...
Sjedila sam s Rachel i Ivy u boravku ispijajući kavu... bila je...blago rečeno...bljutava... kakva bi i mogla bit kad je radi vilenjak koji mrzi svog gospodara? razgovarale smo u tišini... nitko nas nije smetao... nitko nije prisluškivao... nije mogao... stavile smo sve moguće zaštitne čarolije koje smo znali...
"Samo me zanima: Jeli to bio on" pitala je Ivy
"Mora biti... Tko bi još znao da smo tamo? Kuća izgleda sasvim napušteno..." rekla sam tiho
"A zašto nas je napao? Zašto sam se ja, dovraga, skoro ugušila?!"bijesno je prigovarala Rachel
"Na pamet mi je pala ideja..." rekla je zagonetno Ivy
"Govori!" rekle smo gotovo istodobno Rachel i ja
"Možda... možda nas je napao... Ne da nam naudi... Nego... da nas prebaci ovdje... U sjedište..." govorila je tiho, sa stankama Ivy...
"da... to je dobra teorija..." mrmljala je Rachel... i sve se sada činilo kao da je na svome mjestu...
Nakon što smo ispile zadnji gutljaj bljutave kave, skinule smo sve zaštitne čarolije i izašle iz sobe. Odlučile smo malo prošetati gradom... Krenule smo javivši se Siriusu i Lupinu. spremile smo štapiće u džepove za svaki slučaj... Šetale smo Londonom... Hodale gradom... I razgovarale... Opet... Sasvim slučajno, nabasale smo na Šuplji kotlić. Otišle smo u Zakutnu ulicu. Razgledavale smo izloge. Sa smješkom na licu i nekim čudnim sjajem u očima, prisjećale smo se kupovine prvih Hogwartskih pelerina. Prvih štapića i knjiga... Iz transa me probudio Rachelin glas:"PAZITE!" automatski sam se bacila na pod i izvukla štapić iz džepa. Kad sam shvatila što se događa, već je bilo kasno. Kasno za obranu. Kletva Curciatus me pogodila u nogu. Osjećala sam kao da mi svaka košćica u tijelu gori. Osjećala sam neizdrživu bol. A kada sam mislila da je gotovo samnom, Rachel je odigrala svoje. "maskiranog razbojnika" je pogodila Avadom Kedavrom. Nije mi bilo jasno...
"Rachel?"oprezno sam pitala još uvijek proživljavajući bolove
"Da???"
"Kako to..." nisam uspjela završiti pitanje, prekinula me
"Znaš da mi vas dvije značite sve. Da nema vas, ja neznam kako bih živjela."rekla je
"Hvala..." rekla sam nekakvim čudnim tonom
"Ne zahvaljuj se..." rekla je kratko, a Ivy je stajala sa strane i sa zadovoljstvom promatrala Rachel
"Shvatila si bit..." polako je govorila
nakon toga smo raskrinkale napadača. skoro sam se onesvjestila od iznenađenja... to je bio...
"Fred Weasley?!?!?!?" vrisnula je Ivy
"Bar je bio zgodan ako ništa drugo..." rekla je hladno Rachel
smijale smo se... svratile u Šuplji Kotlić na plamenviski... nakon pića smo se vratile u sjedište... gdje nas je čekao Sirius sa večerom. Nakon večere otišle smo u sobu i zaspale nadajući se da Molly neće otkriti ubojicu njezinog sinčića...
By:Maggie
P.S. ljudi fakat sorryte šta nisam pisala post... nije mi se dalo... nije bilo inspiracije... i ovaj post je napisan bez inspiracije, al šta se može... nadam se da post bar nešto vrijedi
