.....

Kako je lijepo osjećati slobodu. Disati punim plućima. Letjeti prostorom. Uživati u suncu i plavetnilu neba. Takvi dani su baš kao proljeće bude nadu. Biti poput djece radovati se i loviti trenutke sreće. A oni izmame osmijeh i šire radost. S njima je uvijek lijepo, vole da s njima ispuniš vrijeme a srce se puni bezbrižnim trenucima koje zaboraviti ne možeš. Prava razbibriga. Osjećati miris prirode. I prepustš se onom što srce zapazi. Igri, zabavi tim nekim što srce spazi. Tako neka bude više takvih sunčanih dana, za prirodu i društvo prave. Da nas lijepo zabave i k tome sve krivo isprave. Birati kome i kada se poklanja vlastito vrijeme, vlastite misli, vlastita duša. Onom tko ima pažnje, ne gazi već cijeni i trudi da te sasluša. A tu ima mjesta da netko zavrijedi ono što netko tvoje povrijedi. Treba čuvati ono malo veliko sebe. Imati one koje vrijedi jer ono drugo lako blijedi. Onaj pravi zna srce i duša su blago svakog čovjeka. A tu ne gazi nego nježno svakom prilazi, poput djeteta.

Njeguj jer negdje u dubini
ima puno ljepote u suštini. Tišine koje te nose jer buke se ne podnose. Dođe melem za svakog ako znaš... Blagošću i dobrotom se odnosi i budi nekom kao cvijet u kosi. Okreni se onom radosti i ljubavi što donosi sunce jer
svatko nosi, ima, djeli onaj komadić
svog carstva, što veseli. Malo proljetnog štimunga, ponekad dok ne potraje pravo proljetno :))

Oznake: &