JEDNA DUSA A NAS DVOJE

Krik Markove vojske

Idemo pokret,vrijeme je za boj!
Pokazat moramo odlucnost svoju.
Nek se ori pobjednicki poj,
odbraniti cast nasu i tvoju.

U boj,u boj za narod svoj!
Nek se Jelacicev trg ori,
pokazati zelimo cast i ponos tvoj,
slusajte sto on vam pjesmom zbori.

Marko dragi, tvoja vojska tebi zbori,
u boj mi idemo al` bez puske,
nek se cijeli svijet sad pjesmom ori,
ne damo Marka naseg, bez borbe muske.

On je nas ponos i dika,
duse nase vapaj glasni,
pogledajte svijete ovo je nasa slika,
zajednicki krik sa pjesmom, pobjednicki, slasni.

Neznam sto vam kod nas smeta,
miroljubljiv narod, to smo mi,
volite nas, mrziti nas -je steta,
pjevajte sad s nama svi.

Zastava nasa oruzje je sveto,
pjesma nasa, nas je mac,
krik nasih heroja mrtvih-to eto,
sto zivot dadose za muku i drac.

Svi mrtvi nasi ustajte sad,
sto zivot svoj za ovo dali,
pogledajte sad ovaj nas jad,
pitem se, zar uzalud ste pali?

U cast svih vas, borimo se mi,
postojanje ove Lijepe Nase,
necemo vas izdat nikad mi svi,
zakunit cemo se na mrtve kosti vase.

Marko dragi , pjevaj ti sad njima,
cut ce oni tvoj snazni glas,
samo naprijed poruci nam svima,
u tami nasi heroji cekaju svoj spas.

Autor Ana Petrovic

Dragi Marko!

Sto mi sada radis,
voljela bih znati,
umjesto da nam pjevas,
znaj da moja dusa pati.

Zeljeli smo danas pjevat na sav glas,
na koncertu zajedno sa tobom,
ali nismo mogli i trazimo spas,
ali nedam se,,,borim se sa sobom.

Zeljela boh stisnuti ti ruku,
ohrabriti ako je moguce,
ublaziti tvoju muku,
i vratiti na lice tvoje,osmijeh srece.

Tvoj iskren i topao pogled blagi,
duboko me u srce dira,
jer danas takvih malo ima,
zato ti i nemas mira.

jer izludujes ih postenjem i istinom svojom,
pa ti napakostiti zele,
ubijas ih popularnoscu i lezernoscu tvojom
svi oni sto unistiti tebe zele.

Ali oni ni ne slute,
jacinu ljubavi nase,
koja unistit ce sve to sto mute,
te sve ognusne spletke vase.




autor Ana Petrovic

Ponos svih Hrvata-MPT

Rekli su ti ,odlazi ,
ti kod nas pjevat neces,
uzalud im vrijeme sad prolazi,
tu veceras mene srest ces.

Borba tvoja sad je teska,
ali mi smo svi uz tebe,
velika njihova je greska,
sto slusaju druge a ne sebe.

Samo tvoje pjesme pjevat volim,
jer one hrane srce moje,
i ujedno Boga molim,
da i dalje pjevas pjesme svoje.

One su nasoj dusi spas,
svetim stvarima nas ucis,
zato i dizem svoj glas,
hvala ti ,sto se zbog nas mucis.


autor Ana Petrovic

Gdje si sad?

Praznina.........tisina ubija srce moje,
Gdje si ?Sto mi radis sad?
Koga ljube usne tvoje,...?
mada slutim da ti nisi takav gad.

Ceznja me ubija za tobom,
mada stojis pored mene,
zato sto nisi rascistio sa sobom,
strepis cak i od moje sjene.

Znam da i ti mene volis,
zasto onda odbacujes ljubav od sebe?
Znam,-zato sto ne zelis da molis,
jer shvatio nisi-da ja volim bas tebe.

Cekat cu trenutak,da konacno shvatis,
da zivot ima i ljepsu stranu,
samo nemoj ,molim te da patis,
sto stavio si izmedu nas nepremostivu branu.


Autor: Ana Petrovic

PS:mnogi me pitaju kome su posvecene pjesme,nemojte si time razbijati glavu ,jer kada dobijem inspiraciju to ide samo od sebe i nema mnogo veze sa stvarnim zivotom,..........

Domovino moja...........

Oj.Hrvatska moja mila,
tebi sada pjesmu pisem,
kako sam ti sretna bila,
kako s tobom skupa disem.

Palili su ,gazili su,
najmilije nase,sveto tlo,
ali mi smo i sad tu,
uzalud nam rade to.

Stoljecima mi smo snili,
domovinu svih Hrvata,
stoljecima tu smo bili,
braneci je -brat do brata.

Hrvatska je majka svaka,
sina svoga za nju dala,
moleci se Bogu takva,
oplakujuci sina pala.

Sine dragi -hvala tebi,
sto si za nju zivot dao,
al´ja neznam pomoc sebi,
smrcu tvojom,zivot moj je stao.

Ponosna sam na nju znajte,
iako sam sina izgubila,
zato srecu meni dajte,
da bi s vama sretna bila.,


ovu pjesmu sam posvetila majci moga prijatelja i kuma Josipa Glibusica koji je poginuo u domovinskom ratu,..a i za sve majke lijepe nase koje su svoje sinove dale!!


Autor pjesme Ana Petrovic

KRIŽ JE MOJ SPAS

križ iza Međugorske crkve

jedna duša a nas dvoje!!!

Hvala Marko

--------------------------------------------------------------------------------
Ti-koji pjevas sa srcem ,koji pises i skladas sa takvim ushitom trebao bi biti nesto vise od onog sto jesi!Drago Marko -gledam po stoti put snimku koncerta na Maksimiru i svaki put dozivim nesto novo, nesto jace od onog sto sam vec dozivjela.Cesto sam osjecala jaku bol i muku kada bih citala o nekom mladom zivotu koji se nasilno ugasio zbog droge ,zbog nekog razloga samo toj dusi znanoj ,sto mozemo uciniti da pomognemo nasoj mladoj generaciji da se izvuce iz tog zla kojeg zovemo moderno doba tuge i jada.Precesto sam trazila nacin i molila Bogu za nesto sto bi pomoglo i tu nasu omladinu vratilo u stvarnost i radost postojanja da je osjete onako kako je Bog zelio.I dogodilo se -pojavio se Marko Perkovic sa svom ljepotom u slavi Boga, obitelji i vjernosti kako domovini tako i svemu ostalom.Danas gledajuci te kako klecis i pjevas "Necu izdat ja Boga nikada!"ni ne slutis koliko se jadnih i izgubljenih dusa ponovo osjetilo zivim i dostojnim ovog zivota da ga prozive upravo onako kako bi zeljela svaka majka samo najbolje za svoje dijete.Po onoj poznatoj uzrecici "Na mladima svijet ostaje"imamo veliku sansu uz tebe da nasa omladina uzraste u jednu zdravu psihicki stabilnu naciju na kojoj bi nam mogli pozavidjeti mnogi narodi ovoga svijeta.Svugdje po svijetu samo droga ,kriminal - toliko su se rasirili da postaje normalno biti kriminalac pa ces tek onda biti cijenjen u ovome jadnom drustvu.Uz tebe Marko nasa omladina uci ponovo ono sto je sveto i uce ono sto ce im jedino pomoci da budu hrabri u svom nadolazecem zivotu,koji ih sigurno nece maziti i oni ce naci snage da odole svim losim stvarima jer im ti porucuje koje su vrednote za koje vrijedi zivjeti.Vjera ,ljubav i Domovina .Neka ti Bog da snage da i dalje nastavis ovako kako si i poceo i ja nimalo ne sumnjam da cemo imati Hrvatsku onakvu o kakvoj su snili oni koji su dali svoj zivot i mi koji smo prozivjeli sve strahote ovog nepravednog rate.
Dan dolazi
za heroje i sirotinju
dan dolazi
da se spase
koji vjeruju
zapjevajmo
Dan dolazi...

thoMPson

DOMOVINI

Samo Ti, Domovino moja,
samo tebi, radujem se sad,
opija me ljepota tvoja,
i ubija tuđe zemlje jad.

Volim te,ponosim se tobom,
tuđina krade i život moj
i nisam zadovoljna sobom
dok ne osjetim zagrljaj tvoj.

Zove me sada tvoje more,
njegov val razbija planinu
ko`da pjeva, ko`da me zove

vrati se napusti tuđinu
dođi ostvari svoje snove
hej vrati se u Domovinu.

Dio duse

Nedostajes mi ,
kao zrak
ovaj sto disem.
Nedostaje mi,
sapat tihi tvoj,
sto upravo izranja iz misli mojih ,
dok ti ovo pisem.
Reci mi, ljubavi moja,
mislis li na mene ti?
Sjetis li se razgovora nasih,
dok oko nas citav svijet spi...
Misao razdire me teska,
gdje si, sto mi sada snijes?
Osjecam ja dusu tvoju,
misao mi salje,
lijepu, nedodirljivu,
nesebicnu...
Znam zaboravio nisi,
samo se to meni cini,
jer duse nase u beskraju,
nesvakidasnje ljubavi,
spajaju se
kao zrak i voda,
kao sunce i svemir...
beskonacno, neunistivo,
sve do vjecnosti...

Ti

me.
Ime tvoje,
pred ocima mojim...
Srce lupa,
kao da
hoce van...
Bogu hvala,osvanuo je
i ovaj dugo,
ocekivani dan.
Tvoj glas?
Melodija neba,
za moju dusu,
koja u njemu,
pronade svoj spas.
Pricaj mi!
Pricaj mi do jutra,
samo da te
slusam.
Ushicena,ponosna,
rastrzana izmedu
jave i sna,
ponovno spremna,
na jedinstveni
osjecaj,
blazenog trenutka,
sjed