ponedjeljak, 28.12.2015.

treba nešto i raditi, a ne samo jesti !

Vjerovali ili ne, Zvonka je nekada bila mlađahni curičak.
I radila je ona tako, kao pripravnik u jednoj firmi gdje joj je bilo jako lijepo, pa je, kao novogodišnji poklon, dobila reklamni sat iste te firme.
Bilo je to prije trideset i koju ...
Sat je besprijekorno radio sve te godine u roditeljskoj kući i Zvonka je zaboravila na njegovo postojanje, dok mama nije rekla:
- Kćeri, ne radi mi sat u sobi. Bi ti meni napravila nekakav novi ?
Pa kako ne bih ? Mami jedinoj ?
I da ona meni taj famozni sat ...



Gle, pomisli Zvonka, pa ovo još postoji !?
I ta stabalca su baš zgodna.
Al mama hoće sve novo. Hoće velike brojke i hoće i pospana vidjeti koliko je sati.
Dobro.
Misli si Zvonka, pis of kejk. Rastaviti sat nije neki problem, pa se uhvati šarafcigera ...



Al, ljudi moji, okvir se raspao na osam komada !
Nikad u životu takvo što nije vidjela !
A matica koja je držala satni mehanizam ...



Zvonka se samo čudila !
Pa nekako, kombinirkama, pažljivo da ne polomi staklo, odvida i tu čudnovatu maticu, pa odvoji mehanizam od sata.



Brusnim papirom, iako joj je bilo žao, sa stakla ostruže stabalca,



te zaključi kako joj prugasti papir ne treba.
sasvim pristojno izgleda podloga.
Mislim, još ne izgleda, al bude.



Najprije podlogu premaže gessom




da bi akrilna boja bolje prijanjala, pa zalijepi na osušenu boju i motiv sa salvete.



Onda oboji crnom bojom brojeve, pa i njih zalijepi na sat.



Montira novi mehanizam, onaj što klizi. Te najviše voli.
I, na koncu, mukom najmučnijom, vrati raspadnuti okvir natrag.
Čak uspije i gumene podloške pogurati na svoja mjesta.



Montira kazaljke, doda bateriju i obesi ga na zid.



I eto ... isti sat poslužit će još jednom kao novogodišnji poklon.
Valjda mu je to svrha !