Kad hodam, ne zastajkujem

Nije bez vraga ovaj naslov, kao i obično. Naime, moje hodalice priuštile su mi dva „simpatična“ događaja prošli tjedan, a od jednog još uvijek imam prekrašnu ljubičastu masnicu u ravnini guze, ali bočno. No krenimo redom. Prvi događaj odvio se prije redovite subotnje kave u kvartu kada obavljam nabavu u jednom od tri lokalna hiper-super-mega marketa i idem na plac po sir. S obzirom da je bilo podosta toplije od ovog tjedna kad imam uredno upaljeno grijanje u stanu, nabacila sam suknjicu i one štiklice od pred dva posta unazad i gurala kolica po gore spomenutom hiper-super-mega objektu. Kad sam već bila tamo, krenuh i među police gdje stoje konzerve za pse i mace i taman dograbih jednu od njih, kadli ono, špriccccccccc. Izlije mi se po suknji i nogama, točnije mojim štiklicama, nešto vodnjikavo i smeđkasto. I stravično smradno. Ako nikad niste osjetili „miomiris“ probušene pokvarene konzerve s psećom hranom, bolje vam je da ni ne probate. Tjera na povraćanje. Uglavnom, iako sam izvadila mokru maramicu iz torbe i pokušala prebrisati natikaču, nogu i suknju, to mi baš i nije uspjelo, jer je šteta bila učinjena. I smrdila sam ko kafilerija unatoč Gucciju rush dvojci kojeg sam nabacila prije izlaska iz stana. I ništa, šta da sad napravim, ostavim kolica, odem na izlaz do wc-a, dignem nogu u lavabo balansirajući na drugoj u štikli od cca 10 cm i pokušam to saprati sapunom iz onog dozera na gurkanje. Ulazi neka starija žena i gleda me ko da nisam normalna jer perem nogu u lavabou shopping centra. Meni neugodnjak za poludit'. Sad sam uspjela usmrditi i ruke. Smrad je opak. Uvukao se pod nokte. Sapunam ruke par puta dok malo nije splasnulo. Dolazim tako polumokre suknje i mokre desne noge i natikače na blagajnu, plaćam kupljeno i žalim se blagajnici da zamoli nekoga od osoblja da ode maknuti tu konzervu s police i prebrisati pod jer je smrad među tim policama očaaaaaaj i cura veli da bude pozvala nekog, kadli s druge blagajne, udaljenje cca 3 metra, veli njena kolegica da nešto stravično smrdi. Obje umiremo od smijeha. Umiru i oni iza mene u redu, neki od smijeha, a neki od smrada. Izjurim van i bježim glavom bez obzira u okrilje svog prometala, zaboravljam kavu i novine....Zemljo, otvori se.
Scena druga: Vraćam se u ured s terena i stanem na benzinskoj gdje sam s blagajnicima već na ti. Natankam auto do vrha i kornijevim korakom, jerbo sam svjesna činjenice da me čeka još sto stvari za napraviti do kraja radnog dana,krenem prema ulazu platiti toliko precijenjenu natankanu prerađevinu fosilnih goriva i poskliznem se na fleku od ulja, benzina, što li već. Gubim ravnotežu na ravnom asfaltu u relativno niskim cipelicama, naočale lete s nosa, ja letim po zraku ko Blanka Vlašić, ali me silateža opako prizemljuje na dlan, lakat i desni bok. Bijela vestica koju sam imala taj dan ima sivi trag i uljnu fleku, ja bolno jaučem, pridižem se, podižem naočale, na svu sreću čitave su, a oko mene odmah tri frajera, pitaju jesam li dobro. Čak je i lik koji je izlazio s pumpe sa broja do mojeg se vratio u rikverc i pitao jesam li ok. Mora da je scena bila očaravajuća i dobro da se Moira Orfei nije našla tamo jer bi me garant odmah vrbovala za svoj cirkus. Ovaj koji se vratio u rikverc je bio u sivom ML mercedesu . Ja velim da je sve u redu, da sam se samo „malo“ natukla, dolazim na blagajnu gdje me djevojka pita jesam li dobro. Odgovaram potvrdno s bolnim izrazom na licu, kupujem i kit kat white usput da se utješim, platim i vratim se u ured takva zgrebana i flekava. S vrata me već kolege pitaju gdje sam se to valjala i s kime. Gađam ih prvim predmetom kojeg sam dohvatila i sjedam za svoj stol. Grintam ostatak dana. Mislim da mi je najpametnije da ostatak vikenda preležim, ha?

Blast to the past 6

S obzirom da sam dijete generacije kada je bila prva naftna kriza, osamdesete su bile godine moga odrastanja i osnovnoškolskih nepodopština, a njihovo primicanju kraju obilježilo je moj prelazak u srednju školu, a samim tim i prve poljupce, tulume i izlaske. Odlazak jednog od pionira moderne glazbe u ovoj državi, podsjetio me na neka davna ljetovanja i tulume na kojima se svirala i njegova mjuza koja je napravila pravi bum na pragu promjene tadašnjih dinara u HRD-e, početka balvan revolucije i rata iza toga, koji je doveo do procvata tzv. cro-dancea gdje su svi živi počeli pjevati pjesmice nekog dance ritma, ali koji osim par svijetlih primjera, nije imao ono nešto što je u svoju muziku unio Dino. Iako sam prvenstveno uvijek više voljela rifove na gitari, ne mogu reći da i on nije odigrao ulogu u tom, puno bezbrižnijem periodu mog života. Stoga će ovaj blast to the past biti obilježen lagano elektronskim ritmovima, kao neka mala kronologija napretka u muzici tog vremena uz naglasak na Dineka. Njegova nova stvar koju sam ne tako davno čula na radiju, mi je zazvučala na prvo slušanje kao pravi hit, a sada znam da će to i sigurno postati nakon njegovog odlaska u neki sretniji svijet. Gledala sam ga i u par navrata u Saloonu, u ona vremena kad su svaki četvrtak svirali tamo Songkillersi i svaki tjedan imali nekog od gostiju. Bio je majstor svog posla i imao prepoznatljiv glas i stil među svim ostalima. Eto, ovo je moj mali doprinos oproštaju od iznimno talentiranog i nadasve osebujnog lika na našoj javnoj sceni.

Bajaga-Berlin

Bebi Dol-Rudi ( na ovo zavijam i dan danas)



Denis & Denis- Telefon



Neki to vole vruće- California



Regata-Andrea



A onda se pojavio Dino s ovom pjesmom koja mi je i dan danas jedna od njegovih favorita...



Ovo je ona nova s radija, gore spomenuta..



A ova ima nenadj... naslov, otprilike je takav i moj životno moto

Kinky ljetna rasprodaja

Šetam ja tako sa svojom Dani po Avenue Mallu pred neko vrijeme, ona kupuje, ja samo lovim zjake. Između ostalog, s obzirom da je ona opaki fetišist na balerinke kojih ima bar 30 pari, (btw. meni je to, unatoč činjenici da sam žensko,vrlo čudna navika gomilanja istih, sasvim nepotrebnih stvari), ulazimo u jedan dućan kojeg neću imenovati, ali ću vam reći da ste svi prije bar jednom ušli u njega u Austriji dok se nisu počeli otvarati ovdje i da su poznati po jeftinim krpicama upitne kvalitete. I tako, rekoh, da provirim i ja dok ona kupuje 31. balerinke, ovaj put na škotski uzorak. I vidim ima majica na rasprodaji.Onih običnih T-shirt. Gomila istih poslaganih na vješalicama na onim rotirajućim i visećim stalcima. Međutim, kad sam krenula čitati natpise na istima, crkoh od smijeha...S obzirom da im je ciljana publika teenageri i mladi do cca 25 godina, zanimljivo je kakve se poruke mogu iščitati na tim komadima tekstila, a nadasve su inspirativne. Stoga, da vas ne zavlačim, evo ponekih natpisa. Slikano je mobitelom pa i nisu sve najbolje kvalitete, ali skontat ćete šta piše...I onda se svi čude kak su klinci danas napredni..A njima eto besplatne reklame..

I moj osobni favorit (za sve ljubitelje filmova za odrasle)....can't get enough of...



Da vas čujem, ko ide klince tamo obući za školu????

Pred kraj ljeta

Ne pišem baš nešto u zadnje vrijeme jer sam počela raditi nakon poslovično prekratkog godišnjeg odmora, kojeg su mi i ove godine uspjeli prekinuti na dva dana radi neodgodivih poslova koje nitko drugi nije mogao, (bolje reći nije se dovoljno potrudio), obaviti umjesto mene, a upute preko telefona se nisu pokazale učinkovitima, iako je mobitel bio uredno uključen i ja prilično detaljna u objašnjavanju. Nema veze, lijepo je biti svjestan da ne mogu prdnut bez tebe. Još da se isprde na neku povišicu, nitko sretniji od mene. Posla opet ima ko' u priči, uvozim, izvozim, privremeno izvozim, na radnom stolu imam natpis ko nekad voditelji u dnevniku, ali ne piše ime i prezime nego "pazi, grizem". Ponekad, kad poželim predahnuti na minutu, dvije, pošaljem aviončić kolegi na stol i onda se smijemo ko djeca, ali zato su vikendi i dalje moji omiljeni dani u tjednu kad se totalno otkačim od svega što iole podsjeća na radni tjedan..Uglavnom, skitam se i dalje, fino jedem, fino kuham, još finije pijem,eto, baš srčem cubu libre na slamkicu dok ovo pišem (Podravec se bio najavio da će doći na degustaciju iste, ali trenutno ima drugih preokupacija, pa mu opraštam). Ukratko, uživam u ugodnom društvu sve dok će nam lijepo vrijeme dopustiti skitnju, roštiljanja, ribičije i slično, nema gdje me nema..Sve se nešto lijepo privodi kraju ovo ljeto. Planiram s ekipicom dragih ljudi napraviti oproštajni kupanac i roštiljanac vikend na Kupi idući vikend da dostojno ispratimo meni najdraže godišnje doba. Također, u idućih 15 dana očekujem hrpu gostiju u stanu s obzirom da mi seka definitivno odlazi iz ove države pa se želi na najljepši način pozdraviti sa svim dragim ljudima. Na kraju posta, eto par fotkica da vidite gdje brije vaša Snupislava, a vi pogađajte gdje bi to moglo biti ako vam sama ne otkrijem nekim natpisom...