25
petak
studeni
2005
Par novih fotki
Jel' to netko jede keksiće?
Friends forever
Poziram
Mr. Dracula himself...
komentiraj (4) * ispiši * #
20
nedjelja
studeni
2005
Ilustracija muškog razmišljanja..:)))))
Krešimir Pintarić
Kako sam bio prisiljen
zatražiti savjet ginekologa
1.
Žena i ja smo na ljetovanju. Ali ako je ovo godišnji, možda sam ipak trebao ljeto provesti na radnom mjestu. Naime, prije tri dana stigli smo na Pašman, na, kako smo tada mislili, dugo očekivani i zasluženi godišnji odmor. Ništa od toga, naravno. Umjesto da se odmaram i uživam u plodovima svog mukotrpnog rada, sjedim i pušim, prilično živčan, ispred biogradskog Doma zdravlja čekajući ženu da završi s pregledom. Ginekološkim.
To je upravo nevjerojatno. Barem kada je ona u pitanju. Ta nikada ne ide kod liječnika. Osim kada smo na godišnjem. Onda uvijek nešto pođe najgorim mogućim tokom. Prvi dan, nakon što smo se malo odmorili od puta, djelomično raspakirali i došli sebi, krenem u akciju, ali odmah dobijem crveno svjetlo. Kaže, nešto joj nije u redu s pičkom. Mislim, nije to tako rekla, ali to je bio smisao njezinih riječi. Nije da nisam pokušao slomiti otpor, ali sva moja nastojanja nisu postigla apsolutno nikakav uspjeh. Budući da trodnevno liječenje apstinencijom nije donijelo rezultate, odlučila je otići kod ginekologa.
Sjajan godišnji, nema što.
2.
Izlazi. Blista od sreće. Da nisam živčan, bio bih samo zbunjen.
Ne razumijem se u ginekološke preglede, ali ne mogu zamisliti nijednu stvar koja bi mogla izazvati, u najmanju ruku, ushit. "Što je?" pitam. "No, što je, je l' sve u redu?"
"Ne", kaže. Odgovor definitivno nije u skladu s njezinim raspoloženjem. Očekujem nastavak, ali njega nema. Ona i dalje blista, a meni i dalje nije ništa jasno.
"Što je onda, što si tako sretna, imaš osmijeh kao da si uskršnji zeko. Jesi rodila ili koji kurac?"
"Nemoj psovati. I smiri se", kaže. Prilazi mi i ljubi me u obraz. Ova je pukla, mislim si. Pogleda me i kaže: "Nije me pregledao".
Sasvim mi je jasno da je ova rečenica trebala sve razjasniti, ali nije.
"Što to znači?" pitam.
"Dao mi je recept. Imam gljivice. Točnije, imamo gljivice."
"Kakve gljivice? Što pričaš? Jesi normalna? Ja nemam gljivice."
3.
Nastojim biti miran ali ne uspijevam, jer osjećam da stvari izmiču kontroli. Pokušavam se uvjeriti da je sve u redu, da će sada uslijediti objašnjenje kojim ću biti u potpunosti zadovoljan. Brojim do deset. Zapravo, odustajem kod tri.
Znam da nema nikakvog smisla apelirati na zdrav razum i sustavnost u izlaganju, jer sam svjestan da moja žena počinje ondje gdje prestaje logika. U ovakvim situacijama jedino mogu računati na njezino milosrđe.
"Hoćeš li mi lijepo objasniti o čemu se radi", pokušavam još jedanput, nastojeći da mi glas zvuči ponizno, ako ne i molećivo.
"Smiri se. Sve ću ti objasniti. Ovakvo što nisam nikada doživjela. Kao prvo, mrzim ginekološki pregled. Kao drugo, ovo mi je prvi put da sam bila kod ginekologa, a da me nije pregledao. Kao treće, ovo je naj ne razgovjetniji i najhladnokrvniji ginekolog kojeg sam vidjela. Slušaj."
4.
[ulazim u ordinaciju, on sjedi za stolom]
GINEKOLOG. Dobar dan.
JA. Dobar dan.
GINEKOLOG. [ustaje, pruža mi ruku] Ja sam doktor Marko Nakićen. [potpuno sam zbunjena, pružam mu ruku, rukujemo se, on sjeda, traži nešto po papirima, ja ostajem stajati; i dalje zbunjena] Kol'ko imaš godina?
JA. Dvadeset pet.
GINEKOLOG. [diže pogled s papira] Dvadeset pet?! [spušta glavu, mrmlja] Petnajs.
JA. Molim?
GINEKOLOG. Petnajs, rek'o bi' ja.
JA. Molim?
GINEKOLOG. Petnajs, rek'o bi' ja. [diže pogled i promatra me; stojim i izgledam zbunjeno, u to sam sigurna] Jes' ti iz Benkovca?
JA. Molim?
GINEKOLOG. Jes' ti iz Benkovca?
JA. Ne, iz Osijeka.
GINEKOLOG. Udana? Da vidim prsten.
JA. Ne.
[opet spušta glavu, mrmlja neko vrijeme, onda diže pogled, mjeri me od glave do pete nekoliko puta]
GINEKOLOG. Jesam ti rek'o da izgledaš k'o da imaš petnajs?
JA. Svi kažu.
GINEKOLOG. Šta ti je?
JA. Imam nekakav svrab.
GINEKOLOG. To su gljivice.
JA. Što su to?
GINEKOLOG. Gljivice. [opet nešto traži, odustaje, uzima nekakve papire, počinje nešto pisati] Je l' tu dečko?
JA. Molim?
GINEKOLOG. [diže pogled] Jes' ti iz Benkovca?
JA. Ne, iz Osijeka.
GINEKOLOG. Dečko tu?
JA. Tu je.
GINEKOLOG. Ima on problema?
JA. Nema.
GINEKOLOG. Nema veze. Evo mu krema. [opet piše] Ideš li redovito kod svog ginekologa?
JA. Molim?
GINEKOLOG. Ideš li redovito kod svog ginekologa?
JA. Paaa… da.
GINEKOLOG. [diže pogled] Tko je on?
JA. Mislite - kako se zove?
GINEKOLOG. Da.
JA. Doktor Marčinko.
GINEKOLOG. A odakle je on?
JA. Iz Osijeka!
GINEKOLOG. Ne znam ga. Ima li on ultrazvuk?
JA. Molim?
GINEKOLOG. Ultrazvuk. Ima li on ultrazvuk?
JA. Nema on, ima ga bolnica.
GINEKOLOG. Jesi li išla na ultrazvuk?
JA. Zašto?!
GINEKOLOG. [ignorira moje pitanje, opet piše] Imaš redovite menstruacije?
JA. Da, da.
GINEKOLOG. Kada si imala zadnju?
JA. Paaa… prije… osam dana.
GINEKOLOG. [diže pogled] Prije osam dana počela ili završila?
JA. Završila.
GINEKOLOG. ‘Oćemo onda napisati osamnajsti?
JA. Može. [piše; pruža mi recepte i ambulantni list, stojim i gledam ga; i dalje zbunjena] Je l' to to?
GINEKOLOG. To je to.
JA. Doviđenja.
GINEKOLOG. Doviđenja.
5.
Sjedimo na terasi nekog bistroa. Glazba iz zvučnika je ugodno tiha, ali ne dovoljno da ne bih čuo kako je u pitanju ono smeće od Briskebyja. Ali to me živcira samo trenutak. Imam većih problema. Ozbiljno sumnjam u ženino duševno zdravlje. Čini mi se da je izgubila dodir sa stvarnošću. Gotovo sam siguran da jest.
I ja polako ludim. A za sve je kriv ginekolog koji ju je uspio uvjeriti da imam gljivice na kurcu. To je ipak malo previše. Čak i za moj kurac.
Žena je definitivno pukla. Sjedi za stolom i smije se lijekovima. Pokušavam izgledati ljuto da ne bih izgledao zabrinuto.
"Što piše?" pitam. "Što je smiješno?"
Ona mi pruža papir, pokazuje prstom jedan odlomak. Uzimam papir i čitam.
Rojazol gel za lokalnu primjenu u usnoj šupljini
Mala djeca dobivaju 4 puta po 1/4 mjerne žlice na dan; starija djeca i odrasli uzimaju 4 puta dnevno po 1/2 mjerne žlice na dan.
Gel se zadržava u ustima nekoliko minuta, a zatim se proguta. Preporuča se premazati gelom i zubnu protezu i ostaviti preko noći. Poslije prestanka simptoma valja nastaviti liječenje još nekoliko dana.
Pročitavši to, dižem pogled i vidim njezin osmijeh. I moj izraz lica je, pretpostavljam, manje ozbiljan nego prije, ali ne dam se tek tako razveseliti.
"Zvuči odlično, zar ne?" pita.
"Da, upravo odlično. Naročito ovo s protezom. Kao da im je Jonathan Swift ili netko sličan pisao upute. Ali to nema veze s kurcem. Što bih ja trebao raditi? Što bi ti trebala raditi?"
"Sve piše", kaže i uzima papir. Procjenjuje aktivnosti za okolnim stolovima: na polupraznoj terasi sjedi šestsedam starijih parova. Moglo bi ih se, onako na brzinu, razvrstati u dvije skupine: oni koji izgledaju zadivljeni Jadranskim morem i oni koji izgledaju mrtvo. S velikom bi se sigurnošću moglo ustvrditi, s obzirom na starost, da se svi njihovi problemi sa spolnim organima svode na pronalaženje. A vjerojatno je i slušna oprema na toj razini. Unatoč svemu tome, čita ispod glasa.
Rojazol vagitoriji
Primjenjuju se navečer, prije spavanja, sedam dana uzastopce. Vagitorij staviti što dublje u rodnicu.
"I to je sve?" pitam.
"Da", odgovara.
"Ne zvuči strašno. Dapače, mislim da se i neke druge stvari konzumiraju na taj način. Pomoći ću ti ako treba. Vrlo rado. Točno znam kako bismo ga mogli staviti što dublje u rodnicu."
Njezin pogled mi govori da ne treba pomoć. Njezin pogled govori da bih trebao držati usta zatvorena. Ali ja usta ne mogu držati zatvorena.
"Hajde, možda je ovo situacija iz koje svi možemo izvući koristi. Iz ovog bismo mogli izaći zdraviji. I to ne samo fizički. Mislim da bi čak i naša veza mogla ojačati, dobiti novi zamah."
Ipak zastajem da dođem do daha. Ona me previše dobro poznaje da ne bi iskoristila tu priliku. Njezin pogled mi sada, pak, nagovješćuje da ću se, nastavim li, ojačavati bez nje.
"A sada ćemo, svinjo, vidjeti što ti moraš raditi."
Opet čita.
Rojazol krema
Tanki sloj kreme se utrlja na oboljelo mjesto dva puta na dan, ujutro i na večer, a u bolesnika koji boluju od tineae versicolor samo jedanput na dan.
"Eto", kaže. Ona je time zadovoljna. Ja nimalo.
6.
Rekao bih da mi je žena luda. Nekako mi je lakše povjerovati da mi je žena luda nego da imam gljivice na kurcu.
"Čuj, bez obzira imao gljivice ili ne, nemoj nikome reći ni riječ o ovome."
"Zašto?"
"Jednostavno nemoj i gotovo."
"Ali, zašto?" uporna je.
"Zato što ne želim da itko povezuje moj kurac s gljivicama, i obrnuto, a pogotovo ne netko od mojih prijatelja, eto zašto. Nisi svjesna kakvu su zajebanciju u stanju složiti na moj račun. Meni ne pada na pamet takvo što pričati okolo. Vjeruj mi, to su okrutni ljudi. Znam što govorim."
"Nije mi jasno", ne posustaje. "Zašto im to ne bi rekao? Što je tu tako strašno?"
"Što je tu tako strašno? Zapravo ništa. Baš ništa. Sasvim lijepo to mogu zamisliti. Vratim se u Zagreb, one zlikovce u Osijeku da i ne spominjem, pitaju me kako je bilo na godišnjem, odgovaram im sjajno, dva puta dnevno sam mazao kurac zbog gljivica, a umjesto seksa sam upražnjavao klasično ojačavanje desnicom, eto kako je bilo. Radije bih im dao glavu na pladnju. A ako im ne kažem to s‚m, a oni to doznaju, bit će još gore. Već ih vidim kako mi prilaze, pokroviteljski stavljaju ruku na rame i kažu što je, čuo sam da si se na moru zabavljao premazivanjem kurca ili mislim da ti više neću karati ženu ili nešto slično. Nemoj mi to priuštiti, molim te. Mislim, i sam bih to uradio da sam na njihovom mjestu. Moraš shvatiti da se naši odnosi ne temelje na zajedničkim sklonostima, međusobnom povjerenju ili ljubavi već na vrijeđanju. Ili barem većim dijelom na vrijeđanju."
"Dobro, neću reći nikome iako mislim da je to užasno glupo. Stvarno od svega možete praviti zajebanciju. Lošu, rekla bih."
"Loša ili ne, zajebancija je i ja bih je rado izbjegao."
"Dobro, shvatila sam. A jesi li ti shvatio što trebaš raditi s ovom kremom?"
"Draga," pokušavam biti zao, "zaboravljaš jednu sitnicu: ja nemam oboljelo mjesto. Sa mnom je sve u redu. Ti si ta koja ima oboljelo mjesto."
"Onda potraži savjet ginekologa. Ili ga jednostavno maži cijelog", sliježe ona ramenima.
"E, ne mislim tek tako nekakvom kremom mazati cijeli kurac!"
Shvaćam da sam ovo rekao malo preglasno tek kada se dva starija para za susjednim stolom okrenu prema nama. Žena pogleda njih, pa mene i kaže: "Nisu stranci".
komentiraj (7) * ispiši * #
DRAGI HRVATI I HRVATICE, ŠTO ČEKATE, ŠTANCAJTE KLINCE..
Reče jednom jedan kineski filozof da je od svih prava danih ženama, najveće ono da bude majka. Pa ne znam baš. O divotama majčinstva vjerojatno iz mojih usta ne bude izašlo ništa tako skoro, a možda ni onda, jer valjda previše razmišljam o posljedicama koje jedna takva odluka donosi sa sobom. Ja ću se u ovom postu malo više dotaći financijskog aspekta i ogoljene statistike u Hrvata koji mi odmah razbiju iluzije o ruzičastom zamotuljku. Ako se vratim na prvu rečenicu, onda bi opozit tome, čistom analogijom zaljučivanja bilo to da jedino nogometaši ili top manageri mogu biti ti koji će moći podržavati to najveće žensko pravo. Krenimo od toga da ćete za potvrdu vaše sreće grunuti prvo 100 kn za test (bezveze sam opalila cijenu). E onda slijede ljepote vađenja krvi, davanja urina (valjda), čeprkanja po vašoj vagini da se utvrdi da je to-to, bar 10 ultrazvučnih pregleda i ne daj Bože komplikacija, e, onda ste nadrapali jer ćete već imati trbuh do zuba dok dobijete rezultate nalaza ak sve obavljate prek dragog nam hzzo-a (namjerno napisano malim slovima jer ne zaslužuju velika). Slijedi nabava dječjeg krevetića, kolica, benkica, kapica, rukavica, flašica, dudica, kremica i sličnih deminutiva, što će sretnim budućim roditeljima izbiti nakon 9 zadnjih mjeseci mirnog sna nekih 19 000 kn (izračunali statističari minimalne troškove, a ja uzela njihov podatak). E, sad isto tako neki od naših sugrađana su snobovi i vole svoje klince oblačiti u markiranu odjeću i cipelice, pa će ih to koštati znatno više od početnih 19000 somova u startu, iako će bebač to moći nositi nekih 2-3 mjeseca najviše. Tu onda uskaču frendice i kojekavi sajmovi rabljenje dječje opreme kao npr. oni koje organizira udruga Roda, gdje se može nabaviti te potrepštine po nižim cijenama. No, mi takvi kakvi jesmo u globalu, bez obzira na primanja, zaziremo od toga da kaj bu moj klinac nosil nekaj kaj je već neki drugi imal na sebi, pa tako pljunu za dječje cipele 700 kn (vidjela na svoje oči), iako su unaprijed svjesni da im je to uludo bačen novac, ne zbog tog što te cipele ne valjaju i nemaju one uloške koje klincima omogućavaju ugodan korak, već zato što su unaprijed svjesni da će te cipele iznosati drugi klinci rođaka, prijatelja i sl. Ista je stvar s garderobom, kupit ćete majicu u Oš Košu ili Benettonu koju će mali nosit 2 mjeseca, nakon tog pomladak od vaše frendice, pa onda onaj od njene koji će ju furat za po doma, dok će opet njena frendica s tom majicom brisat prašinu po stanu. E, onda će mali malo porasti i nećete imati kuda s njim dok radite pa ćete morati nekog potplatiti da ga prime u državne jaslice za 500 kn mjesečno, ak imate sreće čuvat će ga baka servis, ali ni bake danas nisu što su bile prije. Recimo, moja mama čuva klinca unazad mjesec dana kod jedne žene koja je na dobroj poziciji i ima para, te se znaju već godinama, ali što je s onima koji si to ne mogu priuštiti, a takvih je većina. Ni bake više nisu lude za tim da badava to rade svojoj rođenoj djeci kad si penzije mogu nadopuniti nekim dodatnim poslom, s obzirom da su penzije takve kakve jesu, nedostatne za platit grijanje i struju tijekom zime, a kamoli jelo i ostale režije. Zatim dolazi faza kad ih svuda vodite sa sobom, navlačenja po turbo limačima, crtićima i sl. kad oni uopće neće doživljavati igračku koju im vi hoćete kupiti, nego one koje možete kupiti na 6-12 rata. Da ne spomenem strahotu polaska u školu, novih cipele, jakni, bilježnica, kompova, mobitela, play statationa i sl. tehnikalija kojima se danas klinci zabavljaju umjesto pikula i autića ili barbika. Ne treba zaboraviti niti tečajeve klavira, jezika, nogomet, karate, ritmiku i sl. jer tko bi želio da mu klinac bude prosječan..ipak ćete na njemu iskaliti sve svoje neiživljene ambicije…Nema druge nego dići kredit, a s obzirom da djeca rastu, a da bi rasla moraju jesti, čini mi se da se ovo pretvara u jedan začarani krug minusa na karticama i tekućim računima, pogotovo dok ćete dobivati onih famoznih 4200 kn najviše (ak imate sreće) dok ste na porodiljnom. Ak ste nezaposleni k tome, cimajte rodbinu da vam umjesto poklona za krstitke da lovu da otplatite troškove toga kaj ste ih pozvali na klopu, ili se pomirite sa sudbinom da naša vrla vlada smatra kak vam je vrijednost jednog njihovog „bilateralnog“ ručka za dvije osobe dovoljna za mjesec dana preživljavanja. Uostalom, i Bandić daje svakoj novoj mami sto kuna mjesečno, što je porazno i nadasve smiješno jer to nije dost ni za pelene. Grad Zagreb omogućuje obiteljima dobivanje dječjeg doplatka, ali ćete taj iznos sprašiti već unaprijed samo dok prikupite potrebne papire, za prvo bute dobili 100 kn??? (wtf..), za drugo 300 ( uuu, jes' ti to neki iznos za rit obrisat), a ak ste tak fletni i potentni, za treće i svako sljedeće 600 kn (woooooooooow, to mi je telefon i net mjesečno). Nego, čula ja da se u Fini daje 5000 kn za svakog rođenog klinca, a i u Belupu 10000, pa ak ste raspoložene cure i dečki moji, predajte CV-e tam, možda vam se posreći. Ja samo znam da mi djeca nisu ni u peti i da ću po svemu sudeći ovu planetu osiromašiti za svoj pomladak. Zapravo, ovdje se da iščitati još nešto: pronatalitetnu politiku politiku mogu podržavati samo one obitelji u kojima su žene nezaposlene ili one koje imaju niska primanja, one koje se vraćaju na radno mjesto nakon porodiljnog, uglavnom zaključuju da se vraćaju na podcijenjeno radno mjesto od bivšeg. Znam nekoliko takvih primjera i za prvo i za drugo. I zato ovim putem umoljavam sve dušebrižnike, preplaćene političare i slične džabalebaroše da malo skrešu onih min. 12000 somova koje im država mjesečno daje za glancanje stolaca po saborskom kafiću i spavanje na zasjedanjima i da to raspodjele u neki fond za djecu. Iako dovoljno trezveno razmišljam da nemam vlastite, žao mi je one djece kojima roditelji ne mogu priuštiti mnogo stvari koje bi im podebljanjem dječjih doplataka mogli.
E sad je bilo dosta, odoh se uvaljati u kadu…
BTW: ima netko ideju šta kupit curici od 4 mj. za krstitke prije nego kaj pitam mamicu kaj joj je najhitnije?
komentiraj (1) * ispiši * #
Pogledajte ovo...
mislim da komentar s moje strane nije potreban, a vaši su dobrodošli...
komentiraj (2) * ispiši * #
19
subota
studeni
2005
ŽIVOT NIJE DISNEYLAND…
Baš sam pročitala najnovije tračeve na „Indexu“, online izdanju „Glorije“ i „Večernjem listu“ koji je ak mene pitate postao prava vrsta trač novina. Ona Agillera se udaje sutra, Sandi se oženio s komadom kojeg zna par mjeseci, rastaje se Britney Spears, rastaje se Banfićka jer nisu navodno uspjeli sklepat klinca nakon 12 godina, rastaju se ona loto cura i njen direktor ljudskih resursa iz „Agrokora“ nakon kaj su nakon punih 2-3 mjeseca bili u braku koji su sklopili nakon par mjeseci poznanstva kada su došli do zaključka za ostatak života žele provesti together forever. Moš' mislit kak takvi brakovi imaju perspektivu! Ti instant brakovi su nešto što meni nikad neće biti jasno. Nažalost, i na svojoj koži osjetila sam tako nešto.Godine uložene u vezu između dvoje ljudi odu u klinac u vrlo kratkom roku zbog raznoraznih razloga. Da se razmemo, nisam nikad bila udana, kod mene valjda ne postoji taj mentalni sklop da ljubav treba biti dokumentirana papirom i matičarem s usputnim cirkusom uže i šire rodbine koju si vidio zadnji put pred 10 godina i koja će se prežderavati uz neki trećerazredni band dok ja đuskam na „udajeeee se mlada djevojčicaaaaa“ u nekoj neudobnoj haljini i previsokim petama bijelih posuđenih cipela iz salona vjenčanica koje ni u ludilu ne bih obukla u normalnoj situaciji. Zapravo ak bolje razmislim, više ne spadam čak niti u onu skupinu koja spada u generaciju poželjnih godina za udavanje, prešla sam 32 kuke neki dan i baš mi je cool sklop u glavi što se braka tiče, totalna praznina. J. Ali ovaj put neću pretjerano pričati o sebi. Pričat ću o onome što primjećujem, a to je nekakav defaultni poriv ljudi da kad izostane „red sonja“ (90% slučajeva) ili skuže da je lik/likica dobra partija ili da im je vrijeme oženiti/udati se jer su eto, već u godinama kad svi to rade (10%), odluče sklopiti brak. Činjenica je da na početku raznoraznih veza žene uglavnom ustručavaju stupiti u sexualne odnose, kao bad im je zbog toga što će frajer pomislit da je „laka“, a zapravo ljubav i sex i ne moraju biti povezani uopće jedno s drugim. Ovaj potonji je ipak samo primarno shvaćen da je nadogradnja ljubavi, stapanje u jedno bla, bla… i način razmišljanja iz 19. stoljeća, a u stvari to je samo čisti animal instinct koji svi mi potrebujemo, neki češće, a neki rjeđe. Možda o ovome razmišljam na način kako to uglavnom razmišljaju muškići, a ja smatram da je povezanosti jednog i drugog dana prevelika važnost i uzdizanje na pijedestal te da zbog toga i ljudi zaključuju da zbog donekle slaganja karaktera i početnog entuzijazma u koeficijentu obrtaja u krevetu moraju u tome pronaći neki smisao pa to odluče potkrijepiti papirima. I onda nakon nekih par mjeseci, godina, par komada zajedničke djece skuže da to nije to ili da se izgubilo negdje usput između dvije rate dugoročnog kredita za stan. Dođe do nekakvog zasićenja, sve prijeđe u rutinu, žena je stalno umorna, ne pruža mu onaj vid zadovoljstva više, a on je stalno napaljen. Mnogo njih ostaje skupa zbog djece, materijalnog faktora jer se nema gdje vratiti ili otići, ili jednostavno ne može sam/sama uzdržavati plodove svoje tadašnje zanesenosti.. Pitam se da li je ikada u povijesti ljudskog roda postojalo doba kada je ljubav bila taj primarni faktor zbog kojeg bi ljudi jedno drugom obećavali doživotnu vjernost. Dan danas, bar 90% nas to ne može tvrditi, ali podliježu famoznom razmišljanju o tome kaj će netko misliti ako dijete bude rođeno vanbračno ili da šta više imaju čekati ili tim instant stupanjem u brak žele zaboraviti što prije neku neprežaljenu ljubav. Vrag će ga znati. Najčešće prevare u brakovima ili dugogodišnjim vezama se događaju baš zbog idealiziranja partnera i previše poklonjenog povjerenja drugoj strani, pa sam/sama sebi iskopa jamu kad druga strana potraži svoje zadovoljstvo negdje drugdje. Prevariti nekog je zapravo idealan način za prekid veze. Tu se jedna strana nađe na žešćoj ego tripčini jer je skužila da je netko još hoće pogledati unatoč pivskoj škembi i ćelici ili ostatku od 10 kg nakon poroda i odlasku frizeru jednom u tri mjeseca, umjesto nekadašnjeg jednotjednog sjedanja na frizerski stolac i kozmetičarski stol, a druga se nađe užasno povrijeđena zbog njegovog/njenog švrljanja. Neki pregrizu govno i oproste, nastave živjeti svojim poluživotom gorkog okusa i izgledaju na van kao happy family, a oni malo ponosniji i odlučniji momentalno kupe krpe i djecu i odlaze svojim putem. Takvima se divim i uvijek ih podržavam. Ne vidim ništa lošeg u tome da djeca radije žive s jednim kvalitetnim roditeljem, makar i uz slabije materijalne uvjete, nego da gledaju svađe i prigovaranja radi švrljanja i izlazaka jednog od roditelja jer bi u tom slučaju i oni vrlo lako (iako ne obavezno) mogli pokupiti takav patern i prenijeti ga jednog dana u svoj život kad odrastu.
Stvarno sam se raspisala, ali zaključila bih ovu moju mentalnu onaniju time da mislim da sex kao takav nije dokaz ljubavi, niti ona proizlazi iz sexa. Nje ili ima, ili je nema. Kad prijeđe u naviku, e, onda se počnite zabrinjavati i preispitivati kvalitetu svog odnosa. Možda sam već u jednoj od prošlih svojih umotvorina načela temu, ali sad sam je malkice doradila.
komentiraj (4) * ispiši * #
07
ponedjeljak
studeni
2005
Crtice
Ljudi dragi,
nije me bilo podosta vremena tu, ponajviše zbog poslovnih obaveza.Rintala sam ko da radim na traci, ali se isplatilo. Što radi nenadj..osjećaja kad dovršiš nešto vrlo bitno, a što radi neke pinke koja je pala. Krenut ću od zadnjih događaja: jučer mi je bio rođendan. Bila je to jedna obična nedjelja koju sam provela malo podno Sljemena, a malo u zatvorenom s meni dragim ljudima uz neizostavnu pivicu. Dan prije toga sam se nakon dugo vremena počastila odlaskom u Graz. I nije to samo bio klasičan shopping, nego pravi mali izlet, obilaženje kafića, vožnja uspinjačom, ručak u grčkom restoranu, pivice, šetnje i prava uživancija u lijepom danu. I dobrom dijelu večeri. Kako i priliči vječitoj djevojčici od trideset i dvije, počastila sam se s par snoopy drangulija (nisam nikad stavila svoje gaćice na net, ali ove su nove i jako kjut, pa ih moram podijeliti s čitačima...hehehe), tako da sam baš happy. Usput, bacila sam se i na bauštelanje doma,betoniraju se neke štenge, naručuje stolarija koja nedostaje, ovih dana dolaze likovi za zbušit sve oko plinskih instalacija...Stvari se odvijaju nevjerojatnom brzinom i to mi je baš gušt. Jedino mi ne bude gušt čistiti kad mi ovi plinari razrompaju pol stana, ali kaj sad, treba i malo odtrpit za vlastitu ugodu podešavanja temperature u stanu okretanjem gumbića..Svi oko mene nekaj grintaju zadnjih dana, doduše, grintala sam i ja u petak kad mi je nacrtani nalil eurodiesel u auto (benzinac) dok sam ja klepetala na mobitel, ali na svu sreću, mehaničar je dojurio u rekordnom roku i odšlepo me iz Šenoine gdje su se okolni stanari skoro ugušili od smrada iz auspuha, skupa s nama. Ako ovo čita netko iz Šenoine tamo oko Kerumove trgovine, ispričavam se..Nacrtani je imal loš dan..:) U prilogu evo nekih od drangulija...
Eto, nisu me pojeli medvjedi u Lici, samo sam bila totalno u banani i pod presingom za poludit..
snoopy strip za danas
komentiraj (3) * ispiši * #
