srijeda, 20.04.2016.

nove knjige ?

Ponekad, jednostavno, u naletu inspiracije, zaboravim fotkati korake dok nešto izrađujem. Pokušati ću barem objasniti što sam radila i pokazati vam čime sam to uradila. Korake onoga što nisam poslikala, objasniti ću.

Na ovim kutijama koristila sam sve tehnike koje sam savladala, iako nisam znala hoće li mi jedno s drugim uopće uspjeti.
Ideja koju sam imala bila je poprilično zahtijevna, a hoće li mi uspjeti, nisam imala pojma.

Ajmo redom.
Sa kutije sam poskidala sve metalne kopčice. Mrzim kad su umrljane bojom, a ako se ne skinu, to je nemoguće izbjeći.



Zatim sam ih, naravno, obojala u bijelo,



pa malom šablonicom iscrtala rubove okolo - naokolo stranica. Kao reljef utisnut u kožu na nekoj staroj knjizi.



Nakon toga sam koristila šablonu s tekstom, koju sam otisnula na obje stranice moje knjige.



Nakon toga, obojala sam stranice kutija. Jednu kutiju u boju pijeska, a drugu u nježno žutu.



Ova mala bočica u sredini je bitumen koji ću koristiti kasnije, na samom kraju.
Kad se sve dobro osušilo, modelir pastom uz pomoć krep trake izradila sam starinske poveze koje obično imaju stare knjižurine. Obojala sam ih zlatnom bojom i istočkala zlatnim linerom po rubovima.



U međuvremenu, dok se to sve sušilo, izradila sam pločice s oznakama koje predstavljaju blog mojih prijatelja.
Randomu njegov pečat koji sam prenijela fototransferom, a Meli sam najprije dekupaž ljepilom nalijepila salvetu s motivom jabuke, a nakon sušenja, ime joj ispisala fototransferom.

Pločice sam premazala krakele lakom u dvije faze, ali naravno da nisam dobila ni P od pukotine. Nema veze, ovako su izgledale kao da su pod staklom. Ionako mogu reći da sam baš tako htjela.



Na čelo kutije, svakome od njih, fototransferom sam prenijela odgovarajući natpis, kao i na stranicu kutije, kako bi izgledalo kao naslov knjige. Na obje kutije taj dio sam morala ponoviti dva puta, jer mi se nije lijepo otisnulo. Prvo zato što sam bila nestrpljiva, a drugo zato što sam transfer radila na neravnoj površini.
To je izgledalo nekako ovako: zalijepi, oguli papir, oguli i dio slova koja su trebala ostati zaljepljena, prefarbaj sve na novo, pa ponovno zalijepi slova fototransferom, čekaj DUŽE nego prvi put, da se dobro osuši, pa PAŽLJIVO oguli suvišni papir.



Na zadnju stranicu, nacrtala sam svoju oznaku.



Kad jednog dana budem jako poznata, vlasnici ovih kutija će se obogatiti i život provesti u izobilju i bezbrižnosti, što im od srca želim.

Nakon toga, krpicom sam utrljala bitumen na sve stranice kutije. Jedino, prije bitumena, potrebno je izraditi sve što ste naumili, jer je bitumen mastan, pa nakon njega ništa više neće biti moguće uredno napraviti, ako ste štogod zaboravili.
Malo bitumena sam razmutila s vodom, pa sam četkicom za zube prskala po kutijama da dobijem sitne crne točkice, kao nekakav efekt starosti i pohabanosti.

Nalijepila sam pločice na sredinu stranice.
Onda sam pronašla prastaru knjigu, jedinu koja je imala dovoljno žute stranice da posluži svrsi. Žrtvovala sam je. Ionako me ništa ponuđeno u naslovu više ne zanima.



Unutrašnjost kutije sam oblijepila iskidanim komadićima stranica iz knjige.



Sasvim slučajno, ali zaista, sasvim slučajno, kod Randoma sam ljepljenjem dobila srce na koje mi je Mela skrenula pažnju. Malo sam ga potamnila bitumenom. Da se istakne.
Meli sam još dodala detalje koji mogu podsjećati na ispisana pisma, pečate s koverti i slično. Tek da se zna ako odluči u kutiji čuvati Franjina pisma.



Još sam sve polakirala dva puta s bezbojnim lakom i bila prezadovoljna dobivenim.











Onda mi je palo na pamet da bi ove kutije izvrsno poslužile kao bonbonjere, pa sam si dala još malo truda.



Eto, to bi bilo to.