Sunce grli dan
zorom svijeta čaroban,
svaki dan nosi svoje
teške i radosne boje.

U okrilju dana,
nisi sama vedrinom
topline okupana.
Štiti te membrana
osmijeha moćnih velikana.

Čudan je ovo svijet
ratuju jednaki
(jednaki smo svi)
čemu zbog razlike u onom
što vole, vjeruju ili jesu...
zbog onog čega navijaju.
Tako je malo dovoljno a
tako lako izgubiti sebe.

Puno smo platili životom
od kuge, ratova, raznih virusa
i puno nepogoda i katastrofa
ali i dalje moramo ostati jaki,
boriti se usprkos svemu.
Boriti se da bi opstali od
ovoliko kušnje što nam Bog
daje. Izvucimo ono najbolje, sve
ima svoj razlog. Možda ali
možda ćemo nakon svih tih
borbi biti drugačiji. Pametniji
i bolji možda je ono što iza
svega toga stoji. Lekcije su
to za život. Smatram da sve ovo čovjeka
dira nije to više ona nekadašnja
sloboda staloženog vremena kao
svojevrsna idila. Zašto moramo ići
u neke krajnosti..

Veliki pomaci bez ludosti..
staviti kočnicu, tamo gdje smo previše
davali gasa.

U tonovima boje sve ima svoje,
najdraže mi vrijeme moje.
Promjena navika donosi bolje.
Čuvajmo ono što nam je darovano
da ne bi ostali bez izvora života.


Teže je ali može se.. I da težina
prođe, pobjeda slađa dođe.

Oznake: #uokriljudana