Sto mi sada radis,
voljela bih znati,
umjesto da nam pjevas,
znaj da moja dusa pati.
Zeljeli smo danas pjevat na sav glas,
na koncertu zajedno sa tobom,
ali nismo mogli i trazimo spas,
ali nedam se,,,borim se sa sobom.
Zeljela boh stisnuti ti ruku,
ohrabriti ako je moguce,
ublaziti tvoju muku,
i vratiti na lice tvoje,osmijeh srece.
Tvoj iskren i topao pogled blagi,
duboko me u srce dira,
jer danas takvih malo ima,
zato ti i nemas mira.
jer izludujes ih postenjem i istinom svojom,
pa ti napakostiti zele,
ubijas ih popularnoscu i lezernoscu tvojom
svi oni sto unistiti tebe zele.
Ali oni ni ne slute,
jacinu ljubavi nase,
koja unistit ce sve to sto mute,
te sve ognusne spletke vase.
autor Ana Petrovic
Post je objavljen 24.05.2008. u 23:04 sati.