26
ponedjeljak
prosinac
2005
Negativna strana Božića
U ovaj ranojutarnji sat dok ispijam mineralnu i pokušavam provariti francusku i puricu od ručka, a u pozadini slušam zvukove s telke s nekim patetičnim Božićnim filmom, pala mi je na pamet ideja napisati post o negativnoj strani Božićnih blagdana. Zove me frendica danas, vraćala se danas iz Minkena autom i kaže da je kod Krapine bila zatvorena cesta jer se navodno netko ubio skokom s onog nadvožnjaka tamo, pogledam par sati iza na jutarnji.hr (trebalo im je 7 god. da slože site, ali bolje ikad nego nikad), kad ono stvarno, ubila se neka cura skočivši dolje na asfalt iz samo njoj znanih razloga. U Njemačkoj se pak neki lik zapalio pred bivšom curom. Božić je vrijeme kada je ljudima koji imaju neke badove u životu najteže. Bilo da su single, nesretno zaljubljeni, friško rastavljeni, zaboravljeni od rodbine, stari i bolesni ili jednostavno ove godine nisu imali novaca niti da unuku kupe poklon jer ni za svoje najosnovnije potrebe ne mogu sastaviti kraj s krajem, a takvih je navodno ove godine bilo čak 40%, ako je vjerovati novinarskim statistikama. Isto tako, ne mogu shvatiti one koji čekaju zadnji dan za kupovinu i beskonačne kolone i trubljenje posvuda. Trgovci zadovoljno trljaju ručice, kartice se bjesomučno peglaju, padaju sistemi u kartičarskim kućama i mobilnim operaterima, a dugovi i minusi se sve više produbljuju. Cijela koncepcija Božića izgubila je onaj duhovni smisao koji bi trebao biti primaran, a sve se svodi na neki novi gadget pod borom i objedavanje i oblokavanje. Moji pokloni su kao i uvijek dosad bili simbolični, ali s puno ljubavi. Priznajem, možda ponekad i ne pokazujem dovoljno koliko mi je stalo do meni bliskih ljudi i kažem im možda nešto što ne bih trebala izazvana nekom njihovom reakcijom ili komentarom, ali oni koji me duže vremena znaju da to ne činim s nikakvom ružnom namjerom. I priznajem da mi je obitelj vrlo važna stavka u životu koja me uvijek podržavala i u mojim najsretnijim i najtužnijim trenucima. Vremena su se definitivno promijenila, ljudi se sve više zatvaraju u sebe, povlače u neki svoj unutarnji mali svijet u kojeg ne puštaju nikog. Ja ne želim da mi se to dogodi. Zato ću uvijek nazvati svoje drage ljude i poželjeti im glasom izgovoriti čestitku za sretne blagdane, osim ako telefon nije zauzet konstantno.. Idem u više sfere. Laku noć i svim blogerima želim sve najbolje...
komentiraj (9) * ispiši * #
20
utorak
prosinac
2005
Riječi-prazni ubodi u snove
Ovo nije moje, samo sam posudila iz knjige pjesama jedne naše kantautorice, meni je uvijek bolje išlo ono prozno, a poeziju prepuštam drugima s više talenta.Sviđa mi se kako žena piše i paše mi jako čitati je jer sam sama sa sobom, bolesna i u banani. A kad već ležim, onda i čitam...
Ništa osim sebe ja nemam.
I ne mogu ti dati ništa drugo
I ne mogu ti dati neku drugu.
Onoliko koliko jesam,
toliko i nisam.
Pored tebe se događa
da zaboravljam sebe,
a to me ranjava,
plaši,
umara,
donosi sumnju.
Ne volim kad volim,
to me ubija.
A ništa osim sebe nemam.
Ne želim da me raznosi vjetar.
Hoću da budem svjetlost
i da me ne ranjavaju riječi.
Toliko za danas od mene..idem dalje u krevet i pijuckati čaj.Sutra sam obećala doći u firmu dovršit par većih poslića.Kako će mi to uspjeti sve u dva dana, nemam pojma, ali nastojat ću ne ispovraćati sve papire po stolu. Iako sve što popijem i pojedem od nedjelje naovamo samo čeka svoj prijevremeni izlazak na usta...Damn, mrzim kad sam takva nikakva, bolesna, s glupom crijevnom virozom,tupog pogleda, prazna, polumrtva...zato ne mogu dočekati svoj prvi godišnji ove godine koji počinje od petka..Vjerojatno ću tada i ovdje biti prisutnija s ponekim zrncem vlastite inspiracije, a ne citiranjem tuđeg...Do tada, pozdrav od djevojčice u roza pidžami u dva popodne...Ovo je ipak jedna vrsta luksuza, biti na bolovanju..nema šanse tako nešto inače kod mene. Zato se uvijek sa sjetom sjetim svojih studentskih dana i poremećenog bioritma kad se išlo spavati u 2, a buđenje bi nastupalo ok 11...eh...zato danas liježem opet u dva, a dižem se u 6:20...negdje je sve to moralo puknut..
komentiraj (7) * ispiši * #
04
nedjelja
prosinac
2005
Televizijski programi i opsjednutost čistoćom
Jučer sam bila nekako sva nikakva, neraspoložena za druženje s bilo kim, pa sam se nakon standarnog placa i Bille, ulovila čišćenja i oprala nekih 6 mašina veša. Tako da sam u stankama između tih monotonih pokreta, malo obratila pažnju na telku i njene vrle izvore prihoda:reklame. I skontah da tu stvarno ima bolesnih ljudi koji određuju te reklame za emitiranje koje valjda konstantno pere pms bez obzira na spol. :) Naime, u svakoj, ali baš svakoj pauzi između emitiranja dvije emisije, stanci u filmu ili seriji mi moramo odgledat bar 9 reklama za deterdžente za veš: bijeli, šareni, crni, svileni, s lycrom, vuneni (najžešće mi je ono kad ženska u kinu ispod stolca izvuče Perwoll da frajeru objasni zakaj ima tak mekanu angora vesticu). Fakat je ispcrpljujuće i dozlaboga zatupljujuće slušati o tome kak baš xy prašak pere besprijekorno bijelo i ostavlja postojane boje. Zamislite da gledate npr.neodoljivog Brucea Willisa u "Umri muški" u onoj njegovoj bijeloj zmazanoj od akcije potkošulji, kad odjenom black out, jingle za reklame i mali iritantni zalizani pizdek od 7-8 godina uleti kroz vrata i zavapi:Mamice, mamice, volim učiteljicu, prepoznala je tatu danas na roditeljskom zbog sniježno bijele košulje. Ne znam tekst napamet, ali sam dovoljno puta odgledala spomenuto smeće od reklame da mi je ostalo trajno urezano u sive ćelije. E pa kad skupite dovoljno zmazanog veša i izvrtite svoje mašine koje održavate Calgonom da se ne skuplja kamenac, onda bi mogli prat suđe. Ak imate suđericu, nude vam se tablete od 2 u 1 do 4 u 1, a ak nemate sreće i perete suđe ručno, onda će Vam se pred očima ukazati islužena manekenka u srednjim tridesetima koja riba zagorene tave ko da je napušena. Obično joj pridodaju još jednu takvu koja joj špija gdje ima kamenca po stanu. Ako već ne pere prozore, čisti zagoreno sa štednjaka, ubija bakterije i kamenac u zahodskoj školjki, onda spreja prašinu sprejom po kojem je bude manje. Šatro. Ukratko u tih par minuta ubiju vas u pojam i daju vam ideju kako si sjeb.. vikend totalno i napravit generalku u stanu te vas uvjere kak zapravo živite u najprljavijem svinjcu. Te idiotske reklame učine od žena da glume forenzičarke u vlastita četiri zida i da im muževi zaborave kakav je to gušt popiškit se da ne digne dasku na wc-u. Sve te žene se smiju usiljeno ko da su upravo sisale limun,valjda znajući da pobiru pare za neinventivnu reklamu i blam im je kaj će tak nekaj uopće ići van u javnost. Njima, copywriterima za te reklame je jedini cilj valjda da nam prikažu duboki očaj ocvale manekenke zbog toga što joj je guska pri pečenju pošpricala stijenke pećnice ili što se kečap skorio u stoljnjaku. Jedva čekam da netko smisli neku reklamu za ta silna kemijska sredstva na koju ću se nasmijati, kao što sam se iskreno nasmijala kad sam prvi put vidjela onu kad Severina tresne na pod bacajući se u publiku. Tko god da ju je smislio, zaslužuje nagradu. Uglavnom, ocvale tetke i dalje peru, čiste, ribaju, glancaju, peglaju i nemaju uopće nikakav drugi cilj u životu osim da im obitelj može jesti s poda i pit iz wc školjke. A želja njihovih muževa/dečkiju/priležnika, koji ih onako naprčene na sve 4 gledaju iz hodnika dok brišu podne pločice i čekaju da se osuše, je zasigurno ta da i one budu malo prljave. Međutim, uz svu količinu muške statike i viđenja da je vikend za odmor, pivu, podrigivanje, kladionicu i nogomet većina njih može očekivati samo da se sve žene sruše u krevet navečer. Zato, cure moje, ko šiša prašinu, zmazanu pećnicu i veš, odite van. Kad padne mrak, a to je sad po zimi već u 5, vratite se doma i svijet će izgledati bolje. Prašina se manje vidi navečer. A vi ćete možda i provesti romantičnu večer s komadom ili se bar izdepilirati kak spada i napraviti svoje ostale beauty rituale.
komentiraj (8) * ispiši * #
