Smijeh ne stari

Neki ljudi misle da se stari s godinama.
Ali istina je — stariš kad prestaneš da se smiješ.

Znaš ono kad te nešto nasmije toliko da zaboraviš gdje si?
Kad se smiješ do suza, do grča u stomaku…
E, to je život.
To su trenuci koji te podsjete da još uvijek imaš dušu djeteta u sebi.

Smijeh ne poznaje vrijeme.
Ne pita koliko imaš godina, ni šta te muči.
On samo dođe.
Tiho ili glasno.
Ali kad dođe — nosi te.
I makar na kratko, sve drugo nestane.

Zato…
Kad god možeš — smij se.
I onda kad ne možeš — pogotovo tada.
Smij se onako kako si se smijao kad si bio dijete,
kad ti ništa nije trebalo osim prisustva i trenutka.

Smij se i kad ti dan nije sjajan.
Jer smijeh ne briše tugu, ali joj oduzme moć.
On te podsjeti da još imaš snagu.
Da si još uvijek tu.
I da dišeš.

Smijeh je univerzalan jezik.
Svi ga razumiju.
A ti ga nosiš u sebi.
Kao lijek.
Kao odgovor.

Svaka priča ima svoj tijek…
A tvoja može da teče kroz osmijeh.

Oznake: #smijeh ne stari