Fatalne kožne rukavice ili kako započeti godinu u stilu pravog Jeremije

Jeremija. To sam ja, od Žićabo naovamo. Godina mi je i završila i započela živopisno, nema šta. Prvo me oprala ona šugava crijevna viroza negdje oko Badnjaka, onda mi je pred Ng počela čukica preskakat, što me pokosilo i ubilo volju za ubijanjem u alkoholu i klopi, a četvrtak prošli tjedan je bio šlag na tortu..evo pričice:
Počele rasprodaje. Ja sama sebi obećah da ću biti dobra i da neću trošiti. Skoro da bih se i toga držala da nisam negdje izgubila svoje drage kožne rukavice: neponovljive, mekane, napa koža, s pamučnom podstavom (tak'ih više nigdje nema), proizvedene u KTK Visoko. Znal je Drug Tito kaj valja kad je nosil njihove proizvode. U Zg ih više nigdje nema za kupiti. I tako, s obzirom da ne volim vunene, odem ja do King Crossa potražit nove. Ko da tražim florescentno zelene haltere.. Ako ih i imaju, imaju neki small u koji može upasti ručica desetogodišnjeg djeteta. Odustajem, ali samo trenutačno.. Ha,ha, pa ima tu i City Centar..Palim raketu i pičim tamo. Hodam po dućanima, s vrata pitam već jel imaju, uglavnom, djevojčice u dućanima niječno kimaju glavicama..Nađem neke antilop, ali neću antilop, nađem jedne Hugo Boss, 800 kn na sniženju..yeah right, pa nisam ja V.P.R. ili L.P. (podaci poznati redakciji Storyja, a i svima vama ako upotrijebite maštu) da bi toliko para dala za to..Srce mi se para kad se sjetim da ih se u Italiji dobije za ciglih 10 EUR-a..I tako, obiđoh ja gotovo cijeli City, nađem ih u Bati, zadnji dućan prije izlaza (eh da sam to znala kad sam ušla..), preplatim ih na šatro sniženju i u žurbi izletavam van. U toj nakani spriječavaju me ona rotirajuća vrata, odnosno njihov dio koji je bio toliko čist da ga uopće ne primjetih..Dooooooooiiiiiingg. Ljudi iza mene viknu joooooooooj, meni se sjenilo preslika na naočale, vidim sazviježđe Škorpiona i suze poteknu ko da mi je netko mačka zgazio. Malo kasnije i krv iz nosa..Doteturam se do auta i krenem doma, ali nekak kužim da me glava malo predugo boli i da se jedva mogu koncentrirati na cestu..Bol ne prolazi par dana, odem na RTG, nos je u komadu, glava isto, ali glavobolje ne prestaju..Ko da imam želatinu u glavi mi je osjećaj, pa da se sad onako pošemerila malo..Ovo što sad tu trkeljam po blogu mi predstavlja veliki napor jer mi smeta svjetlo ekrana, kako ovog tako i tv, svjetlo, kretanje općenito..ako ništa drugo, barem ću par dana provesti doma u miru. Dok se ovo moje Jeremija stanje ne smiri..Sve si mislim da je to Božji prst odozgo koji me spriječio da obilazim rasprodaje... Pazite na čista stakla izloga! Tragikomično je da sam o zabijanju u staklo pisala par postova ispred...