
Odigrala sam svoj prvi ples na prelijepu melodiju „And I love her“
od Beatlesa. Poslije se dogodio zvanični prvi ples na pravoj igranci,
koji je u moju knjigu ušao kao nježna priča o jednostranoj ljubavi,
„Ljubav na prvi ples“.
Između je protekao kaleidoskop Božića 25. prosinca, sa prelijepim
uspomenama iz moćne makarske gimnazije, pa sa sjajnog
medicinskog fakulteta u Rijeci, da bih ga zamijenila jakim beogradskim,
kad sam se udala. Nova životna knjiga, uspješno završene studije s
visokim prosjekom, cijeli radni vijek proveden na povijesno značajnom
odjelu velike bolnice, mnogo kongresa, bezbroj predavanja i dobro
primljenih stručnih radova po Europi. Dvoje divne djece kao nagrada
nakon jedanaestogodišnje borbe, njihovo odrastanje i uspjesi,
preslatki unuci. Tako su u moj život uplovili Božići 7. januara. Prvo
mi je taj datum značio samo rođendan dragog prijatelja, a poslije su
i zauzeli svoje nezaobilazno mjesto. Sada s poštovanjem
obilježavam oba.
Na drugi značajni Božić 25. prosinca rekla sam zbogom dugom
i teškom, ali i lijepom radnom vijeku, bez isuviše žaljenja. Neku novu
knjigu ću listati poslije njega. Vidjet ćemo kako ćemo život i ja plesati
ispisujući te stranice.
Uf, karte smo jurili dva mjeseca... i uhvatili, uz pomoć prijatelja.
Jugoslovensko dramsko pozorište, u koje rijetko idem.
Predstava "Vrat od stakla"
Ambijent u ovom pozorištu je moderan i dotjeran, nakon duge obnove
poslije požara.
Traži se karta više, prepuno je.
Biljana Srbljanović
VRAT OD STAKLA
Režija: Jagoš Marković
Glumačka ekipa je za sve pohvale, ne zna se tko je od koga bolji.
Svi su najbolji.
Bogdanka, Bogda- Jelisaveta Sablić
Svetlana- Vesna Trivalić
Nadežda- Anita Mančić
Ljuba- Dragan Mićanović
Vasa- Irfan Mensur
Mirna- Milica Gojković
Vlajko-Mujić- Marko Janketić
Filip-Miloš Samolov
Pandur 1-Slobodan Tešić
Pandur 2-Bojan Lazarov
Malo dete- Ana Čarman
(ovo su slike s neta)
"Nacionalizovani stan izgubljen je u procesu restitucije. Nešto što je
bilo oteto vraća se. I ona narodna:"oteto, prokleto" počinje da otpetljava
sudbine, strahove, dileme. Svakog od stanara tog stana u Višnjićevoj."
(Barunica Belko)
Pucamo li svi mi nakon ovolikih promjena i revolucija,
kao vrat od stakla? Ima li smisla i nade? Čemu sve to?
Dok se glumci klanjaju publici, mi se pitamo.
Opet nedjelja i Lastavica postaje Eurica.
Bit će malo češća jer je Euro odsutan. Ovog puta malo gorkasta...
Došao muškarac na razgovor za posao i pita ga šef:
-Kakvo iskustvo imate?'
-Pet godina razgovora za posao.
Kada je Mahatma Gandi studirao pravo na koledžu u Londonu,
imao je profesora čije je prezime Piters, koji je osećao animozitet
prema Gandiju, i zato Gandi nikada nije spustio glavu pred njegovim
(profesorskim) ''argumentima'' koji su bili veoma česti.
Jednog dana, gospodin Piters je ručao u trpezariji Univerziteta i
Gandi je došao sa svojim poslužavnikom i sjeo pored profesora.
Profesor je u svojoj aroganciji rekao: ''Gospodine Gandi, vi ne
razumijete, svinja i ptica ne sjede zajedno kad jedu.'',
na šta mu je Gandi odgovorio: ''Ne brinite, profesore, ja ću odletjeti.'',
i ode sjesti za drugi stol.
Gospodin Piters, zelen od bijesa, odlučuje se osvetiti na sledećem
testu, ali Gandi reaguje i briljantno odgovara na sva pitanja.
Zatim mu gospodin Piters postavlja sledeće pitanje: ''Gospodine Gandi,
ako hodate ulicom i nađete paket u kome je vreća mudrosti i torbu
u kojoj je novac, šta ćete od toga uzeti?''
Bez ustezanja, Gandi je odgovorio: ''Paket sa novcem, naravno.''
Gospodin Piters, nasmijavši se, reče:
''A ja bih, na tvom mjestu, prije uzeo onu vreću u kojoj je mudrost.''
''Svaki čovek uzima ono što nema.'', odgovorio je Gandi ravnodušno.
Gospodin Piters, već histeričan, piše na ispitnom listu riječ ''idiot'' i
daje ga Gandiju. Gandi uzima ispitni list i sjedne. Nekoliko minuta
kasnije, Gandi odlazi do profesora i kaže:
''Gospodine Piters, vi ste potpisali test, ali mi niste dali ocjenu.''
Koja je razlika između političara i lopova?
Političare biramo mi, a lopovi biraju nas.
Što je vrhunac muške vjernosti?
Ženio se tri puta, a još uvijek ima istu ljubavnicu!
Pita plavuša u ljekarni:-Imate li test za trudnoću?
-Imamo.
-A jesu li pitanja teška?
Svjetski poznata slika - "Istina koja izlazi iz bunara"
Jean-Leon Gerome, 1896.
Prema legendi iz 19. stoljeća, Istina i Laž se sreću jednog dana.
Laž kaže Istini: "Danas je divan dan!" Istina pogleda put neba i uzdahnu,
jer je dan zaista bio lijep. Oni provedoše mnogo vremena zajedno i na
kraju stadoše pored bunara.
Laž reče Istini: "Voda je jako lijepa, hajdemo se zajedno kupati!"
Istina, ponovo sumnjičava, dotače vodu i osjeti da je zaista prijatna.
Slože se i započne kupanje. Iznenada, Laž iskoči iz vode, obuče
odjeću Istine i pobježe. Bijesna Istina iziđe iz bunara i traži po svijetu
da pronađe Laž i povrati svoju odjeću. Svet, gledajući Istinu golu,
skreće pogled sa prezirom i bijesom.
Jadna Istina se vrati u bunar i zauvijek nestade u njemu skrivajući svoju
sramotu.
Otada Laž putuje po cijelom svijetu, obučena kao Istina, zadovoljavajući
potrebe društva, jer svijet nema nikakvu želju da upozna golu Istinu.
Stariji posjetitelji bloga znaju ovaj recept, a novi ga mogu vidjeti.
Namijenjen je ljubiteljima kikirikija =Snickers kolač.
Ispecite sirovi kikiriki 300 g u pećnici na 150 stupnjeva oko 20 minuta
ili kupite pečeni neslani kikiriki. Ohladite ga, očistite od ljuski i samlite.
Samlite 300 g petit beurre keksa ili kupite mljeveni.
Umutite 4 cijela jaja sa 250 g šećera, dodajte 250 g maslaca
i 100 g čokolade za kuhanje. Kuhajte na pari uz miješanje.
Kad se počne zgušnjavati, dodajte keks i kikiriki.
Smjesu razlijte u vodom ovlaženu tepsiju 25×35 cm pa prelijte glazurom.
Stavite na hladno nekoliko sati, pa režite štanglice.
Glazura:
Na pari skuhajte 100 g čokolade za kuhanje sa 50 g maslaca
i 2 kašike mlijeka.
Kakvu sliku imamo o sebi?
1. Jesmo li savršeni, baš takvi kakvi trebamo biti,
veoma zadovoljni onime šta smo postigli u životu?
2. Jako dobri, blizu onoga šta smo zacrtali kao najbolje za sebe?
3. Nedostojni slike koju bismo željeli dostići?
4. Slabi i nezadovoljni svojim životnim postignućima?
Gledaju baba i deda TV. Baba se nervira:
-To je nečuveno, opet seks na TV!
-Draga, stavi naočare, to je samo majmun koji jede bananu!
Djed veli unuku: -Sakrij se brzo, evo nastavnika,
a danas nisi išao u školu!'
-Bolje se ti sakrij, ja sam im javio da si ti jutros umro!
Plavuša sjela s frendicom na cugu i poslije par koktela krenu
one s pričom o seksu, pa naravno na tapetu dođe i onaj prvi.
Prva plavuša nagne čašu i namigne drugoj:
– Ja sam svoj prvi seks imala s četrnaest…
Druga je zgroženo pogleda:– A ja samo s trojicom!
Žena se kasno noću usred tjedna vrati sa službenog puta,
tiho otvori vrata spavaće sobe, odgrne poplon na postelji i
sva zapanjena ugleda četiri noge kako se migolje ispod plahte.
Zacrni joj se pred očima, zgrabi bejzbolsku palicu koja je za
svaki slučaj bila iza vrata i udari mlatiti...
Iscrpljena, ode u kuhinju popiti čašu vode da se oporavi od šoka.
U kuhinji doživi novi šok kad za stolom ugleda svog muža kako
mirno pijucka pivo. Reče on:
"Tvoji starci su nas došli obići za vikend pa sam im prepustio
našu bračnu postelju. Odi ih pozdravi…"
Pisac pita uvaženog književnog kritičara:
-Imate li kakvu zamjerku na moju novu knjigu?
-Korice su predaleko jedna od druge!
Fata daje podatke na šalteru:
-Koliko imate godina?
-29.
-Ali, to ste mi rekli i prije tri godine.
-Pa nisam ja od onih žena koje danas pričaju jedno,
a sutra drugo!
Majka kori ćerku:
-Ne sviđa mi se kako je je onaj momak sinoć ljubio pred kapijom!
-Pa ni meni se ne sviđa, ali šta da radim kad je tako neiskusan?
Gradsko dramsko kazalište "Gavella" iz Zagreba sinoć je
gostovalo u pozorištu "Atelje 212" u Beogradu.
Atmosfera pred početak predstave, dok se pozorište popunjava
do poslednjeg mesta.
Predstavu Joel Pommerat:"Ujedinjenje dviju Koreja" režirao je
Paolo Magelli.
"Osim što je višestruko nagrađivana, predstava je dobila brojne
pozitivne recenzije. Tako je Nathalie Simon za Le Figaro napisala da
komad očarava publiku pričama punim razočaranja, ali i humanosti."
"Skriven u tami, gledatelj je svjedok, čas suosjećajući s likovima i
razumijevajući ih, a čas pružajući podrugljiv otpor".
"Ovdje to nisu romantične kategorije, prije nagnuća nesigurnih,
životom ošamućenih ljudi. Želja da odu, da nešto promijene, tjera
ih prema naprijed i čini aktivnima, ali iako ne vidimo jesu li stigli do
odredišta jer Pommerat piše "na rez", zaustavljajući epizode na vrhu
napetosti, osjećaja smo da nisu, da će nastaviti tragati i nakon što
napuste dramu i scenu."
Predstava traje preko dva sata, bez pauze,
Igraju: Ksenija Pajić, Jelena Miholjević, Barbara Nola, Tena Nemet Brankov,
Nataša Janjić /DijanaVidušin, Petra Svrtan, Janko Rakoš, Ranko Zidarić,
Enes Vejzović i Igor Kovač.
Društvo književnika Beograda je treći put ove godine otvorilo
svoja vrata za svečani prijem novih članova.
Olivera Šestakov je objavila do sada četiri zbirke pjesama:
„U mom pogledu“, „Moje duše rime“, „Na tragu svetlosti" i
„Poema Tečem kao reka i druge pesme i druge pesme“.
DA MI BUDEŠ I REKA I OBALA
Naslikaj mi rečima
suton i zalazak sunca tih,
u ravnici plodnoj,
sa bezbrojnim pogledima
suncokreta žutih.
Donesi mi sa stihom
miris Dunava za doručak
u rano jutro zlatno
i plavo u isti mah,
zagrli me pogledom,
što oduzima i reč i dah.
Da znam da si mi
i reka i obala,
kada želje mi se daju
u nezadrživ beg,
da budeš mi
i ravno more
i breg.
Vladimir Jovović je objavio knjigu poezije "Pukotina u vremenu"
i zastupljen je u književnoj periodici.
Nadica Ilić objavljuje svoju poeziju u antologijama,
zbornicima i književnim časopisima.
Slavka Stanikić je objavila knjigu "Ožiljci i snovi"
i pored toga se pojavljuje u književnoj periodici.
Đoko Nonković je objavio knjigu poezije "Iskre duše"
2006. godine. Sa grupom autora objavio je knjige: "Večita gama
slobode" (2004), "Sačuvano vreme" i "Šta bi rekao Crnjanski",
"Almanah", "Rudnik poezije", "Garavi sokak " i "Noć boema".
Jelica Danković je osamdesetih godina sa dvadesetak
pjesama u knjizi „Rukotvorke“ o muškim i ženskim zanatima primljena
u Udruženje književnika Srbije. Objavila je još knjige:
„Zrenje“, „Blagovesti“, „Suton i duge senke“,„Devetoro bilja“ i
„Stope u visinu“.
Vidimo se ponovo na promociji četvrtog broja časopisa
"Beogradski krug kredom".
"Mjuzikl “Fantom iz Opere” premijerno je izveden na londonskom
Vest Endu 1986. godine, a na Brodveju dve godine kasnije gde
važi za najduže izvođen mjuzikl svih vremena (preko 12 000
predstava). Do sada ga je u svetu pogledalo oko 140 miliona ljudi.
Izvodi se na 15 svetskih jezika u 35 zemalja. Predstava je osvojila
brojne nagrade među kojima i tri Olivier nagrade (londonska
produkcija) i 7 Toni i Drama desk priznanja (brodvejska produkcija)."
"Lavinu neverovatnih, i na kraju tragičnih događaja u jednom pozorištu,
događaja sa obe strane rampe, to preplitanje dveju realnosti, pokreće
ljubav glavnog junaka ove začudne priče, tajanstvenog Fantoma,
prema talentu mlade operske pevačice i njenom anđeoskom glasu.
U ovom mjuziklu reč je i o žrtvovanju, davanju, predanosti, zavisti, veri,
nadanju, borbi sa prosečnošću… sve to je, na kraju krajeva, i dušom
i srcem posvećeno umetnosti. Glavni junak mjuzikla Fantom iz Opere
jeste zapravo – muzika."
Ukratko, vrijedi pogledati ovu predstavu i uživati u njoj!
Prvu uspješnu hemodijalizu na čovjeku, zamjenu bubrežnog rada,
uradio je Georg Haas 1924. godine. Dijaliza je trajala 15 minuta
i protekla bez komplikacija. Nakon njega Holanđanin Willem Kolff
konstruirao je prvi aparat za hemodijalizu, a kao dijaliznu
membranu koristio je celofan.
Prva dijaliza u Hrvatskoj učinjena je 1962. godine, u bolnici na Sušaku,
a u Srbiji iste godine u Gradskoj bolnici u Beogradu, u mom centru.
Trajni program je uveden kod nas 1969. godine. Otada bolesnik kojem
ne radi nijedan bubreg živi skoro normalno skoro normalan životni vijek,
ako je discipliniran i drži se savjeta svojih liječnika.
Centar za dijalizu Požarevac poslao je svoje liječnike i sestre
u moj centar na obuku baš kada sam počela da radim na
nefrologiji i zato njihove prve korake rado pamtim. Učitelj im
je bio tada najbolji poznavalac dijalize u Srbiji,
Prim.dr Aleksandar Radmilović, sa cijelim timom.
Otvorili su centar 1978.godine.
Prošlo je 40 godina i kolege iz Požarevca obilježili su
veliki jubilej stručnim sastankom i slavljem nakon toga.
Vikendom Lastavica postaje Eurica, a danas joj pomažu Modrinaneba
i semper contra.
Najnovija dijeta:
Za dva tjedna izgubiš 14 dana.
Dođe Mujo pijan kući i odjednom se čuje – tras!
Pita Fata: -Mujo, što je to palo?
-Kaput, odgovara Mujo.
-Kako se kaput toliko čuje?
-Bio sam ja u njemu!
Razgovaraju dvije starice:
-Koliko si teška?
-S naočalama - 68 kilograma.
-A bez njih?'
-Ne vidim!
Došao neki 80-godišnji dedica u bolnicu, trebao nešto da operiše,
a za operaciju su ga morali obrijati u predelu genitalija. Kad je
došla sestra, otkrila ga, ugleda njegov ogromni komad.
- Opa, deko, to je bila prava stvar - reče smešeći se....
- E, dete moje, nije to ništa. Pre 10 godina još sam mogao na
njega objesiti kantu vode i odnijeti je 100 metara daleko - reče deda.
- A sad! To više ne možete? - znatiželjno će sestra.
- Ma ne mogu. Izdadoše me koljena!
Mujo se zaposlio u velikoj robnoj kući u New Yorku….
Na kraju prvog radnog dana, poslovođa ga upita koliki
je promet?
– 135.552,20 dolara – kaže Mujo, a poslovođa samo što nije
doživio infarkt. Ni najiskusniji trgovci nisu u jednom danu prodali
za više od 60.000$, a Mujo prvi dan pa više nego duplo!
Upita on Muju kako mu je to pošlo za rukom.
– Pa, lijepo – odgovori Mujo – Prvo sam čovjeku prodao jednu
udicu i onda ga nagovorio da kupi barem još jednu za rezervu.
Zatim sam mu prodao i nekoliko olova. Onda sam ga podsjetio
da mu treba i najlon, ali ne bilo kakav već kvalitetan najlon koji
može izdržati veliku ribu. E, onda sam mu rekao da pravu ribu,
bez obzira na kvalitetu pribora, neće moći loviti iz ruke, zato neka
uzme i štap s rolom. Kad je uzeo štap, predložio sam mu da
razmisli o kupovini glisera.
Nakon što sam mu prodao Boston Whalera s prikolicom, objasnio
sam mu da njegov stari auto jednostavno ne može vući taj gliser
i na moj nagovor odlučio se za Grand Cheerokee.
Eto kako sam zaradio 135.522,20 $ !
– Još ne mogu shvatiti kako ti je to uspjelo, a čovjek je došao
samo kupiti udicu?!… – reče poslovođa u čudu.
– Ma jok, – reče Mujo – došao je kupit’ tampone za ženu, pa sam
ga pitao zašto ne bi otiš’o na pecanje kad ionako nema ništa od
seksa ovaj vikend!
Pitali doktora, pravnika i informatičara što bi radije imali,
ženu ili ljubavnicu.
Doktor:- Ženu, to je stabilnost
Pravnik:-Ljubavnicu, to je izazov
Informatičar:-Oboje, žena će misliti da sam kod ljubavnice,
ljubavnica da sam kod žene - a ja lijepo na miru programiram :-)
Razgovaraju dva pijanca:
-Čega bi se lakše odrekao – žena ili vina?'
-Ovisno o godištu!'
Otišao Haso kod jednog lovca i kaže mu kako bi se i on htio
okušati kao lovac!
-Ako hoćeš biti lovac, moraš mi nabrojati pet divljih životinja.
-Vuk, lisica i tri medvjeda.
Ako nije dobro jesti u dva ujutru,
zašto onda postoji svjetlo u hladnjaku?
-Probudi se! Upravo sam čula miša kako cvili!', drma žena muža.
-I što očekuješ od mene - da ga ulovim i podmažem?!
Tko ne zna za predstavu "Gospođa ministarka"? Svi znamo.
Od Ljubinke Bobić pa nadalje, svi samo pitaju tko igra Živku.
"Nušić je komediju Gospođa ministarka počeo da piše pred sam
početak Prvog svetskog rata, dok je bio upravnik novoosnovanog
teatra u Skoplju. Napisao je prvi i stigao do pred kraj drugog čina
kada ga je zaustavio rat. Započet rukopis je izgubljen, kao i svi drugi
koje je tada morao da ostavi u Skoplju.Mnogo kasnije, 1929, setio se
svoje nedovršene komedije i počeo da je piše ponovo, po sećanju."
Po sopstvenom priznanju, lik glavne junakinje, Živke Popović, pisao
je imajući u vidu glumicu koja se tih godina nalazila na vrhuncu slave,
jedru, vedru, energičnu ženu eruptivne snage, nepresušne scenske
mašte, zaraznog, beskrajno iskrenog smeha, nepogrešive scenske
intuicije - Žanku Stokić."
"Živka, Radmile Živković, žena mučenica, još žustra, ali već na kraju
snaga i nerava, čeka Živka sreću s neba, ali nikako da je dočeka! Sin
Raka, izubijan i sav u flasterima, jede joj dušu koliko i muž, mlakonja,
državni činovnik koji ne ume, o gle čuda, da se okoristi! Teško je danas, veli Nušić, a Živka potvrđuje.
Publika, pa i oni koji ne znaju Nušićev tekst, znaju ovu rečenicu kao da
baš ona važi za sva naša vremena i pokolenja. Živka Radmile Živković
u dubokoj zapitanosti krpi sinovljeve pantalone kao da prekraja mapu
Evrope. Ne mora u Nušićevim komedijama samo da se brblja, može
i da se ćuti! I da to bude komično. Sve brige ovoga sveta su na Živkinom
licu. Ne zna žena šta pre da počne, a nevolje navalile u jatima."
"Reditelj Jagoš Marković i Radmila Živković kao Živka upeli su se iz
petnih žila da naprave predstavu koja se neće gledati samo danas."
Moj utisak? Moglo je i bolje, sa više smijeha.
Živka u izvođenju Radmile Živković je previše
cmizdrava, za moj ukus.
Retrospektivna izložba "Marko Čelebonović" predstavljena je u
Galeriji SANU. Prikazana je selekcija njegovih djela iz nekoliko kolekcija.
Čelebonović motive za svoje slike traži oko sebe. Slika kuće u
kojima je živio, enterijere u kojima boravi,
...atelje u kome radi,
...svoju suprugu i ćerku, portrete svojih prijatelja,
aktove i figure u enterijeru.
"Turska riječ "čelebi" znači otmjen, plementit i moglo bi se reći da
je ovaj veliki slikar otmjenošću svog stila i produhovljenošću svog
rada odgovorio simbolici svog imena."
Prodavačica ptica
Advokatica
Sjajan portret
Djevojčica
Mrtva priroda mu često ima više životnosti nego likovi ljudi
Ženski poluakt...
Ženski ležeći akt
Autoportreti pokazuju da nije baš mnogo volio samog sebe.
Nije sebe uljepšavao, a prije svega, nigdje nema ni naznake
osmijeha, najljepšeg ukrasa lica!
A vani buja život u Knez Mihailovoj u lijepom jesenjem danu...
Ovom pričom završavamo ovogodišnje Ljerine šetnje.
"Pod skupim adresama podrazumevam skupoceni poslovni
i prostor za život u soliterima i zasebnim kućama. Nekoliko slika
će doprineti da se bolje razume iznos od nekoliko desetina miliona
dolara do nekoliko stotina miliona za koje postoje kupci.
Soliterima u Down Toun-u započinjem niz fotografija o nekretninama
u koje se još investira i to na sve strane! Da čovek ne poveruje
koliko brzo niču zgradurine od po 30-70 spratova i pitam se stalno,
da li je moguće da sve to treba? Verovatno da treba i to onima koji
imaju nekoliko desetina do nekoliko stotina miliona dolara za ulaganje.
A to im sigurno nisu poslednji novci.
E, pa sad sledi mala galerija koja osim solitera sadrži i privatne
kuće na skupim adresama.
Poslednja slika je pogled na reku Majami na čijoj obali kućice takođe
dostižu cene od kojih boli glava.
Međunarodni dan osoba sa invaliditetom obilježava se,
3. prosinca, a procjene su da te osobe čine oko 10 % svjetske
populacije
Ispričat ću vam priču nakon koje ćete se pitati da li stvarno ne možete
ili ste samo lijeni, kad budete trebali uložiti neki napor da vam
bude bolje. Priču nakon koje se nijedno izgovaranje ne prihvaća.
Ili hoćete ili nećete, trećeg nema.
Goran Nikolić je rođen sa urođenom očnom manom, kolobomom
retine. Rezultat je: na jedno oko 5% vida, na drugo samo svjetlost.
Dugo nije prihvatao da se razlikuje od druge dece pa je bio odličan
đak u redovnoj osnovnoj školi, zahvaljujući sjajnoj memoriji.
Sve bi i dalje tako teklo da jednog dana nije nastavnik fizike na vlažnoj
tabli napisao zadatak koji su jedva vidjeli i oni s odličnim vidom. Izveo
je Gorana da riješi zadatak, a on je šutio. I na sva pitanja odgovarao
šutnjom. Nije htio priznati da ne vidi zadatak. Nastavnik je
tražio razgovor sa majkom i kad joj je ispričao problem, ona je rekla
samo tri riječi: "Goran ne vidi". I otišla.
Nakon toga sam je Goran shvatio, sa 13 godina, da treba preći u
školu za slabovidu djecu u Zemunu. Prilagodio se odlično, naučio
Brajevo pismo i završio školu kao odlikaš. Ubrzo se prvi put zaljubio.
Albanka Rukija je bila maloljetna. Zbog neslaganja nacija i vjeroispovijesti
roditelji su im zabranjivali vezu. Ipak, mladi su se uspjeli izboriti
za svoju sreću i već su dugo u braku, krunisanom sinom Nenadom.
Goran se zaposlio, a u svakoj prilici nastojao da daje volju drugim
osobama s invaliditetom ili bolje rečeno, osobama s posebnim
potrebama. Da im objasni kako svatko trči svoju trku. Počeo je
redovno trčati i maraton prepoznao kao svoju životnu disciplinu.
Četiri kruga određenom stazom oko legendarnih Šumarica u
Kragujevcu, oazi tuge ali i čistog zraka, iznose 22 km i to je
njegova redovna tura svakog dana.
Kada je odlučio istrčati 55 maratona za 55 dana, nije mu bio cilj
srušiti Guinnessov rekord Japanca Kusude (što jeste uradio) nego
skreniti pažnju na osobe sa posebnim potrebama i pomoći da Centar
za sport i rehabilitaciju (Paraaolimpijski centar) "Iskra" postane dostupan
svim osobama s invaliditetom. Centar je zadužbina kompanije
Delta holding, a Goran je njegov upravnik. Goran je i generalni sekretar
Kluba paraolimpijskih sportova "Junior" iz Kragujevca.
Goran Nikolić je istrčao 55 maratona širom Srbije, Bosne i Hercegovine
i Crne Gore, uz podršku kompanije Delta holding i Rotary kluba. O tome
je snimljen dokumentarni film "Otvorenih očiju". Goran je napisao i
knjigu "Maratonac" koja se ne prodaje, nego se uz nju prihvataju prilozi
namijenjeni centru "Iskra".
Nakon što sam shvatila da za Gorana ne postoji riječ nemoguće,
čula njegovo elokventno izlaganje (rođeni je pisac), poželjela
sam da svi čuju ovu priču i prije nego što odustanu od sebe
pod izgovorom "ne mogu", da se zapitaju samo - da li žele!
Sjedi vrana na grani sa sirom u kljunu.
Dolazi lisica, udara lopatom vranu po glavi, otme joj sir i pobjegne.
Vrana ustaje, vrti glavom u nevjerici i kaže:
- Uh, je.ote, al’ su skratili basnu po novom školskom programu!
"Let lastavice –
slijedi tok rijeke
kao da pliva." ...
Saimaro
Opis bloga, najkraće: BITI ILI NE
BITI. Zašto netko piše, ako ne da
bi sastavio sve svoje dijelove?
Od trenutka kad krenemo u školu
ili crkvu, obrazovanje nas kida na
dijelove, uči nas da rastavljamo
dušu od tijela i razum od srca.
Mora bit da su ribari sa Kolumbijske
obale učeni doktori etike i morala
jer su izmislili riječ sentipensante,
osjećati-misliti, da bi definirali jezik
koji govori istinu.
Eduardo Galeano (misao pronašla pedeset+)
Sviđa mi se koncept bloga. Šalješ misli
kao sjeme koje odnosi vjetar. Postoji
mogućnost da se sjeme primi i nikne
negdje, a da ti to i ne znaš. Da ga
netko nastavi njegovati bez da zna
tko ga je poslao. Ostavlja mogućnost
da ostaneš nepoznat i nepoznatom
otvoriš vrata za milijun potencijalnih
mogućnosti koje leže u svakom sjemenu.
(pedeset plus)
Cilj mi je biti Čovjek.
I tražim samo
Respect
I jednog dana, kada me ne bude, neka
iza mene ostane (između ostalog) bar
moja Pisana Riječ.
(White lilith)
Putovodoljubni gastronaut
(milord55)
Vrata prvenstveno služe
da prostor zatvore. Ona su
ulaz u njega. Uglavnom su
zatvorena. Otvaraju se
milom ili silom.
Internetske stranice zovu se
portali (portal: glavni ulaz
na pročelju dvora, palače,
crkve ili veće građevine,
izrazito likovno obrađen
(skulpturama i reljefima)
Tvoj blog je portal u tvoj
bogati svijet. Ulaz. (Potok)
Nije li to smisao
putovanja
- da težimo
postati bar malo
bolji ljudi koji će
dobro što ga
u nekom času
drže na dlanu
dijeliti s drugima
oko sebe? (j.)
Dok je mora biće i plime,
dok je plime biće i ljubavi
dok je ljubavi mora biti i oseke.. (mecabg)
Sad znam.
Ti si kao Dunav.
Stvorena da teče...
(sewen)
Prava si čuvarica od zaborava... (sewen)
Kada lasta
u svoj foto virne
slikama nas
sve u srca dirne (semper contra)
Ljepota se zrcali u očima promatrača
i pamti srcem... (Dinaja)
Gde je ljepo u svim pogledima, tamo "leti" lastavica:)) (modrina neba)
Postoje lijepa mjesta na svijetu.
Jedno je ljepše i posebnije od svih.
O njemu pričamo srcem,
njega slikamo dušom.
Rodno mjesto.
Svaki tvoj zapis je lijep,
ali ovaj se zove
pripadnost i ljubav.
(Razmišljanja jedne žene)
Ne valja bez riječi.
Ne valja sa puno riječi.
Prava mjera je kad si
jasan sam sebi.
I kad se odražavaš u toplini
očiju drugih. To je onda, valjda,
prava mjera riječi
(morska iz dubina)
Svaka žena i muškarac
su unikati, a mi se
uglavnom ponašamo
isto prema svima,
tj. ponavljamo greške.
(Gogoo)
Drago nam je da si uzivala
i hvala ti na lijepim fotkama. (posljednji komentar GMD)
mail:
ankas33@yahoo.com
Počasni komentatori bloga: gogoo i Vladkrvoglad,
koji uvijek dodaju neke korisne
informacije mojim postovima.