ponedjeljak, 28.04.2014.

mica tik - maca tak

Ma uzmi ga, ionako je ružan, rekla je mama.
Ne moraš ga vraćati !





Super, kažem ja, odnesem ga doma i rastavim,





zaštitim staklo krep trakom, pa premažem primerom.



Ove crne pruge su mi bile posebno bljakaste, pa sam modelir pastom potapkala cijeli okvir, a na gornjem i donjem dijelu okvira, malom spužvicom, utisnula kružiće.



Nakon sušenja, prebojala sam ga bijelom akrilnom bojom,



a u kružiće nacrtala otiske šapica. Naravno da nisam unaprijed znala da će to tako biti .



Ma tko je meni pomagao ? Tko !?



Ajmo dalje ...



Izrezala sam macu sa salvete,



izrezala joj rupu na trbuščiću da provučem satni mehanizam kroz sličicu i zalijepila je ljepilom za decoupage.



Lijepo sam sve lakirala kad se osušilo.
Ondak sam fino skinula zadrekecanu krep traku s okvira, dooooooobro očistila staklo iznutra i zašarafila natrag ploču sa satom na okvir.

I gotojoooooo !

Oznake: mica tik - maca tak

nedjelja, 27.04.2014.

fototransfer - cvjetnih 40 x 50

Ne zamjerite što je post ponekad ovako štur.
Ovo je mjesto na kojem bilježim sve što uradim.
Ponekad se nema što dodati, osim spasiti od zaborava.

četvrtak, 24.04.2014.

uhvatila me neka lijenost ...

Ma nije da baš ništa ne radim.

Pošmirglala sam dva ormarića, al ono, do kosti, tako da sam imala crnog praha u ušima nosu i po obrazima.
Susjedstvo sam zavila u crno ! Em ti crni namještaj i tko ga smisli !

Onda sam počela raditi jedan pregrozni sat. Popunila sam modelir pastom nekakve grozne rebraste utore i sad se to suši već nekoliko dana.

Pa sam fototransferirala sliku na platno, al treba poguliti papir i sve to lijepo polakirati.

Pa sam povadila nekakve srebrne lajsne s ladica i zapunila ih kitom za drvo. Eto, i to se suši.

Pa sam pronašla jedan zgodan način kako se riješiti suvišnih stvari i pritom zaraditi.

Pa sam utopila moja predivna ogledala ( sad mi je zid prazan i tužan ), a jedno od njih pakirala za Hvar. Pokazalo se da je to pravi podvig, ali uz debele ploče storopora i kartona, ljepljive trake i špage, nakon sat i pol asistencije tati i to je bilo gotovo. Svaka mu čast, izrezao je u stiroporu svaki utor koji je trebalo da bi okvir nalegao kao u svoj odljevak.

Na isti način sam pakirala i lampu.
Nitko na pošti nije imao primjedbu.
Sad samo molim Boga da sve stigne, tamo kud treba, bez lomova.

Uglavnom, od Uskrsa na ovamo krenulo me.
Ne znam dokle će to trajati, al nema veze. Sad me veseli.
Tegla od krastavaca se opasno napuhala !

I eto, sad me uhvatila lijenost, smišljam gdje bih nabavila stare okvire prije nego netko založi roštilj s njima.
Treba popuniti taj moj tužni, prazni zid.
Dok smišljam, u horizontali sam. Tako bolje kola krv u mozak !

Eto, idem sad slikati kutiju koju sam netom lakirala da vam je pokažem.
Možda će na njoj netko vidjeti nešto svoje.
Al upozorila sam da kradem ! Lijepo sam rekla da hoću !
Pa nemoj sad da bi netko gunđao !

Oznake: tko se nije skrio, magarac je bio

nedjelja, 20.04.2014.

mica Hurem

srijeda, 16.04.2014.

koji karakter !!!

Jučer se dogodio drugi pokušaj kupovina cipela i/ili sandala u obližnjem seocetu.



Ovoga puta, svi su dućani bili otvoreni.
Em je bio radni dan, em jutro !
I nađoh ... barem šest pari koje su mi sjele od prve.
Pa ne kupih jedne ili dva para. Čak ni tri ...
Jer, nisam se mogla odlučiti, pa ne kupih nijedne !
A ?! Jel da da sam karakter !

Osim toga, koristim stari godišnji i osim frizera, ne želim nikakve obaveze, pa se ponašam kao ove moje živine doma.

Oznake: lijenost je zarazna

subota, 12.04.2014.

Samo mi sad nemojte reći: toliko smo čekali, a ti nam pokažeš ovo ???

Tako, ponekad, ugledam stvari koje na prvu baš ništa ne povezuje ali točno znam da ih želim spariti.
Hm ... ne da bi se razmnožile, nego da bi u kompletu nešto oplemenile.

Ugledala sam ovaj rižin papir s predivno reljefno izrađenim listovima.
Nisam mu mogla odoljeti i kupila sam dva.



I tako je to lišće stajalo i stajalo, a ja mu se svakodnevno divila.
Dok se nisam sjetila !
Odem mami i otmem joj ormarić.



Ruku na srce, ionako joj je samo smetao.

I eto, krenula sam, uvijek istim postupkom, pripremu za bojenje i ljepljenje papira.
Ormariću sam poskidala ručkice i povadila ladice.
Navalila ga na stol i dobro pobrusila šmirgl papirom. Opet: hvala tata !



Moralna podrška bi mi trebala dodavati alat, a ne ležati okrenutih leđa, zar ne ?



Ovako nekako je to izgledalo nakon šmirglanja,



ovako nakon jednog premaza primera,



a ovako nakon premaza boje ... bojeeeeeee ... oguljene banane. Nezrele.



E sad, ladice ...
Nevjerovatna sreća je bila ta što mi je jedan rižin papir bio taman, ali taman dovoljan za svih šest ladica.
Na milimetar !
Izrezala sam šest traka.



I ljepilom za dekupaž, zalijepila ih na ladice.



Pri tome sam pazila da ih zalijepim tako da se list s jedne ladice nastavlja na drugoj, tj, da izgleda kao da papir nije rezan, već zalijepljen u komadu.
Recimo kao slika koju bi razrezali, pa složili kao puzzle.



Dok je još ljepilo vlažno, izbušite štapićem za ražnjiće rupice za ručkice, i rubove ladica obojite primerom.



Nakon toga i ladice sam prebojala bojom nezrele banane , a onda, spužvicu umočila u brončanu boju, pa lagano prešla po lišću da ga naglasim.



Nije bilo govora o tome da ove ručkice vratim natrag, a još manje da ih prebojam.



I trebalo mi je da obiđem četiri centra da nađem nešto što bi me koliko - toliko zadovoljilo.
Nakon montiranja novih ručkica, ladica izgleda ovako,



a ormarić ovako,



pa sam si mislila kako bi bio idealan za čuvanje finog rublja, marama, i kojekavih dodataka bez kojih žene ne mogu.
Mislim, ja mogu lako bez svega toga, postalo mi sve tlaka navlačiti na sebe i smeta mi i vruće mi je od toga, pa sam spala na ono što baš moram.
Ovo po ladicama ostalo od davnih dana ...











Onda ?
Treba li itko oramarić ?

Oznake: gdje spremiti seksi rublje ?

četvrtak, 10.04.2014.

da malo ubijete vrijeme ..

Oznake: tortica

ponedjeljak, 07.04.2014.

čiri bu - čiri ba

Ovo



+ ovo



= ????

Ma nema veze, evo jedne za uživanciju !

subota, 05.04.2014.

svečano izjavljujem da sam umorna ko lučki radnik !

Da ne kažem kao pas, jer kad gledam ovu svoju đukelu, to nema veze s umorom.
Nikakvim.
Obavih tržnicu subotom ujutro, Znam da danas više nema izmotavanja i da je krajnje vrijeme ...

Ovaj tabure gledam u sobi već nekih mjesec dana.





Odluka da pošmirglam noge, popunim par pukotina kitom za drvo, obojam ih tamno smeđom i lakiram, bila je laka.
To sam i napravila.



Ali ...

Najradije bih ga cijelog raskopala i poskidala sav materijal, ali kako nije moj, nisam htjela riskirati.
U njemu se nalaze šušte ( opruge, federi, ne znam kako se još zovu ), pa sam si mislila: ako ga raskopam, pa se te opruge razbježe kojekuda, što ću onda ???
Kako ću to vratiti natrag ?
To je bio prvi problem koji me kočio da krenem s radom.
Drugi problem je bio što sam tapeciranje morala sašiti na mjeru, da se samo navuče na tabure, a izvlačenje šivaće mašine i skidanje prašine s nje, mi je jedno mrsko delo. Iako sam nekada puno šivala, sad mi je to tlaka. Jedva sam se sjetila kako se uvlači konac za šivanje, kako se umeće onaj donji ... ufaaaaaa !

Osim toga, trebala sam skuhati ručak i za danas i za sutra, jer mi se sutra neda kuhati. Znam to unaprijed. Jednostavno znam.
Pa sam najprije stavila dinstati luk, češnjak, mrkvicu, peršin, korijen celera, malo sušenih crnih trubica.



To je trebao biti ručak za sutra, a za danas sam stavila u pekač u pećnicu pureće batke, onako, na malu temperaturu, da mogu zaboraviti na njih.
Naravno da nisam to poslikala, ali evo dokaza, da ne kažete da vas foliram !



Uz to je bio pire i zelena salata, a prije toga juhica od povrća ili ajngemahtec ( ispravite me kontinentalci ), čiji sam recept vidjela neki dan na teveju.
Kod nas se to nikada nije kuhalo. Barem ne u takvom obliku.



Jedino što u mojoj juhi nisu plivale pileće nogice. Brrrrrrrrr !

I tako ... dok se to sve krčkalo, na stol sam stavila mašinu, izmjerila materijal i označila iglicama gdje trebam šivati.



Sašila sam sva četiri kuta, pa odrezala višak materijala.



Navukla sam sašiveno na tabure,





i bila presretna da ne moram ništa parati !

U međuvremenu, dodala sam meso u lonac



i sedamdeset i deveti put otvorila vrata terase da jedan od pet živina izađe van.
Ili uđe unutra.
Bambu je bilo smiješno !



Uglavnom, dok sam sašila navlaku, dok smo pojeli ručak, dok sam raspremila sve suđe i potrpala ga u perilicu, bio je gotov i ručak za sutra.



Ondak sam, u miru svoje radionice, iskrojila kvadratiće od tepisona, koje sam zalijepila na nogice taburea.



I, na kraju svega, ono što mi je oduzelo najviše vremena, pažljivo sam pištoljem za vruće ljepljenje zalijepila naokolo navlaku.
Da sam imala još dvije ruke pomoći, bilo bi predivno, jer se materijal natezao na sve strane, ali na koncu, zadovoljna sam.





Aj ti sad fotkaj !



Odo odmarat !

Pusa svima

Oznake: tabure

srijeda, 02.04.2014.

pedeset nijansi

zelene !