U šarenom vrtu boja
Ljubav je moja, tvoja.
U šarenilu pod suncem
poljem nošena tim raskošem
poletna, slobodna ali ne i pokošena.
Na travi sjedim, pletem pletenice
dok te promatram krajičkom svoje
zjenice.
Dovoljno voljena, ka
izvor dozvoljena, koliko
preboljena. Znaj osunčana
ugrijana, raspjevana u vrtu,
ajmo skupa i podvućimo crtu.
Vodi me harmonija, mirisna
ta balada radosna je
kad se vratim iz vrta
ovaj svijet čudna je
melodija neka uznemirena
crta. Tu su naša jutra
bez tmurnih dana, samo srca
neka zaigrana.
U vrtu zadržati se treba
tu nema nitko beda. Vraćam se kad me traži
priroda puni čudo stvori, jednostavno zavoli.
Tako ću napraviti reda, to mi treba. Znat će onaj moj da svijet čudo je i
treba u svakom danu naći se, vjerovati u to. Tad ima logike. Vrt sreće to je umijeće.
Oznake: #mojvrt
