MALI SUNCOKRET
11.02.2026., srijeda
Nije reklama, nego jedvačekanje :-))Dobar vam dan dragi blogeri! Danas ću malo o radosti, o tom kako sve može biti ljubav  Moja radost ima miris papira i prašine jednog istanbulskog muzeja. Orhan Pamuk je moj omiljeni pisac, a Muzej nevinosti knjiga kojoj se vraćam kao tajnom mjestu u sebi. San je bio otići u Istanbul, stati pred stvarni muzej koji je Pamuk otvorio po romanu, i među svim eksponatima, uspomenama, gledati i u više od 4 000 opušaka koje su dotaknule usne Fusun — ljubavi Kemalova života. San je bio dobiti onu ulaznicu iz knjige, s utisnutim leptirom, kao dokaz da si bio dio te čarolije. Do Istanbula još nisam stigla. Ali dio sna dolazi k meni. Netflix je ekranizirao moj omiljeni roman. 13.02. počinje serija. Moja radost. Moje jedvačekanje. Jer ponekad se želje ne ostvare putovanjem i susretom — nego dolaskom priče ravno u tvoju dnevnu sobu, na krilima leptira :sretan https://youtu.be/vyX2652ALn0?si=mqvF3wnrfakzCjAn |
09.02.2026., ponedjeljak
Jedna žuta ruža, i jedan žuti cvijet
Za Dijanu :-('(
 Za Dinka:-('(  Nismo se poznavali, ali smo se čitali. Riječi su bile naše rukovanje, misli naš susret. Danas, spuštam ružu za tebe, draga Dijana - za nježnost koju si ostavila u tekstovima na blogu Otok za umorna srca i Dinajina sjećanja. * Sa zakašnjenjem i tugom, spuštam i jedan suncokret za Dinka, za svjetlo koje je nekad grijalo s ove strane ekrana, sa bloga Nisan EL DIABLO. I Hvala vam oboma na tragovima koje ste ostavili u mom čitanju i slikama u pamćenju. Počivali u miru. |
