Ma nije da baš ništa ne radim.
Pošmirglala sam dva ormarića, al ono, do kosti, tako da sam imala crnog praha u ušima nosu i po obrazima.
Susjedstvo sam zavila u crno ! Em ti crni namještaj i tko ga smisli !
Onda sam počela raditi jedan pregrozni sat. Popunila sam modelir pastom nekakve grozne rebraste utore i sad se to suši već nekoliko dana.
Pa sam fototransferirala sliku na platno, al treba poguliti papir i sve to lijepo polakirati.
Pa sam povadila nekakve srebrne lajsne s ladica i zapunila ih kitom za drvo. Eto, i to se suši.
Pa sam pronašla jedan zgodan način kako se riješiti suvišnih stvari i pritom zaraditi.
Pa sam utopila moja predivna ogledala ( sad mi je zid prazan i tužan ), a jedno od njih pakirala za Hvar. Pokazalo se da je to pravi podvig, ali uz debele ploče storopora i kartona, ljepljive trake i špage, nakon sat i pol asistencije tati i to je bilo gotovo. Svaka mu čast, izrezao je u stiroporu svaki utor koji je trebalo da bi okvir nalegao kao u svoj odljevak.
Na isti način sam pakirala i lampu.
Nitko na pošti nije imao primjedbu.
Sad samo molim Boga da sve stigne, tamo kud treba, bez lomova.
Uglavnom, od Uskrsa na ovamo krenulo me.
Ne znam dokle će to trajati, al nema veze. Sad me veseli.
Tegla od krastavaca se opasno napuhala !
I eto, sad me uhvatila lijenost, smišljam gdje bih nabavila stare okvire prije nego netko založi roštilj s njima.
Treba popuniti taj moj tužni, prazni zid.
Dok smišljam, u horizontali sam. Tako bolje kola krv u mozak !
Eto, idem sad slikati kutiju koju sam netom lakirala da vam je pokažem.
Možda će na njoj netko vidjeti nešto svoje.
Al upozorila sam da kradem ! Lijepo sam rekla da hoću !
Pa nemoj sad da bi netko gunđao !