Da, da i oni su nosili fudbalerke..

Fudbalerke, fuce, mullets, kako god hoćete su naprosto „ fantastične“ frizure po kojima će osamdesete godine dvadesetog stoljeća ostati zauvijek upamćene po katastrofalnim vizurama ljudskih glava. Neki su voljeli da im je ono kraj uha skroz kratko, drugi su to furali onako stilizirano-poludugo (sjetite se Mel Gibsona u 1. dijelu „Smrtnosnog oružja“. Striček Mel je ovdje spomenut samo radi ilustracije, osvrnut ću se na tri benda koje si i danas volim "poslišati". Na tron je zasjeo meni urnebesno zgodan i dan danas, gosn. Jon Bon Jovi, pa zatim Axl Rose kojem ću u skorije vrijeme posvetiti cijeli jedan post i koji je definitivno jedna od najkarizmatičnijih pojava s početka devedesetih, (ma što poneki od vas mislili o tome), treći je neponovljivi David Lee Roth nakon kojeg mi Van Haleni i dalje dobro zvuče zahvaljujući Eddyjedvom neponovljivom načinu sviranja, ali onaj novi, (također s loknicama), pjevač mi nema ni zrnce karizme kao David. Prvoj dvojici navedenih, JBJ-u i Axlu (unatoč "plivadonček" guzi u ono doba, danas se ipak popunio) ne bi naplatila ni danas. Šta ja mogu, kad su me uvijek palili takvi tipovi. Iako po muzičkom stilu nikako ne spada u skupinu gore navedenih, treba spomenuti Michaela Boltona koji mi dan danas zvuči jednako prestrašno kao i tada i Billy Ray Cyrusa čija fuca sredinom devedesetih kad se pojavio je ušla u anale countryja jer nikome nije bilo jasno u kojoj zabiti se taj lik dotada skrivao.E, da, moram vam priznati, imam doma tri albuma od Billy Ray Cyrusa. Lijepo ga je slušati ako volite country, ali nije preporučljivo gledati frizure iz vremena prvog albuma.. Još jedna značajna fudbalerka je ona Davida Hassellhoffa (jeb**e, koliko duplih suglasnika u prezimenu), iliti Miča Bjukenona iz Baywatcha. Čak ju je i David Bowie nosio,sjetite se Ziggy Stardust faze..Evo da vas podsjetim kako je to izgledalo…
Za početak filmić o tipovima fudbalerki iz recentnije povijesti:

Bon Jovi-Living on a prayer:


Guns'n'Roses-Welcome to the jungle (ovo ću valjda slušati i u staračkom domu na nekom mp63-ju)


Van Halen-Panama:


Billy Ray Cyrus-Some gave all:


Zucker kommt zu letzt, hahaha, David Hassellhoff-Looking for freedom-trash totalni uz sekvence iz Knightridera kojeg sam pratila daaavno na njemačkom RTL-u..


Nadam se da vam se sviđa moj odabir fuca i pripadajućih pjesama ili? :)

Ah, kako mi je ovo poznato iz stvarnog života..

U zadnje vrijeme sam vrlo produktivna. Unatoč potresu mozga koji me strefio. Sve što napišem završi na naslovnici. Očito je taj hrkljuš u glavu imao i neki pozitivan učinak, hahaha. Da sam zaradila frakturu, možda bi postala novi Krleža. Ovi smetlari su me asocirali na gosn' zetovca koji zaustavlja promet radi mene u trenirci koja šetam psa u čudno doba, a i teta u roza kaputiću je vrlo bolno inspirativna, (iako mi nimalo nije nalik fizički), automatski mi misli polete na fatalni petak pri izlasku iz City centra onomad (vidi post o rukavicama)…Nisam izdržala, morala sam staviti ovaj skeč jer sam mu se slatko nasmijala..Mjesec je pri kraju, pa ga nekako rezimiram..makar i ovakvim filmićem..

Par žena zbog kojih mi je ex Juga bila jako zanimljivo mjesto za živjeti i koje su mi i dan danas cool

Baš me spucala neka nostalgija zadnjih dana. Nešto sam prtljala po stanu i slušala neki cd iz 80-tih. Nije da inače slušam nešto drugo, ja sam valjda nekako zapela u tom vremenu bar što se mjuze tiče. I tako uz peglanje stvari koje ću navući na sebe sljedećeg radnog dana, počela ja mijaukati Bebi Dol. Samo nek' mi netko veli da ne zna tko je to…To je ona koka koja je svojedobno bila jako zatelebana u Massima, čak je s njim i imala duet u nekom country stilu. Pjesmica je išla nekako „kad te vidim tuga nestaje, sija sunce, trava miriše.“ Baš romantično. Taj feeling danas doživljavam samo kad mi sjedne plaća. Doduše, imala je ona jedan grozomorno veliki hit koji se zvao Rudi. E, to je pjesmica na koju si ja dam oduška i mijaučem, dok je njena interpretacija iste bila i ostala- vrhunska. Za mlađe generacije i zaboravne, tekst je ovdje. Privlačila je pažnju svojim za ono vrijeme, urbanim zvukom, a ne seljačkim poskočicama ko ove (i njihove i naše) danas, neobičnim frizurama i stajlingom i općenito furanjem svog, lagano pomaknutog filma u doba socijalizma. Ako vas zanima kako izgleda danas,kliknite tu. I dalje fura svoj film i ima super liniju.Mrak.
Druga koka na koju sam otkidala ko klinka u osnovnjaku i kasnije u srednjoj je Sonja Savić, beogradska glumica poznata po svojim ulogama žena s laganom pomaknutim ponašanjem, dovoljno je sjetiti se "Kako je propao R'n'R", Davitelja protiv davitelja, Šećerne vodice, a većina muških ju je zapamtila po seksu s Radom Šerbedžijom u "Uni". Danas više ne pridaje značaj svom vanjskom izgledu, ali kažu oni koji su je gledali da još uvijek glumi fantastično. Jedino što su je lagano bacili na margine jer se ne vuče po fensi-šmensi mjestima i nema više 25 godina- Šteta. Obožavala sam njene „mutave“ poglede ispod oka, kao da je lagano pod gasom ili nekim drugim opijatom…Ponekad ih i sama primjenjujem, dan danas. Bez ikakvih stimulansa. Za radoznale: klikni tu da je vidiš kako izgleda danas. Za one koji nisu skužili, slika u gornjem kutu je njena.
Da ne bi bilo da sam samo gledala prek Dunava, imala je i Slovenija svoju predstavnicu u tom mom odabiru, bila je to Bernarda Marovt, valjda najsenzualnija misica Juge ikada i Anja Rupel, tada utjelovljene senzualnosti pionira elektronske muzike, Videosexa koju je kasnije opako prešišala plavuša iz Rijeke koja je dahtala za mikrofonom i time si zacementirala poziciju prvog oficijelno prihvaćenog sex simbola od Vardara pa do Triglava-Marina Perazić koja je uskrsnula iz USA nakon rastave i pokušava oživjeti nekadašnju slavu. Bernarda ima svoju agenciju za modele i izgleda fantastično na fotkama u što se i sami možete uvjeriti ako kliknete ovdje.
U svakom slučaju, ove prvo navedene meni su i dan danas cool i najsimpatičnije..Josipa je izvan svih kategorija, naravno..
Za kraj, evo još jednog intervjua Josipe Lisac, također žene koja nikad nije prestala furati svoj film i čiji rad iznimno cijenim od mladih dana, pa evo što je o sebi izjavljivala u sedamdesetima.Kliknite na link:tu.

Pet stvari o meni koje vas sigurno uopće ne zanimaju

Eto blog forwarduše i do mene. I to zbombardirana s tri strane: Fanny7, Morfina i Galli. I sve tri odjednom. Zato se moram dati na posao i ukratko opisati što sam vam to prešutila o sebi:

1) Užasavam se visine. Još uvijek sam istraumatizirana od penjanja na drvenu konstrukciju s koje se pružao divni pogled na Limski kanal, a hoda se po klimavim daskama. Kad sam došla gore, svom snagom sam se ulovila za ogradu i nisam se htjela maknuti otamo. Na kraju me čuvar nosio dolje.
2) Mrzim svoje obrve. Ne znam ih sama počupati kak' spada da me ubiješ. Sva sreća, pa kad sam mazohistički raspoložena, odem do kozmetičarke da mi to napravi. Nekad im se zalomi i da pogode da nije pretanko, pa sam i zadovoljna iza toga. Zato obožavam svoj pupak. Predivno su ga formirali. Bolji je od Madonninog, a njen je mrak.
3) U zadnjih 6 godina, od kako sam faksu rekla pa-pa, udebljala sam se 5 kg. Zahvaljujući junk foodu za gablece, a djelomično i pivi koju si onak baš s guštom volim popiti neovisno o godišnjem dobu. Zbog dužih ostanaka na poslu sam nakon 3 godine redovitog aerobica, prestala ići, ali budem opet. Samo da se maknem s ovog posla, a radim na tome..
4) Sanjam o pokretanju vlastitog biznisa. Bio bi vezan uz hranu, makar u „Maratoncima“ kažu da sve može da propadne, samo je smrt siguran posao. Nije baš da dijelim njihovo mišljenje. Treba i jest.
5) Ne mogu zamisliti život bez onog električnog noža za rezanje kruha. Nema mi gore nego debelo i neravno rezanog kruha, a i salame na njemu. Mora bit tanka ko mortadela..da se vidi kroz nju.

Štafeta ide dalje:uvaljujem ju vama, drage djevojčice i dječaci: Nacrtani, Xiola, Žaklina,Darkovski,Izgubljenanađena

Pomoć životinjama ozlijeđenim u prometu

Svi koji me redovito pratite znate da obožavam životinje i da i sama imam pravo malo životinjsko carstvo kod kuće. Životinje pružaju nemjerljivo zadovoljstvo, ali zahtjevaju i brigu o hrani, četkanju, veterinarskoj skrbi i ne manje bitnoj- redovitoj šetnji.Ima ljudi koji životinje smatraju modnim dodatkom ili zanimacijom na par mjeseci i nakon toga je izbace na ulicu..To su za mene niža bića. Pa tako čovjek odveo haskija u šetnju u Maksimir,(ne znam da li je zabrana šetnje pasa tamo još uvijek aktualna, prosvijetlite me), i ostavio ga jadnog tamo. Isto tako, iz udruge Suza kažu da je čovjek doveo ozlijeđenog psa na operaciju i kad je čuo da će koštati 2500 kn rekao da ga ostavlja njima, a da će si on nabavit novog. Žao mi je što takvi gadovi hodaju i što se njihove majke nisu odlučile njih ostaviti negdje bolesne i gladne. Užasno se osjećam kad čitam takve stvari. Bila je svojedobno u novinama i priča o tome kako su klinci negdje u centru grada malom mačiću iz čiste pakosti iskopali oči. Tolika svirepost i bešćutnost po meni je rezultat kućnog (ne)odgoja. S obzirom da imam psa i da šetamo, imala sam par bliskih susreta s djecom čija reakcija je bila ko da su sreli krokodila, a ne moju bezopasnu Bellu.(op.a., moj pas se boji drugih pasa, a i ponekih mačaka, a kamoli da bi nekog ugrizao). Naravno, uvijek je na lajni baš zbog takvih koje roditelji uče da se boje životinja i da su po defaultu svi psi jako opasni. Ona je druželjubiva i voli prilaziti ljudima, međutim ima ekstrema koji uzmiču iako je njen kitnjasti rep visoko u zraku i prijateljski lamaće amo tamo..Drago mi je zbog povećanja kazni za napuštanje života i nepružanje pomoći ozlijeđenoj životinji. O konkretnim iznosima pisao je Gajo na svom blogu.
I na kraju jedan apel:
Pomozite ozlijeđenim pesekima i macama na cesti. Nemojte kraj njih proći i misliti da će to netko učiniti iza vas..Postoji hitna pomoć za životinje ozlijeđene u prometu: Njihov broj je BESPLATAN i doći će ako im se javite na:
0800 27 22 22

Bilo bi lijepo da ga svatko od nas umemorira u mobitel i tako spasi jedan život. Broj vrijedi za grad Zagreb. Za ostale regije-nemam informacija, ali se možete sami raspitati u veterinarskim stanicama ili pet shopovima. I za kraj par linkova kojima možete učiniti dobro djelo, udomiti, pomoći ili bar pogledati i mailati dalje:

Suza
Šapice
Noina Arka
možete i kupiti kalendar i tako pomoći:Kalendar

par mudrih izreka o pesekima
Druga prilika
Vau vau-korisni linkovi

UPDATE

Baš jučer mi sestra kaže da je pisalo u Metro Expressu (one besplatne novine, iste koje su i objavile nepotpuni broj kojeg sam ja prepisala, pa jučer nadopunila kak spada), da se hitna za životinje UKIDA jer nemaju vlastitih smještajnih kapaciteta. Naime, nakon što zaprime poziv, vozač sjeda u donirani (hvala gospodo francuzi) Berlingo i odlazi po životinju koju se nakon liječničke intervencije smješta u stacionar i iza toga u hotel za pse koji košta 25 kn dnevno, a za to se nema novca. Jedini izvor prihoda su donacije građana, a kako znate, više od pola njih nema ni za sebe dovoljno. U 2006. je obrađeno 300 ranjenih životinja.
Nadam se da će ekipa iz udruge Suza pokrenuti neku peticiju da se takve stvari plate iz proračuna. Ako ima 5 milja viška za cirkus zvan Sljeme gdje su jeli i pili zabadava i zaradili dnevnice za cjelodnevnu zajebanciju na teret poreznih obveznika, trebalo bi bit i za ovakve stvari. Sad ću poslat par mailova..razljutili su me.

Fatalne kožne rukavice ili kako započeti godinu u stilu pravog Jeremije

Jeremija. To sam ja, od Žićabo naovamo. Godina mi je i završila i započela živopisno, nema šta. Prvo me oprala ona šugava crijevna viroza negdje oko Badnjaka, onda mi je pred Ng počela čukica preskakat, što me pokosilo i ubilo volju za ubijanjem u alkoholu i klopi, a četvrtak prošli tjedan je bio šlag na tortu..evo pričice:
Počele rasprodaje. Ja sama sebi obećah da ću biti dobra i da neću trošiti. Skoro da bih se i toga držala da nisam negdje izgubila svoje drage kožne rukavice: neponovljive, mekane, napa koža, s pamučnom podstavom (tak'ih više nigdje nema), proizvedene u KTK Visoko. Znal je Drug Tito kaj valja kad je nosil njihove proizvode. U Zg ih više nigdje nema za kupiti. I tako, s obzirom da ne volim vunene, odem ja do King Crossa potražit nove. Ko da tražim florescentno zelene haltere.. Ako ih i imaju, imaju neki small u koji može upasti ručica desetogodišnjeg djeteta. Odustajem, ali samo trenutačno.. Ha,ha, pa ima tu i City Centar..Palim raketu i pičim tamo. Hodam po dućanima, s vrata pitam već jel imaju, uglavnom, djevojčice u dućanima niječno kimaju glavicama..Nađem neke antilop, ali neću antilop, nađem jedne Hugo Boss, 800 kn na sniženju..yeah right, pa nisam ja V.P.R. ili L.P. (podaci poznati redakciji Storyja, a i svima vama ako upotrijebite maštu) da bi toliko para dala za to..Srce mi se para kad se sjetim da ih se u Italiji dobije za ciglih 10 EUR-a..I tako, obiđoh ja gotovo cijeli City, nađem ih u Bati, zadnji dućan prije izlaza (eh da sam to znala kad sam ušla..), preplatim ih na šatro sniženju i u žurbi izletavam van. U toj nakani spriječavaju me ona rotirajuća vrata, odnosno njihov dio koji je bio toliko čist da ga uopće ne primjetih..Dooooooooiiiiiingg. Ljudi iza mene viknu joooooooooj, meni se sjenilo preslika na naočale, vidim sazviježđe Škorpiona i suze poteknu ko da mi je netko mačka zgazio. Malo kasnije i krv iz nosa..Doteturam se do auta i krenem doma, ali nekak kužim da me glava malo predugo boli i da se jedva mogu koncentrirati na cestu..Bol ne prolazi par dana, odem na RTG, nos je u komadu, glava isto, ali glavobolje ne prestaju..Ko da imam želatinu u glavi mi je osjećaj, pa da se sad onako pošemerila malo..Ovo što sad tu trkeljam po blogu mi predstavlja veliki napor jer mi smeta svjetlo ekrana, kako ovog tako i tv, svjetlo, kretanje općenito..ako ništa drugo, barem ću par dana provesti doma u miru. Dok se ovo moje Jeremija stanje ne smiri..Sve si mislim da je to Božji prst odozgo koji me spriječio da obilazim rasprodaje... Pazite na čista stakla izloga! Tragikomično je da sam o zabijanju u staklo pisala par postova ispred...