S obzirom da sam dijete generacije kada je bila prva naftna kriza, osamdesete su bile godine moga odrastanja i osnovnoškolskih nepodopština, a njihovo primicanju kraju obilježilo je moj prelazak u srednju školu, a samim tim i prve poljupce, tulume i izlaske. Odlazak jednog od pionira moderne glazbe u ovoj državi, podsjetio me na neka davna ljetovanja i tulume na kojima se svirala i njegova mjuza koja je napravila pravi bum na pragu promjene tadašnjih dinara u HRD-e, početka balvan revolucije i rata iza toga, koji je doveo do procvata tzv. cro-dancea gdje su svi živi počeli pjevati pjesmice nekog dance ritma, ali koji osim par svijetlih primjera, nije imao ono nešto što je u svoju muziku unio Dino. Iako sam prvenstveno uvijek više voljela rifove na gitari, ne mogu reći da i on nije odigrao ulogu u tom, puno bezbrižnijem periodu mog života. Stoga će ovaj blast to the past biti obilježen lagano elektronskim ritmovima, kao neka mala kronologija napretka u muzici tog vremena uz naglasak na Dineka. Njegova nova stvar koju sam ne tako davno čula na radiju, mi je zazvučala na prvo slušanje kao pravi hit, a sada znam da će to i sigurno postati nakon njegovog odlaska u neki sretniji svijet. Gledala sam ga i u par navrata u Saloonu, u ona vremena kad su svaki četvrtak svirali tamo Songkillersi i svaki tjedan imali nekog od gostiju. Bio je majstor svog posla i imao prepoznatljiv glas i stil među svim ostalima. Eto, ovo je moj mali doprinos oproštaju od iznimno talentiranog i nadasve osebujnog lika na našoj javnoj sceni.
Bajaga-Berlin