Uznemiravanje građana
Još uvijek aktualni premijer Ivo Sanader jučer se obratio
Oni su svoju prisebnost već dokazali time što na izborima nisu zaokružili HDZ.
Netočno dr. Ivo pri tome tvrdi da su građani na izborima već donijeli odluku o novoj vladi samim time što je HDZ pojedinačno najjača stranka. On je to bio i na izborima 2000.-te godine, ali svejedno nije došao u priliku da okupi parlamentarnu većinu, jer je koalicija šest stranaka jednostavno imala više saborskih zastupnika ili, drukčije rečeno, više je građana tada bilo za to da se HDZ smijeni s vlasti, nego što ih je bilo za to da se njegova vlast produži u još jednom mandatnom razdoblju.
Uopće, ne događa se rijetko u praksi demokratskih zemalja da neka stranka bude relativni pobjednik, odnosno najbolje plasirana stranka na izborima, a da unatoč tome ne uspije okupiti parlamentarnu većinu, pa vlast formiraju stranke koje su, svaka pojedinačno, na izborima dobile manje mandata, ali u zbroju tih mandata, na kraju predstavljaju brojniju parlamentarnu grupaciju, onu koja ima kvalificiranu većinu. Na izbornima u Srbiji, Šešeljevi radikali bili su relativni pobjednici parlamentarnih izbora, najbolje plasirana stranka i ja jednostavno ne mogu vjerovati da je dr. Sanader tada priželjkivao da upravo oni, radikali, i to još Šešeljevi, formiraju novu srpsku vladu.
Svojim dramatičnim pozivom uznemirenim građanima da sačuvaju prisebnost, Sanader samo pokazuje nervozu, a sklonost nervoznim reakcijama nisu najbolja preporuka za nekoga tko ima ambiciju postati novi mandatar vlade.
Jadranka Puž
Ne znam kakao vas, ali mene je naprosto oduševio posljednji TV spot SDP-a s Jadrankom Puž. Odmah je izazvao veliki interes javnosti jer ga je na webu u samo dvadeset sati vidjelo preko 40.000 ljudi. Duhovitost toga spota je iznimna i zapravo predstavlja presedan u političkom marketingu. Na zadnjim izborima HDZ je doduše pokušao biti duhovit s onim svojim Pinochio plakatima kojima su napadali bivšu vladu zbog porasta cijene goriva. U njihovu mandatu je gorivo poskupjelo duplo, pa im se taj nesretni Pinochio zapravo vraća kao dokaz političke gluposti i neduhovitosti.
Ovaj spot naravno ne bi bio duhovit sam po sebi da nije parodija na spot Nike Kovača. Zloupotrijebivši dres hrvatske reprezentacije, kojom se ponosimo svi bez obzira na to tko za koju stranku glasa na izborima, HDZ je pokušao zaigrati na nacionalne emocije, ali je promašio. Spot je izazvao bijes poklonika nogometa koji nisu HDZ-ovci i samo je ujedinio oporbeno biračko tijelo u odluci da s vlasti skine one koji se ne libe obmanama i manipulacijama zadržati tu vlast u svojim rukama.
SDP nije dakako odgovorio spotom nekog drugog sportaša ili neke u javnosti dobro poznate osobe. Odlučio se za parodiju i za anonimnu kumicu s placa koja simbolizira sve one koji žive od svoga rada, skromno i pošteno. I pogodio. Duhovitost i poruka spota snažno djeluju na emocije gledatelja i izazivaju željeni efekt.
Da je ova uspjela parodija iznervirala HDZ, vidi se po njihovim gotovo histeričnim reakcijama, pa je Ratko Maček čak izjavio da je „to nešto najstrašnije što se u kampanji moglo vidjeti.“ Nikome, pa valjda ni sebi samome, Maček ne može objasniti što je to toliko strašno u tom spotu.
Uspjeh ovoga spota očitavam i u novinskim napisima onih novinara koji nikako ne mogu čak ni odglumiti neku neutralnu novinarsku poziciju. Umjesto da analiziraju sadržaj spota, njegovu poruku i duhovitost, oni su se koncentrirali na posve nebitno pitanje tko je ta zagonetna gospođa koja tako dobro glumi Jadranku Puž.
Ali ova njihova očita nervoza samo pokazuje da oni zapravo već znaju kakav će biti izborni rezultat.
Grijeh simonije
Na svojim zatvorenim sjednicama Vlada je Crkvi samo u posljednja četiri mjeseca darovala 71 milijun kuna proračunskog novca. Tako je Crkva dobila novih 71 milijun razloga da se aktivno uključi u predizbornu kampanju na strani HDZ-a. Prelati su ugovoreni posao shvatili posve ozbiljno i pod izlikom da Crkva ima pravo progovoriti o svim društvenim zbivanjima, počeli su svoju političku agitaciju otvoreno, jasno i prilično glasno. Čine to s propovjedaonica i u medijima, radi to viši i niži kler, svi jedinstveni u tome da se za darovani novac mora pružiti određena usluga na puno zadovoljstvo darežljivoga klijenta. Novac je dan unaprijed kako je to već običaj u ovoj vrsti uslužne djelatnosti.
Da je HDZ za tu uslugu političke agitacije Crkvi platio svojim stranačkim novcem, onda bi to bilo nešto čega u dosadašnjoj političkoj praksi još nije bilo i što bi svakako predstavljalo presedan, ali bi posao bio čist u tom poslovnom smislu – jedan plaća, drugi pruža uslugu za primljeni novac. Ali, HDZ uključivanje Crkve na svoju stranu nije platio svojim novcem, nego novcem državnog proračuna prikupljenog porezima od svih građana. A to je tvoj novac, porezni obvezniče, novac namijenjen izgradnji škola i vrtića, bolnica i cesta. To je novac namijenjen za isplatu poticaja u poljoprivredi koji kasne, novac kojim su se kronično bolesna djeca moga prevoziti na terapiju jer to sada plaćaju isključivo njihovi roditelji. S druge strane, to je novac i onih koji uopće nisu vjernici ili su vjernici neke druge vjeroispovijesti, a ne rimokatoličke.
Toliko o jednoj strani ove političko-religiozne mezalijanse, onoj Vladinoj. Promotrimo načas ponašanje druge strane, dakle Crkve.
Kada je Vlada uvela administrativnu pristojbu pa kada je tebi, porezni obvezniče, nametnuta obaveza da svaki posjet liječniku i svaki recept koji dobiješ dodatno plaćaš deset kuna, Crkva je šutjela. Svima je bilo jasno da je to namet na bolesne, a najbolesniji su dakako oni najstariji među nama, koji ujedno, zbog svojih bijednih mirovina, imaju najmanje. Bio je to dakle dodatni harač na stare, bolesne i siromašne i svi su to prepoznali, osim Crkve. Njoj je bilo svejedno. Nije tada osjetila potrebu komentirati društvena zbivanja.
Vlada je tada pokazala i još uvijek pokazuje potpunu bešćutnost, odsustvo svakog milosrđa prema toj skupini stanovništva, ali Crkva je prešla preko tog grijeha, oprostila ga je. Sad znamo i zašto. Kao da smo se vratili u srednji vijek. Na djelu je, čini se, opet prodaja indulgencija, udjeljivanje oprosta grijeha za novac. Opraštamo vam dakle grijeh nedostatka milosrđa, ali ne činimo to zato što mislimo da to nije grijeh, nego zato što nam za taj oprost dajete novac. A kad smo već kod novca, dajte malo više pa ćemo još i agitirati za vas u ovim izborima. Time Crkva starom grijehu dodaje novi, koji je svoje ime dobio po Šimunu Vraču - grijeh simonije.
Svaki je glas važan
Na izborima prije 3.1. 2000. godine u posebnoj izbornoj jedinici za srpsku nacionalnu manjinu birao se samo jedan zastupnik. To je bilo daleko manje od pripadajućeg broja zastupnika prema broju birača. Zbog toga je u doba koalicijske vlade izmijenjen izborni zakon pa je ta kvota povećana na tri zastupnika. Tako su na prošlim parlamentarnim izborima 23. 11. 2003. birači srpske nacionalne manjine glasali tako da je svaki birač mogao zaokružiti do tri imena, a izabrani su oni s najvećim brojem glasova. Najviše su glasova dobili i u Sabor su izabrani Vojislav Stanimirović, Milorad Pupovac i Ratko Gajica. Sada već pokojni Milan Đukić koji se također natjecao na toj listi, dobio je od njih manje glasova i nije prošao.
Upisanih je birača za srpsku nacionalnu manjinu tada bilo 222.769, ali je njih samo 47.610 glasalo za tu listu, dok su ostali svoje biračko pravo iskoristili da glasaju za građanske liste i da na taj način stvarno odlučuju o tome tko će imati pravo da u idućem mandatnom razdoblju upravlja Hrvatskom.
Tri će se zastupnika srpske nacionalne manjine birati i na predstojećim izborima 25. studenog. Broj zastupnika je dakle određen unaprijed samim izbornim zakonom i za mandat zastupnika s manjinske liste nije potrebno osvojiti onoliko glasova koliko je potrebno za mandate na građanskim listama. Svoju kandidaturu istaknut će sigurno predstavnici SDSS-a, stranke Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića, a bilo kakvi protukandidati zapravo nemaju nikakvu šansu da ih ugroze, pogotovo nakon smrti Milana Đukića koji je imao znatan utjecaj među biračima srpske nacionalnosti koji glasaju na manjinskim listama.
Postavlja se dakle opravdano pitanje zašto da građani srpske nacionalne manjine troše svoje glasove na manjinsku listu kada svojim glasanjem uopće ne utječu na broj zastupnika koji će biti izabran, nego odlučuju samo o tome tko će biti ti zastupnici, umjesto da glasaju za stranačke liste, kao i svi drugi građani Hrvatske i time zapravo odlučuju o tome tko će zemljom upravljati u narednom mandatnom razdoblju.
Sva ispitivanja raspoloženja birača pokazuju da se u ovim izborima glavna borba vodi između SDP-a i HDZ-a i da će tu svaki glas biti važan, možda i presudan hoće li u nekoj izbornoj jedinici mandat više osvojiti jedna ili druga stranka. Mandat više će pak odlučivati o tome hoće li priliku da okupi parlamentarnu većinu, a onda i sastavi vladu dobiti SDP ili HDZ, pa je iz svega iznesenog jasno da će tih 222.769 birača srpske nacionalne manjine bitno utjecati na izborni rezultat i možda donijeti prevagu u izbornoj utakmici.
Birači srpske nacionalne manjine sami će odlučivati o tome hoće li glasati na manjinskoj listi ili će na samom biračkom mjestu tražiti da ih se s tog posebnog prebaci u opći popis birača i da onda glasaju za stranačke liste.
Odluče li učiniti tako i ako svoj glas povjere SDP-u kao stranci koja dokazano štiti interese svih manjina, pa tako i srpske, mogu bitno pridonijeti uspjehu SDP-a, a time možda odlučiti o tome hoće li u naredne četiri godine Hrvatskom upravljati HDZ ili SDP.
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv