SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
subota, 13.06.2015.
Imunološki juče danas sutra
|
13.6.2015.Imunološki Visia Croatica ispred oko iza 1. broj lipanj 2015. godine. Brošura ili što već s hrpe reklamnih letaka raznih robnih kuća, brendova pa se doima daje to podlistak nekih časopisa i novina koje muku muče s tiražom. Kao jedan reklamni letak kojim građane ne šedimice i agresivno zatrpavaju trgovci i slični prodavači magle. Površno pogledavši masno, šareno i u odgovarajućem „fontu“ otisnute naslove, blago ugodno iznenađuje sadržajem koji nagovješćuje buđenje zdravog razuma ljudi. Već sami naslovi pričaju, istina ne veselu,priču. Na naslovnoj stranici su: „Ne damo Imunološki“, „Visija Croatica nudi rješenje“, „Imamo najzdraviju krv u EU“. Prva dva naslova daju neku nadu za bolje. Ovo s krvlju, uz puno povjerenje u savjesne stručnjake, doima se kao da se nikako ne možemo odlijepiti od „mantre“ o hrvatskom „ibermenšizmu“ i svemu što uz to ide. Na sljedećim stranicama dokumentiraju se načini i uzroci kojim je ova ustanova dovedena u trenutnu situaciju: „Kako se nekoć svijetski važan referentni centar namjerno guralo u propast“, „Imunološki zavod – plijen moćnih lobija“, Privatni interesi i nebriga države protiv zdravlja hrvatskih građana“, „Tako dalje ne ide!“,“Svaka je vlast na čelo Imunološkog zavoda postavljala političke odabranike koji su vukli sumnjive poteze“, „Nije sve na prodaju“ i td. Ne bi trebalo sumnjati da dobri naslovi izražavaju tvrdnju napisa i da je ona ono što autor misli. Ali valja se zapitati, dali je ova ustanova izuzetak od mnogih u Hrvatskoj koje su doslovno uništene na sličan način. Pikovi, metalna industrija, brodogradnja, graditeljsvo, farmacija, promet i drugi. Nije nenormalno da u privatizaciji javnog do izražaja dolaze privatni interesi. Nije nenormalno da svaka vlast u državne institucije postavlja svoje odabranike ali jest nenormalno da sve one čine isto, zadano, uslovljeno potpisanim uvjetima s institucijama izvan Hrvatske. Pretvaranju javnog u državno i privatizaciju svega postojećeg, učlanjivanjem u razne ne nužne naddržavne institucije, što je sve važno za uvjete života građana. Naglašeni dijelovi i izjave: „Naša je krv neprocjenjivo blago koje ne smijemo nipošto izgubiti. Krv daju zdravi i anonimni darovatelji i ona je najbolji izvor lijekova za domaće zdravstvo“, „Odmah nakon što su nam uskratili dozvolu, Hrvatska agencija za za lijekove dopustila je uvoz krvnih derivata, ali i poskupljenje tih lijekova od 50 posto“, „Jednog dana bismo se mogli čuditi odakle nam toliko ljudi zaraženih HIV-om i uzročnicima drugih ozbiljnih bolesti“, „Spasit ćemošto se spasiti mora-krv hrvatskih građana,“. Sve je to dobro argumentirano dakle istinito. Naša je krv neprocjenjivo blago jest istina, ali ona u liberalnoj profitnoj ekonomiji mora postati roba koja se mora naći tobože na slobodnom (U stvarnosti monopoliziranom) tržištu na kojem se potvrđuje njezina vrijednost. Kapital plus profit. Navod, nakon uskrate dozvole uvoz lošijih i skupljih krvnih derivata upućuje na duboku prožetost korupcijom u zelji i izvan nje. Metodologija je u bitnom kao i ostalim privatizacijama jednostavna. Teza javno (društveno) nije ničije, je notorna neistina i što bi potvrdio svaki ozbiljan pravni sustav. Titulira se država kao vlasnik. I tako na čelo ustanova i poduzeća postavlja ljude čiji je osnovni cilj devastiranjem poslovanja izvlačenjem novca iz njih prebacivanjem u privatne račune i poduzeća budućih kupaca. I tako dokazati neophodnost (ciljane) prodaje ili likvidacije, pripremti za privatizaciju pod „egidom“ navodno država ne može biti dobar gospodar. Broj varijabli na ovom je veliki a u te procese uključen je čitav spektar ljudi u politici, raznim domaćim i inostranim institucijama. U suštini provedena je eksproprijacija imovina minuli rad građana Hrvatske. U narednim stranicama navode se mišljenja eminentnih stručnjaka i intelektualaca o značaju i povjesti Imunološkog zavoda te obliku organiziranja Visia croatica. „Naša krv mora se koristiti za naše lijekove“, „Imali smo lijek protiv HPV-a i tumora, a sad uvozimološiji“, „Komanditno društvo nada za Imunološki zavod“, „Visia Croatica jedino je riješenje za I.Z.“, „prvi put u 25 godina građani Hrvatske podigli su svoj glas za spas važne institucije“, „Svjetski važan centar znanja i proizvodnje“, „Proizvodne linije danas su zastarjele, a sve su doasadašnje vlasti dopuštale uvoz stranih lijekova“,“Dogodili smo im se“ itd. Vrijedno je sve uvažiti što je napisano iza ovih navoda i naslova. Komanditno društvo je jedan statusni oblik organiziranja u Zakonu o trgovačkim društvima. U „forsiranoj“ privatizaciji društvene imovine u Hrvatskoj javnosti su malo poznati mogući oblici i slućajevi ovakovog prestruktuiranja, koje bi bilo moguće povoljnije rješenje za niz poduzeća ustanova i institucija pa i kao prelazno. Dogmatično provođena privatizacija društvene potom državne imovine, za građane Hrvatske ostavila je dobok i bolan trag u povijesti. Bilo je pitanje vremena kada će dio visoko obrazovanih kreativnih i savjesnih intelektualaca podići svoj glas i reći da je to pogrešno. Dok je u do sada privatiziranim poslovnim subjektima radničku strukturu činilo veliki udio niže i opće obrazivanih ljudi, neprincipijelne privatizacije i ako gospodarski pogrešne u brojnim slučajevima nezakonite s obilježjima organiziranog kriminala i korupcije, provođne su „relativno uspješno“. Radnike u Imunološkom zavodu s njim povezane institucije i pojedinci čine u ptežitom broju visoko obrazovani kreativni i humanizmu usmjereni ljudi i oni dižu svoj glas: „Tako dalje ne ide“, „Nije sve na prodaju“i slično. Istina, dok su ranije provođene slične privatizacije radnici bacani na ulicu veliki broj intelektualne elite u Hrvatskoj nije dizao svoj glas. Radnici seljaci i njihove organizacije i sindikati gubili su bitku za bitkom. Razumljivo, kapital monopol profit trend ide dalje. Sve veći broj institucija s visoko obrazovnim i kreativnim kadrovima dospijevati će u situaciju radničke klase. Već se kuca na vrata zdravstvu, školstvu, visokom, obrazovanju, prekarijatu, voadama, šumama, zemljištu i beskrajnom nizu javnog djelovanja i posjedovanja. „Na „svijetlo dana“ kao novina izlazi decenijama u strogoj tajnosti, od korporacijskih lobija Evrope i SAD-a, pokrenuta i pripremana incijativa o sporazumu TTIP. To je dospjelo do evropskog parlamenta. I ako je i EU parlamentarcima ograničen uvid na način da im je u strogo čuvanim uvjetima i ograničeno vrijeme na par sati omogućen uvid u tomove toga dokumenta, neki prestavnici iz hrvatske, ne poznajući sadržaj ili selektirana saznanja „iz treće ruke“ servilno su se potrudili hrvatsku javnost uvjeravati o korisnosti toga sporazuma za Hrvatsku ističući ono što građani žele čuti neostvarivu bajku o novom zapšljavanju i šanse malih poduzetnika na otvorenom tržištu 600 milijuna potrošača.. Evo natuknica o karakteru toga sporazumjevanja iz teksta Lori Vallach. Lori Wallach "Veliko podčinjavanje" ..."Zbog skandala s Agencijom za nacionalnu sigurnost u svjetsku javnost procurio je i sadržaj tajnih pregovora oko uspostave Transatlantske zone slobodne trgovine između SAD-a i EU-a. Ako sporazum, koji guraju moćne lobističke organizacije s obiju strana Atlantika, stupi na snagu, označit će efektivni kraj mogućnosti formuliranja državnih politika u oblastima trgovine, zaštite potrošača i okoliša te financijske regulacije – i to pod prijetnjom drakonskih financijskih penalizacija za “neposlušne” ..."Zamislite da multinacionalne kompanije pozivaju pred pravdu vlade čija bi politička orijentacija išla u smjeru smanjivanja njihova profita... ...Možete li zamisliti situaciju u kojoj kompanije mogu tražiti (i dobiti!) velikodušnu naknadu ako im je profit smanjen zbog zakona o radu ili zakona o zaštiti okoliša? Iako zvuči nevjerojatno, ovaj scenarij nije ništa novo. Već je jasno naznačen u sklopu projekta Multilateralnog ugovora o ulaganju, koji je 29 zemalja članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj u tajnosti ispregovaralo između 1995. i 1997. godine ...Otkriven u posljednji tren, ovaj je dogovor pokrenuo val besprimjernih prosvjeda u više zemalja, primoravši tako njegove pokretače da od njega odustanu. No petnaest godina kasnije (upravo ovih dana, nap. A.J.) ponovno se vraća – na velika vrata i u novom ruhu. Ako bi stupio na snagu, taj ugovor bi postojećim privilegijama multinacionalnih kompanija dao snagu zakona i zauvijek vezao ruke vladama. Primjenjvao bi se milom ili silom jer bi njegove stavke mogao promijeniti samo jednoglasni konsenzus svih zemalja potpisnica ...Njime bi se u Europu donijeli oblik i metode azijskog modela, Transpacifičkog sporazuma koji je trenutno na putu usvajanja u dvanaest zemalja, nakon što su ga žestoko promovirali američki poslovni miljei. Ta dva sporazuma, Transatlantski i Transpacifički, tvorili bi ekonomsko carstvo koje može diktirati vlastite uvjete iznad svih državnih granica ...Kako na njega ne bi mogle utjecati političke promjene ili javno mnijenje, svaka zemlja koja bi željela ući u trgovinske odnose sa Sjedinjenim Državama ili Europskom unijom bila bi primorana usvojiti pravila koja vrijede unutar tog zajedničkog tržišta ...Budući da im je cilj rasprodati dijelove javnih službi, pregovori oko Transatlantskog i Transpacifičkog sporazuma odvijaju se iza zatvorenih vrata. Američku delegaciju čini preko šesto konzultanata koje su mandatirale multinacionalne kompanije te imaju neograničen pristup preliminarnim dokumentima i dužnosnicima. Nacrti se neće puštati u javnost. Dane su upute kojima se novinari i građani isključuju iz rasprava – bit će informirani na vrijeme, nakon potpisa zakona, kada bude prekasno za reakciju" Ogled "Veliko podčinjavanje" od Lori Wallach objavljen u "Le Monde diplomatiquea" upućuje na zaključak da "Vašintonski konsenzus" - jahači apokalipse uspješno idu dalje. Da uspostavljanje Transatlantske zone slobodne trgovine između SAD-a i EU-a znači efektivni kraj mogućnosti formuliranja državnih politika u oblastima trgovine, zaštite potrošača i okoliša te financijske regulacije – i to pod prijetnjom drakonskih financijskih penalizacija za “neposlušne” do upotrebe sile. (srpbrod.blog.hr) Kako se vidi Građani EU i danas ne odobravaju ovaj sporazum. Podnose peticije protiv načina i namjere velikih kapitala da porobe svijet. No iluzija je da će lobisti od toga odustati. Oni će pristati na neke kozmetike izmjene ali od suštine neče odustati. Usvakoj će zemlji pronaći i podržati grupe i pojedince koji će se naravno iz svojih osobnih interesa zalagati za ovakve projekte zapuštajući nacionalne. |
