Rekli su ti ,odlazi ,
ti kod nas pjevat neces,
uzalud im vrijeme sad prolazi,
tu veceras mene srest ces.
Borba tvoja sad je teska,
ali mi smo svi uz tebe,
velika njihova je greska,
sto slusaju druge a ne sebe.
Samo tvoje pjesme pjevat volim,
jer one hrane srce moje,
i ujedno Boga molim,
da i dalje pjevas pjesme svoje.
One su nasoj dusi spas,
svetim stvarima nas ucis,
zato i dizem svoj glas,
hvala ti ,sto se zbog nas mucis.
autor Ana Petrovic
Post je objavljen 24.05.2008. u 07:09 sati.