srijeda, 06.12.2017.

nonina komoda

Dio regala starog barem 30 godina. Jedini dio koji mi je ostao, jer nisam imala kamo s tako velikim komadima namještaja.
Uglavnom, povlačila se iz kuta u kut, vječno smetala i bila na rubu da završi ... bilo gdje, osim u mom vidokrugu.
A onda sam odlučila da bi ona mogla postati lijepa, lijepa.
Toliko lijepa da je poželim stalno gledati ...

Pa sam poskidala ručke



i zakrpala rupe koje su ostale nakon tog zahvata.



Nakon toga sam izbrusila višak kita i cijelu komodu.



Kako je dosta teška, montirala sam na nju kotačiće. Osim što je tako lakše pomicati je, kotačići su je malko izdigli od poda.



Nakon toga sam je premazala prajmerom



i dala nekoliko ruka bijele boje.



Na ladicama sam izbušila nove rupe za ručkice,



pokitala one prve koje sam krivo bušila, pa napravila nove.



Ladice također prefrabala bijelom.
Sve polakirala dva puta i vratila ladice na mjesto.



Pronašla i kupila prekrasne keramičke ručkice



i montirala na svaku ladicu dvije.



Dodala sliku i lampu ...



I eto ... sad ne mogu skinuti pogled s nje ...