Nikad ne bih bila rekla da ću ikad postati navijački tip ali
valjda me ta sportska natjecanja što osobna, što televizijska
obraduju i povuku. Kad su neka važna rade mi gušt na tv-u.
Bravo naši rukometaši, do pobjede iz utakmice u utakmicu
zajedničko srce tuče do kraja se ne staje, ŠAMPION se tako
postaje.

To je ipak uzbuđenje, nosi adrenalin, u iščekivanju
a želim što bolje svoje izvesti kad se natječem posebno
a navijam jer ipak znam iz osobnog iskustva koliko je lipo imati
svoje navijače. A onda postići dobru kvalifikaciju ili mjesto e to
je već vrh svega. Volim sportska natjecanja, ponajviše sama sa
sobom a tada idem korak dalje a to je veliko postignuće. I iz
svake nove vježbe bolje rezultate stvaram kao i novo natjecanje
u postignuće veće, svoj rekord pretvaram. Veselim se novim
izazovnim i privlačnim iskušenjima, zadaci raznih kreativnih
sistema, e to je slatka i zanimljiva pobjeda moja i njena.
Osjećam se posebno i dinamično a onda smo iznimno
sinkronizirani i tad možemo sve, čak i nebo moje je, naravno
do granice. Letimo i ništa nas ne ometa već šibamo kao
jedno do kraja i lovimo svoje mjesto ovoga svijeta.
Ipak svako novo postignuće pomiče ljestvicu i osvaja novu
medalju to je sunce u sportskom događaju.
Moć te vodi a po manježu letim u svojoj slobodi, krilima nošena
ta energija, preplavi ko pjesma u stihu i baladu onako jaku i pomalo
tihu. Osjećati sport, tad sportska duša se u svome okuša. Nije za
svakog, svatko u sebi neki svoj svijet nosi otvori da vidiš za što si...

Malo i ovog, nakon duže vremena..

Oznake: #navijamoosvajamodokraja