18
nedjelja
siječanj
2026
Sjene između nas
U tišini jutra, dok grad još spava,
tvoje ime u mojim mislima blista.
Svaka riječ što je nikad nitko nije čuo
nosila je težinu našeg malog svijeta.
Prolazim stazama gdje samo mi hodamo,
koraci šapuću ono što ostaje.
I kad vjetar nosi lišće,
znam da tvoja ruka može stići do moje.
Nije potrebno govoriti ništa,
jer u pogledu tvome pronalazim sve.
Svijet može biti velik i bučan,
ali tu, među sjenama,
sve pripada nama.
Oznake: #poezija #stihovi #tišina #sjene
komentiraj (5) * ispiši * #


Ako ti neka misao ostane visjeti u zraku nakon čitanja, slobodno mi je pošalji. Volim razgovore koji dolaze iz srca riječi.