nastavak....
Kad smo hodali prema van sijevala sam očima pogledavajući Rachel i Ivy. Ja sam razbila prozor, ali nisam namjeravala to priznati, pa makar me mučili do smrti. Ionako smo već imali kaznu. Čemu ih spašavati kad se mrzimo??? Točno se sjećam što se dogodilo. Rawenclavi (mi) smo imali Napitke sa Slytherinima. Ivy i ja smo se opet gađale urocima kad je moj urok omamljivanja pogodio prozor. Nisam ni skužila, a već sam bila kod društvene. Bila sam pospana, pa sam otišla spavati...
............................................................
Probudila me moja best frendica Anna opet psujući. Peevs se samo nje istinski bojao od živih (uz Krvavog Baruna, ali on je mrtav).
"Peeves!!! Bježi odavde dok ja tebe nisam počela gađati balonima!!!!"
Peeves je pobjegao brzinom vjetra kad je skužio da je ovo naša spavaonica. Krenula sam na Preobrazbu. Imali smo novog profesora,al samo na zamjeni, zove se Mathias Johnson. Tip je fakat dobar profesor. Animagus je (ko i McGonagallica) pa nam je znao dobro objasnit gradivo. Pretvara se u buldoga. Anni je strgo novu torbu zajedno s knjigom iz Čarolija. Nakon još 2 sata Napitaka, bio je ručak. Ja nisam htjela jesti. Nisam bila gladna. Otišla sam u spavaonicu. Legla sam i razmišljala. Razmišljala o Voldemortu. Toliki ga se boje. Toliki su patili zbog njega. Ja nisam. Ne bojim ga se. Ja zapravo ni ne znam što sam. Ne znam jesam li dobra osoba ili loša osoba. Uživam u mučenju drugih, a kad netko učini mojim frendovima nešto nažao (ili nedo Bog meni) odmah sam ljuta ko ris. Odlučila sam. Postat ću smrtonoša. Pa nek me voda nosi. Bila bi mi čast nekog ubiti za Voldemorta. Samo trebam čekati pravi trenutak kada smrtonoše i Voldemort budu u Zabranjenoj šumi. Samo treba čekati taj trenutak kada ću se predati silama zla, ali odmah se javio glasić u glavi: "Ne, ti to ne smiješ, ti nisi zla!!" Onda drugi glas:"Je, ona je najzlija osoba svih vremena *pakostan smijeh*!!!"
Tako su se glasići svađali. Ja sam ležala i slušala ih. Onaj dobri glasić me poticao i taman kad pomislim: "Gotovo je, neću bit smtonoša, dobra sam", odmah se javi zloban glas i odvrati me od tog mišljenja. Nisam ni sama znala što želim. Ubrzo sam krenula na preostale satove: Čarolije. Joj... Nisam napisala zadaću... Reći ću da sam imala hunjavicu, to kod Flitwicka uvijek pali... Onda Travarstvo... Samo trebam ubrat onu trubeću narcisu, ili kako već... I svi ostali satovi su prošli brzo. Već je bila noć. Stiglo je neko pismo. Greškom ili srećom. Bilo je namijenjeno Rachel. Pročitala sam:
Ponoć, zabranjena šuma.
T.M.R.
T.M.R. Tom Marvolo Riddle?? Odlična šansa da postanem smrtonoša. Dala sam ptici pismo i rekla:"Kriva adresa!"
............................................................
Ponoć......
Krenula sam niza stube i ogorčeno vidjela da je tamo Rachel. Krenula sam za njom. Stigle smo u šumu nevjerojatnnom brzinom. Voldemort je stajao okružen sa svim svojim sljedbenicima. Rachel im se pridružila. Ja sam ostala u grmlju. I čekala. Čekala taj trenutak. Nešto su tiho razgovarali. Ja sam se otkrila. Voldemort se spremao baciti na mene Avada Kedavru, ali sam ga spriječila. "Imam vam nešto za reći!" ali, nije zato stao s Kedavrom. Stao je još prije. Samo je rekao: "Dva dijela slagalice su složena, ostaje još jedan." Pogledala sam ga, ali sam rekla: "Želim postati smrtonoša. Želim Vam služiti, Gospodaru." Voldemort se zamislio, a iz nosnica, koje su zapravo bile prorez, siktao mu je hladan zrak. "Hmm...." napokon progovori "takva odanost i prije nego postaje smrtonoša, a ne zna dali će uopće postati Smrtonoša?? Takva sluga vrijedi zlata. Ali neće biti samo sluga, već i više od toga..."
the end.......
Tri vrlo različite osobe
Sjedila sam u društvenoj...sama...za promjenu... Zatvorenih očiju-izdanje u kojem me se može često vidjeti.A zašto da uopće otvorim oči? Da vidim koliko se zapravo razlikujem od drugih? Ne,hvala! Nikad to nisam htjela! Biti drugačija od drugih, mislim! Tko od mojih vršnjaka može reći da je od početka svog školovanja Voldemortov špijun? Da to sam bila svih ovih godina-špijun! Osoba koja će kad se odškoluje biti ubačena u redove Voldemortovih protivnika.Osoba koja će na kraju biti zaslužna da Voldemort zavlada svijetom. Jer kad je prije par godina ubio Harrya Pottera to mu je bila glavna želja...A tko bi bio bolja osoba za ulogu špijuna od mene,siroče koje je ostalo bez roditelja kad je imalo godinu dana? Dijete koje je on odgojio nakon smrti roditelja. Koliko god se to trudila sakriti pred drugima pred sobom nisam mogla sakriti;moji roditelji bili su smrtonoše!Svaki put kad bi na to pomislila zabolila bi me glava. "Ali ne, ja nisam takva! Nikad neću postati zla kao moji roditelji." Jesi li sigurna? Protiv toga se ne možeš boriti,takva je tvoja sudbina ! Odgovorio je maleni glasić u meni . Da sigurna sam! Takvu ulogu mi je odredio Voldemort!A ja ću se boriti protiv toga! Odgovorih glasiću i bila sam sigurna u svoje rijeći....Iz razmišljanja me u stvarnost vratio nećiji KHM , otvorih oći:
"Rachel,moraš otići u ravnateljičin kabinet"- progovorila je prijateljica sa moje godine. Klimnila sam glavom i uputila se prema kabinetu....Uskoro sam se našla pred vrata kabineta,pokucala sam i ušla. Tamo je bila ravnateljica,ali i .....Ivy i Maggie! Osobe s kojima sam bila najveća neprijateljica u ovih 7 godina koliko sam već ovdje. Još prvi put kad smo se vidjele među nama se stvorila velika mržnja! Za tu mržnju je možda bilo presudno to što smo nas tri bile prave suprotnosti.... O ,da, već prvi dan našeg dolaska u Hogwarts Ivy nas je osudila na zajedničku kaznu.
"Gosođice Rachel jeste li vi razbili prozor u hodniku pokraj učionice Napitaka?"-upitala me ravnateljica. Gledala sam u nju zbunjena,a zatim odgovorila da nisam.
"Gledajte cure prozor je razbijen,a jedna od vas ga je razbila.Što prije priznate prije ćete se izvući.Dakle?"
"Ja nisam kriva!"-tvrdoglavo smo odgovorile sve tri u isti glas.
Polako smo joj dizali živac...
"Netko od djece kaže da je vidio upravo vas, gospođice Ivy, vi kažete da je to napravila gospođica Maggie divnog li čuda ona krivi Rachel!"-rekla je ravnateljica sad već bjesno a zatim produžila: "pitam se što Rachel kaže na to"
"Gospođo ja sam cijeli ovaj dan bila u Gryffindorskoj društvenoj svi koji su bili tamo mogu to potvrditi"-odgovorila sam i iako sam mogla optužiti nekog drugog nisam to napravila.
"Dobro.Ako nitko ne želi priznati sutra sve tri imate kaznu možete ići!"
Sve tri smo se međusobno pogledali pogledom koji je jasno govorio:Crkni
Da, bio je to nastavak našeg neprijateljstva.......
By Rachel
