Zatvorim oči i nestajem
Kao mrak u noći. Hoću
Zamišljati da ima neka
Veličina jednaka nam
Svima. Da postoji dan
koji kao bumerang
lansira me u dimenziju
u svijet gdje zvuci glazbe
lete, vole se iskreno svi
kao dijete, mirisi cvijeća,
valovi ljeta, zalazak ka
vatre ljubavi jednog
istog planeta.
Nek se ne zaboravi da
se vrijedi jer svatko na
drugačiji način a neka
ne blijedi jer poštovanje
treba inače kultura će
nestati ka zrak do neba.
Pravac je krivi, treba
mamac da se osjećamo
živi. Kako znati, svoje misli
pustiti u balon svijelosti.
Nek nas vodi prema gore
one zvijezde koje nas vole.
Neka svijetle i put daju
zamisli da te vode srcem
ka raju.
Zamisli sebe kako
šetaš poljem lavande
i ne misliš na ništa...
samo udišeš mirise i osjetiš boje.
Pomisao...i već si sretan.
Prostranstvo polja..
ka prostranstvo
mora.. opušta tu
misli i ostaješ a prepuštaš
se i više nisi isti.
Da osjetiš
Da znaš
Da živiš..
Oznake: #osjetitisebe
