Marketing
svečano izjavljujem da sam umorna ko lučki radnik !
Da ne kažem kao pas, jer kad gledam ovu svoju đukelu, to nema veze s umorom.
Nikakvim.
Obavih tržnicu subotom ujutro, Znam da danas više nema izmotavanja i da je krajnje vrijeme ...
Ovaj tabure gledam u sobi već nekih mjesec dana.
Odluka da pošmirglam noge, popunim par pukotina kitom za drvo, obojam ih tamno smeđom i lakiram, bila je laka.
To sam i napravila.
Ali ...
Najradije bih ga cijelog raskopala i poskidala sav materijal, ali kako nije moj, nisam htjela riskirati.
U njemu se nalaze šušte ( opruge, federi, ne znam kako se još zovu ), pa sam si mislila: ako ga raskopam, pa se te opruge razbježe kojekuda, što ću onda ???
Kako ću to vratiti natrag ?
To je bio prvi problem koji me kočio da krenem s radom.
Drugi problem je bio što sam tapeciranje morala sašiti na mjeru, da se samo navuče na tabure, a izvlačenje šivaće mašine i skidanje prašine s nje, mi je jedno mrsko delo. Iako sam nekada puno šivala, sad mi je to tlaka. Jedva sam se sjetila kako se uvlači konac za šivanje, kako se umeće onaj donji ... ufaaaaaa !
Osim toga, trebala sam skuhati ručak i za danas i za sutra, jer mi se sutra neda kuhati. Znam to unaprijed. Jednostavno znam.
Pa sam najprije stavila dinstati luk, češnjak, mrkvicu, peršin, korijen celera, malo sušenih crnih trubica.
To je trebao biti ručak za sutra, a za danas sam stavila u pekač u pećnicu pureće batke, onako, na malu temperaturu, da mogu zaboraviti na njih.
Naravno da nisam to poslikala, ali evo dokaza, da ne kažete da vas foliram !
Uz to je bio pire i zelena salata, a prije toga juhica od povrća ili ajngemahtec ( ispravite me kontinentalci ), čiji sam recept vidjela neki dan na teveju.
Kod nas se to nikada nije kuhalo. Barem ne u takvom obliku.
Jedino što u mojoj juhi nisu plivale pileće nogice. Brrrrrrrrr !
I tako ... dok se to sve krčkalo, na stol sam stavila mašinu, izmjerila materijal i označila iglicama gdje trebam šivati.
Sašila sam sva četiri kuta, pa odrezala višak materijala.
Navukla sam sašiveno na tabure,
i bila presretna da ne moram ništa parati !
U međuvremenu, dodala sam meso u lonac
i sedamdeset i deveti put otvorila vrata terase da jedan od pet živina izađe van.
Ili uđe unutra.
Bambu je bilo smiješno !
Uglavnom, dok sam sašila navlaku, dok smo pojeli ručak, dok sam raspremila sve suđe i potrpala ga u perilicu, bio je gotov i ručak za sutra.
Ondak sam, u miru svoje radionice, iskrojila kvadratiće od tepisona, koje sam zalijepila na nogice taburea.
I, na kraju svega, ono što mi je oduzelo najviše vremena, pažljivo sam pištoljem za vruće ljepljenje zalijepila naokolo navlaku.
Da sam imala još dvije ruke pomoći, bilo bi predivno, jer se materijal natezao na sve strane, ali na koncu, zadovoljna sam.
Aj ti sad fotkaj !
Odo odmarat !
Pusa svima
Post je objavljen 05.04.2014. u 20:12 sati.