Vjerujem da je svatko od vjernih čitatelja 'SPIG'-a bar jednom u životu posvjedočio ovom rijetkom fenomenu.
Ponesena snagom pokretnih slika, zbog naglog preokreta u fabuli, kino publika u samom klimaksu filma jednostavno počne žestoko aplaudirati. Aplauz nerijetko bude popraćen i glasnim povicima odobravanja.
Kako bi mene u tim trenucima najčešće bilo sram s kakvim to budalama sjedim u kino-dvorani u današnjoj epizodi ćemo kroz tri slikovite anegdotice naučiti ponešto novo.
Kakvi su to ljudi koji u kinu plješću usred filma?
MOJE PRVO ISKUSTVO S OVIM RIJETKIM FENOMENOM
Osamdeset i neka…
Bilo je to vrijeme kad bi se filmovi najprije prikazivali u zagrebačkim kinima. Na TV bi išli foršpani i mi mulci bi se tresli od sreće kad će to više doći u Rijeku. Jebo Filmovitu.
Film o kojem je riječ zvao se 'Urlikanje' i nemam blage veze tko je glumio i zašto, samo, kao kroz maglu, pamtim da su u pitanju bili neki lavovi i tigrovi ala 'Daktari' i da je u ključnoj sceni jedan lav rastrgao glavnog negativca koji im je htio nauditi.
Frenetični aplauz koji se u tom trenutku prolomio kino dvoranom je i mene, sedmogodišnjeg krkana, toliko ponio da sam zapljeskao ručicama najjače što sam mogao.
''Bravo, laaaaveeeee…Svi smo mi lav…Ol vi nid iz lav !''
Sutradan, okružen musavim vršnjacima iz ulice uzbuđeno prepričavam film i taj čudesni trenutak kad je cijelo kino postalo oduševljena pulsirajuća masa.
Jedan malo stariji susjed sluša moje baljezganje i komentira :
''Zapamti Maurice! U kinu ti plješću samo - seljačine !''
Za one koji bi rado zapljeskali na scene iz 'Urlikanja' stiže odlična vijest. Nedavno sam je pročitao na 'Indexu' i jednostavno je moram podijeliti sa svekolikim čitateljstvom.
FILM "Roar" koji mnogi smatraju, s dobrim razlogom, najopasnijim filmom ikad snimljenim, ponovno će se prikazivati, za sada samo u američkim kinima, i to od travnja, prenosi Daily Mail. Glavni protagonisti filma su Noel Marshall i Tippi Hedren, par koji sa svojom djecom živi na imanju na kojem s njima živi još i 150 divljih neukroćenih životinja, među kojima su i lavovi.
Ideja o snimanju ovakvog filmskog uratka sinula je Marshallu i njegovoj supruzi nakon što su u svom domu u Los Angelesu udomili lava.
Istaknuto je da nijedna životinja tijekom snimanja nije na nikakav način ozlijeđena, no, to se ne može reći i za članove ekipe koja je sudjelovala na snimanju, uključujući i glumce. A među njima je i Melanie Griffith koja se zbog ozlijede na snimanju morala podvrći plastičnoj operaciji lica. Među čak 70 ozlijeđenih članova glumačke i producentske postave je i snimatelj Jan de Bont koji je zaradio 220 šavova nakon što ga je napao jedan od lavova.
Poanta ovog bizarnog pothvata navodno je bila u tome da se privuče pažnja javnosti na problem ugrožavanja divljih životinja.
(Index.hr)
SPEKTAKULARNA PREMIJERA 'ROCKY 4' U NEW YORKU
Dakle, druga polovica osamdesetih…
Jedan čovjek iz Rijeke otputovao je u Amer'ke, točnije u New York i nakon uživanja u svim mogućim blagodatima Velike Jabuke odlučio još malo zaviriti u njihova kina.
Film koji je u to hladnoratovsko doba imao premijeru bio je ni pet ni šest već …'Rocky 4'.
Prvi dio će mi zauvijek biti visoko na listi najdražih filmova svih vremena, ali ovo pamfletsko govno …aj, dobro, to su bila takva vremena….
I ide film…
Onaj antipatični Ivan Drago vježba spojen na žičice praćen tehnologijom kakvom je opremljena većina ruskih nuklearnih podmornica. Rocky, pak, prenaša balvane i cijepa drva zameten u snijegu i mic po mic…dođe trenutak meča. Svaki kadar napunjen patriotizmom do ruba pucanja.
Do tog trenutka naš prijatelj je znao da se za Amerikance kaže da su glupi, a ubrzo će se u to i uvjeriti.
Trenutak Rockyevog ulaska u ring za publiku u kinu je bio takva injekcija adrenalina da su svi kao jedan skočili na noge i zapljeskali u ritmu 'vi vil rok ju' i počeli urlati 'JU ES EJ', 'JU ES EJ'…
Ovaj se sledio od šoka …
Da li je ostao sjediti ili se i sam ustao da ga BBB iz Harlema ne natamburaju ostalo je nepoznato.
Baš me zanima da li su tako pljeskali kad su im petnaestak godina kasnije avionima iz Afganistana vraćali raskomadane sinove u crnim najlonskim vrećama…
I to zato jer je jedan balvan MISLIO da ovi imaju oružje za masovno uništenje.
U cijeloj priči ipak je najviše popušio Ivan Drago jer ga je filmski Rocky prebio, a pravi Rocky mu je preoteo filmsku ženu i u pravom životu je oženio.
Kasnije je je i ona njemu uvalila kajlu, ali to je već neka druga priča.
KAKO JE OBIČNI GOL SKORO RAZVALIO KINO DVORANU
I malo po malo došli smo i do samog početka devedesetih…
Očekuje Vas jedno od najurnebesnijih pljeskanja u kinu svih vremena.
I očekujte najbolji komentar ikad napisan u neku knjigu dojmova…
Daklem, Italia '90.
Svjetsko nogometno prvenstvo.
Dok jedna država ide u sasvim zasluženu pizdu materinu, njena nogometna vrsta kao violinisti u 'Titanicu' svira kurcu, ali im dobro ide.
Uprava 'Rijeka kina' tom je prilikom uvela jednu originalnu caku u maniri najboljih trenutaka 'Monty Pythona'.
Naime, sve utakmice koje je igrala ex - yu reprezentacija bilo je moguće pratiti na velikom platnu.
Meni još uvijek smiješno.
Horde NKV radnika, bauštelaca, zavarivača, armirača, montera i sličnih zaljubljenika u nogomet slijevale su se iz svojih radničkih baraka (bez televizije) drito na kino blagajne.
Skupa s njima našao se i jedan momak iz moje bivše ulice koji će ovaj iznered godinama prepričavati.
Znači, atmosfera u kinu dovedena do usijanja, zastave, šalovi, one ogavne spitfajerice … još je samo falilo da se ispred platna šeće brkati SUP-ovac sa vučjakom i spriječi da navijači istrče na…hm…platno.
Pravi NKV 'Rattle and hum'.
Utakmica o kojoj je ovdje riječ bila je Jugoslavija- Njemačka.
Njemačka je vodila 2:0 i početkom drugog poluvremena gol za 2:1 zabija, ako se dobro sjećam, neki Jozić.
Ono što se tada dogodilo spada u zasigurno najveći kino spektakl još od vremena braće Lumiere.
U produžetku citiram momka koji se tamo nalazio:
''…i, jebo te, Juga da gol, a ono, nešto prasne ko da je, jebotipasmater, pukla bomba. Kako kraj kina prolazi pruga ja sam, majkemi, mislijo da je ispo vlak iz tračnica, al onda sam skužijo da su u onom momentu kako su svi skočili sa stolica, sva ona drvena sjedala se digla u isti čas i napravila KLAP! … Jebote, nastala je takva ludnica da sam ja mislijo da će se kino srušit'…''
Mislim da nitko od nas neće imati prilike čuti kako izgleda kad cijelo kino u isti tren skoči sa drvenih stolica i kad te iste sirote stolice naprave zaglušujući 'klap'.
A sad kad smo naučili nešto novo, red je napisati i što se dogodilo koju godinu kasnije kad je zamro pljesak.
KOMENTAR IZ KNJIGE DOJMOVA U TITOVOJ RODNOJ KUĆI U KUMROVCU, PRVA POLOVICA 90-ih
Druže Tito, mi ti se koljemo.
EPILOG
Pljeskanje u kinu danas je stvar prošlosti.
Kako?
Pa lijepo!
Sve dok karta dođe 47 kuna, kokice i kola 34, a pola litre 'Jane' 13 kinima je postalo sve teže prodati dvoznamenkasti broj karata.