Kao more pustih suzu čistu i sjajnu, zraku sunca trajnu da grije te.
Svijetlom zračiš povjetarc miluje dok gledajući lice ne pušta obraze moje smijalice.
Zagrlim sve snove tvoje satkane od kapi koje teku slivaju se u rijeku. Sve su kapi
skupa kad čuva te i njeguje, poštuje i vjeruje, strpljivo pazi baš u dubini neda moćno
gleda uvijek iz nova traje... to je more i beskraj duše tvoje. Ono najvrjednije to je...
Oznake: #tok dubine
