srebrnosiva

Komp i ja

Da, reci cu to, imam puno godina. Jako puno, ali se ne osjecam tako i puna sam planova i ideja. Tako se rodila i ideja da si kupim kompjuter, stvarno, da, da ga donesem u svoju sobu , na svoj stol (a kupit cu kasnije radni stol, a sada neka stoji na ovome koji imam), da sjednem pred tu carobnu kutiju i pisem, citam, igram se, slusam ....
Dakle, krenem ja u potragu po trgovinama, puna nade, ali treba skupiti hrabrosti i ovako stara izreci sto me zanima. To su mladi ljudi, duge kose (doduse ne svi ali...), sve znaju, pisu i crckaju po tome, da ja ne mogu ni stici vidjeti sta rade, pricaju nekim nerazumljivim jezikom, te neki RAM, pa megabajt, pa neka brzina, pa sta ti ja znam, a ja samo znam da hocu kompjuter i internet ja....
Dobar dan, uljudno pozdravih ulazeci u trgovinu punu monitora, zvucnika, nekih kutija, tipkovnica, ali i ljudi koji me odmjerise, kao, sta ova ovdje trazi.....
Izvolite (rece preko volje mladic u bijeloj kosulji), pa znate, ja bih zeljela imati kompjuter, izgovorih nekako. Evo (oh kako ljubazno), tu su vam brosure pa pogledajte to doma i odlucite se.
Vjerujte, odoh ja, pa kuda nego u drugu trgovinu i tako redom, svi me u cudu pogledase, ponudise brosure i reklamne materijale, samo neka im odem iz trgovine, tako stara i puna neznanja.
Nema vise, nema vise trgovina, ostala je samo jos jedna u koju nisam usla, jer sam kroz staklo izloga vidjela visokog mladica duge crne kose i pomislila, ma gdje ce on samnom razgovarati o mojoj zelji da imam komp.
Prolazili dani, a ja sve nekako obilazim oko te trgovine, pa mozda ima jos netko, pa mozda neki stariji trgovac,....
Nist od toga, uvijek on i jos jedan isto tako mlad, doduse krace kose, ali, ma otepst ce me da ce sve zvoniti, joj meni.
Eto da ne duljim, konacno udjem u trgovinu i kazem s vrata,
znate sta, ja nista ne znam osim da zelim imati kompjuter.
decki ostavili posao koji su radili, podigli glave i......i.........
da izvolite gospodjo, recite...
Covjece, pa oni se ne zgrazaju, pa oni mi se ne smiju, pa oni to mene ozbiljno pitaju!!!
I tako, rijec po rijec, objasnim ja njima sta zelim, zasto zelim, i da nista ne znam.
Sve je ok gospodjo, bit ce sve u redu, pa mi smo tu (i bili su kada god sam ih trebala).
Ljudi, pa znate li vi da sam ja drugi dan imala na stolu u svojoj sobi kompjuter, ma daaaaaaaaaa, upravo taj crnokosi, dugokosi mladic ga je dovezao, slozio i objasnio mi gdje se pali i gasi hahahahahah, mozete li vi to vjerovati, da da, ni to nisam znala, stvarno, kad vam kazem.
Eto, proslo od tada 14 mjeseci, danas ja sama otvaram svoj blog, i sretna sam, sretna jer ucim kako se sluziti svojim mezimcem. Nekada me naljuti, ali cesce razveseli, nekada mi nista ne ide (ma ne da ne ide, nego ne znam), pa bauljam trazim, kopam po rijecnicima i prirucnicima, ali sve zaboravim kada nesto uspjesno napravim, heh.

06.12.2006. u 21:05 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

srebrnosiva

Komp i ja

Opis bloga

Linkovi