Let lastavica

29.12.2015., utorak

Prva ljubav zaborava nema

Dijana je dala zadatak, pa da krenem u realizaciju! Nekada su plesnjaci bili glavno mjesto upoznavanja mladih. I tu, dok je svirao neki blues (tada se zvao stiskavac), on me je birao za ples. Pa ponovo. Isti ritam nas je ponio... Studirao je u Splitu, pa nije često dolazio, ali smo oboje jedva čekali sljedeći ples. Potrajalo je dok se nije odvažio da me pozove na prvi izlazak. Bila je to samo šetnja stazama kojima svi zaljubljeni prođu u Makarskoj. Dobila sam malu ružu sakrivenu u košulji da je ne vide svi... i dugo je čuvala. Radila sam kao svi Dalmatinci preko ljeta, prodavala sladoled, a on bi navratio. Samo par riječi bilo je dovoljno za sreću. Prvu plaću tog ljeta potrošila sam na svoj 17. rođendan, pozvala nekoliko prijateljica i njega na ples. I dan danas čuvam knjige koje mi je poklonio. Plesali smo pod zvijezdama na jednoj terasi nad morem, njegova ruka ispod moje duge kose... a poslije prošetali pored mora i tu, pod starim borovima, prvi put su se usne stopile u poljubac... Mladi, nevini, poslušni, držali smo oboje do mišljenja obitelji. To nas je i razdvojilo, da se nikad više ne sastavimo. Uvijek zapitani, da li je baš moralo tako... Vrijeme je pokazalo da je moralo. Ali prva ljubav zaborava nema. Prozivam na pisanje o prvoj ljubavi, na lavinu ljubavnih priča: Annaboni, semper contra, NF, GMD, Lady rugalicu, V i Leif erikson. Bilo bi mi drago da prihvate.

- 08:44 - Dobro došli pristojnim komentarom na moj blog (48) - Isprintaj - #