Kako je Disney preuzeo Lucasfilm

Na slici: Iger i Lucas.

Konačno sam se prisilio pročitati dugački članak u Businessweeku koji govori o sudbonosnom preuzimanju Lucasfilma. Članak se fokusira na Roberta Boba Igera, preciznog, promišljenog, mudrog i podosta iskalkuliranog poslovnog čovjeka koji je naslijedio mjesto glavnog izvršnog rukovoditelja i predsjednika kompanije Disney od prosječnog birokrata Eisnera. Bob Iger je, čini se, čovjek koji je u stanju zgrabiti isplative franšize za koje vjeruje da bi mogle polučiti još i veću zaradu, ukoliko bi se stavile u ruke pametnog tima.

Tako je Bob Iger prvo krenuo s Pixarom 2006. godine, kojeg je za 7,4 milijarde dolara otkupio od Stevea Jobsa (a zanimljivo je da je ovu kompaniju, inače osnovanu 1979. godine kao Lucas Computer Division Steveu Jobsu prodao još 1985. godine znate-već-tko). Potom je uslijedio Marvel, za 4 milijarde dolara. Nakon što ga je Disney preuzeo, lansirao je film Avengers, koji je sa svojih 1,5 milijardi dolara zarade treći po redu najveći komercijalni filmski uspjeh u povijesti. Igerova riznica uistinu je puna kapitalaca. Nasuprot Igeru, pedantnom, promućurnom i iskalkuliranom poslovnjaku je naš dragi George, u svojim bijelim tenisicama i kariranoj košulji, sa svojim odviše ambivalentnim stavom prema franšizi koju je stvorio, ali izgleda i prema svemu drugome u životu. Jedna čudna životna je priča to, čas istinskog indie-autora, čas ispodprosječnog štancera (naravno, tu mislim na prequel-trilogiju). Netko tko je mogao napraviti izvanredni THX 1138, kao eksperimentalni SF film, a potom i niskobudžetnu uspješnicu American Grafitti, pa onda Star Wars - zatim, tijekom 1980-tih producirati niz zanimljivih projekata, iako katkad komercijalnih podbačaja, kao što je Mishima: život u četiri poglavlja Paula Schradera, televizijsku seriju Mladi Indiana Jones, itd. - na kraju se potpuno sroza sa Prequelima. U članku također piše kako je bio osobno pogođen reakcijama fanova, kako ga je tada (1999-2005) internet koji je već dobro uhvatio zamah deprimirao i kako bi mu bez njega bilo lakše (valjda izolirati se od reakcija na katastrofalnu izvedbu kao scenarista i režisera).

Da se razumijemo, Lucas je klonuli genijalac, a Bob Iger je za sada vrlo uspješni biznismen. Između ova dva muža posreduje Kathleen Kennedy, kao nova čelnica Lucasfilma, kojoj je u ovom tranzicijskom razdoblju pripala teška uloga u pregovaranju (katkad i natezanju) između Lucasa, koji se kao 67-godišnjak htio riješiti više od 4 milijarde dolara teškog tereta Star Warsa, s jedne, i Disneyjevih korporatokrata s druge strane. George je tako dobio ulogu nadstojnika dvorca kojeg je sam sagradio – repozitorija od 17.000 likova u 20.000 godina dugoj kronologiji SW-a. To je veliki kapital, a netko poput Igera takvim riznicama sigurno ne bi mogao odoljeti, kao što to sigurno ne bi ni Lucasov arheolog Indy Jones. Kako drugačije nazvati Igerovo postupanje nego postupanjem arheologa: već je najavio planove da iz naftalina izvadi Mickeyja Mousea, i to retro Mickeyja, baš onoga s konca dvadesetih (pročitaj članak u linku).

Oznake: Epizoda VII, Iza kulisa, Eseji