1980. - godina uzleta Lucasovog imperija (1. dio)
nedjelja , 17.03.2013.
Na setu TESB-a: Hammil, Lucas, Fisher, Ford, 1979.
Dok je u vrijeme nastanka originalnih Star Warsa uprava 20th Century Foxa urlala na Georgea Lucasa zato što je kasnio i probijao neimpresivni budžet od 8 milijuna dolara (na koncu se popeo na 11) za ovu prijelomnu produkciju, tri godine kasnije na njega više nisu vikali. 20th Century Fox više nije igrao ulogu velikog studijskog sustava koji je ugnjetavao kreativnog režisera, već je sada igrao partnersku ulogu, tek kao distributer. 18 milijuna dolara za nastavak sage bili su Lucasovi. Njemu je, naime, pripalo 40% od zapanjujućih 461 milijuna dolara zarade Svemirske opere iz 1977.
1980. je godina, predizborna kampanja u SAD-u u znaku je iranske krize. George Lucas ima 36 godina. I dalje nosi kariranu košulju i skromni pulover, ali ovaj puta njegova odjeća nije olinjala, već je nova i ispeglana. Kosa i brada su mu uredno podšišane. U intervjuu New York Timesu izjavljuje da ne mora više raditi za život i da ga takva sloboda užasava. Međutim, priznaje da ne želi više režirati. Dapače, tvrdi kako mrzi režiju. Ne voli, kaže, stalno se baviti s razdražljivim osobama, sve mu je to užasno stresno. Čitav je taj posao, nastavlja, prožet ljutnjom, frustracijom i iziskuje naporan rad - sedam dana tjedno po 12 do 16 sati dnevno. Vizija koju želi staviti na ekran suviše je kompleksna da bi mu posao bio lagan.
Ne impresionira ga niti bogatstvo. "Kada vam crkne akumulator na Mercedes-Benzu, to više frustrira nego kada vam crkne na Chevyju. Kada ste bogati mislite kako sve treba funkcionirati perfektno". Umjesto na luksuz svoj novac troši na novu tvrtku Industrial Light and Magic, pravi mali sjevernokalifornijski Hollywood na 760 hektara. Na ovaj način, tvrdi, neće morati odlaziti u onaj pravi, u Los Angelesu, u kojem ima osjećaj kao da je u stranoj zemlji i osjeća se da je tako daleko od kuće. (Nastavit će se).
Oznake: Originalna trilogija, Iza kulisa, Eseji
komentiraj (0) * ispiši * #
Kako je Disney preuzeo Lucasfilm
četvrtak , 14.03.2013.
Na slici: Iger i Lucas.
Konačno sam se prisilio pročitati dugački članak u Businessweeku koji govori o sudbonosnom preuzimanju Lucasfilma. Članak se fokusira na Roberta Boba Igera, preciznog, promišljenog, mudrog i podosta iskalkuliranog poslovnog čovjeka koji je naslijedio mjesto glavnog izvršnog rukovoditelja i predsjednika kompanije Disney od prosječnog birokrata Eisnera. Bob Iger je, čini se, čovjek koji je u stanju zgrabiti isplative franšize za koje vjeruje da bi mogle polučiti još i veću zaradu, ukoliko bi se stavile u ruke pametnog tima.
Tako je Bob Iger prvo krenuo s Pixarom 2006. godine, kojeg je za 7,4 milijarde dolara otkupio od Stevea Jobsa (a zanimljivo je da je ovu kompaniju, inače osnovanu 1979. godine kao Lucas Computer Division Steveu Jobsu prodao još 1985. godine znate-već-tko). Potom je uslijedio Marvel, za 4 milijarde dolara. Nakon što ga je Disney preuzeo, lansirao je film Avengers, koji je sa svojih 1,5 milijardi dolara zarade treći po redu najveći komercijalni filmski uspjeh u povijesti. Igerova riznica uistinu je puna kapitalaca. Nasuprot Igeru, pedantnom, promućurnom i iskalkuliranom poslovnjaku je naš dragi George, u svojim bijelim tenisicama i kariranoj košulji, sa svojim odviše ambivalentnim stavom prema franšizi koju je stvorio, ali izgleda i prema svemu drugome u životu. Jedna čudna životna je priča to, čas istinskog indie-autora, čas ispodprosječnog štancera (naravno, tu mislim na prequel-trilogiju). Netko tko je mogao napraviti izvanredni THX 1138, kao eksperimentalni SF film, a potom i niskobudžetnu uspješnicu American Grafitti, pa onda Star Wars - zatim, tijekom 1980-tih producirati niz zanimljivih projekata, iako katkad komercijalnih podbačaja, kao što je Mishima: život u četiri poglavlja Paula Schradera, televizijsku seriju Mladi Indiana Jones, itd. - na kraju se potpuno sroza sa Prequelima. U članku također piše kako je bio osobno pogođen reakcijama fanova, kako ga je tada (1999-2005) internet koji je već dobro uhvatio zamah deprimirao i kako bi mu bez njega bilo lakše (valjda izolirati se od reakcija na katastrofalnu izvedbu kao scenarista i režisera).
Da se razumijemo, Lucas je klonuli genijalac, a Bob Iger je za sada vrlo uspješni biznismen. Između ova dva muža posreduje Kathleen Kennedy, kao nova čelnica Lucasfilma, kojoj je u ovom tranzicijskom razdoblju pripala teška uloga u pregovaranju (katkad i natezanju) između Lucasa, koji se kao 67-godišnjak htio riješiti više od 4 milijarde dolara teškog tereta Star Warsa, s jedne, i Disneyjevih korporatokrata s druge strane. George je tako dobio ulogu nadstojnika dvorca kojeg je sam sagradio – repozitorija od 17.000 likova u 20.000 godina dugoj kronologiji SW-a. To je veliki kapital, a netko poput Igera takvim riznicama sigurno ne bi mogao odoljeti, kao što to sigurno ne bi ni Lucasov arheolog Indy Jones. Kako drugačije nazvati Igerovo postupanje nego postupanjem arheologa: već je najavio planove da iz naftalina izvadi Mickeyja Mousea, i to retro Mickeyja, baš onoga s konca dvadesetih (pročitaj članak u linku).
Oznake: Epizoda VII, Iza kulisa, Eseji
komentiraj (0) * ispiši * #
