DRAGI HRVATI I HRVATICE, ŠTO ČEKATE, ŠTANCAJTE KLINCE..

Reče jednom jedan kineski filozof da je od svih prava danih ženama, najveće ono da bude majka. Pa ne znam baš. O divotama majčinstva vjerojatno iz mojih usta ne bude izašlo ništa tako skoro, a možda ni onda, jer valjda previše razmišljam o posljedicama koje jedna takva odluka donosi sa sobom. Ja ću se u ovom postu malo više dotaći financijskog aspekta i ogoljene statistike u Hrvata koji mi odmah razbiju iluzije o ruzičastom zamotuljku. Ako se vratim na prvu rečenicu, onda bi opozit tome, čistom analogijom zaljučivanja bilo to da jedino nogometaši ili top manageri mogu biti ti koji će moći podržavati to najveće žensko pravo. Krenimo od toga da ćete za potvrdu vaše sreće grunuti prvo 100 kn za test (bezveze sam opalila cijenu). E onda slijede ljepote vađenja krvi, davanja urina (valjda), čeprkanja po vašoj vagini da se utvrdi da je to-to, bar 10 ultrazvučnih pregleda i ne daj Bože komplikacija, e, onda ste nadrapali jer ćete već imati trbuh do zuba dok dobijete rezultate nalaza ak sve obavljate prek dragog nam hzzo-a (namjerno napisano malim slovima jer ne zaslužuju velika). Slijedi nabava dječjeg krevetića, kolica, benkica, kapica, rukavica, flašica, dudica, kremica i sličnih deminutiva, što će sretnim budućim roditeljima izbiti nakon 9 zadnjih mjeseci mirnog sna nekih 19 000 kn (izračunali statističari minimalne troškove, a ja uzela njihov podatak). E, sad isto tako neki od naših sugrađana su snobovi i vole svoje klince oblačiti u markiranu odjeću i cipelice, pa će ih to koštati znatno više od početnih 19000 somova u startu, iako će bebač to moći nositi nekih 2-3 mjeseca najviše. Tu onda uskaču frendice i kojekavi sajmovi rabljenje dječje opreme kao npr. oni koje organizira udruga Roda, gdje se može nabaviti te potrepštine po nižim cijenama. No, mi takvi kakvi jesmo u globalu, bez obzira na primanja, zaziremo od toga da kaj bu moj klinac nosil nekaj kaj je već neki drugi imal na sebi, pa tako pljunu za dječje cipele 700 kn (vidjela na svoje oči), iako su unaprijed svjesni da im je to uludo bačen novac, ne zbog tog što te cipele ne valjaju i nemaju one uloške koje klincima omogućavaju ugodan korak, već zato što su unaprijed svjesni da će te cipele iznosati drugi klinci rođaka, prijatelja i sl. Ista je stvar s garderobom, kupit ćete majicu u Oš Košu ili Benettonu koju će mali nosit 2 mjeseca, nakon tog pomladak od vaše frendice, pa onda onaj od njene koji će ju furat za po doma, dok će opet njena frendica s tom majicom brisat prašinu po stanu. E, onda će mali malo porasti i nećete imati kuda s njim dok radite pa ćete morati nekog potplatiti da ga prime u državne jaslice za 500 kn mjesečno, ak imate sreće čuvat će ga baka servis, ali ni bake danas nisu što su bile prije. Recimo, moja mama čuva klinca unazad mjesec dana kod jedne žene koja je na dobroj poziciji i ima para, te se znaju već godinama, ali što je s onima koji si to ne mogu priuštiti, a takvih je većina. Ni bake više nisu lude za tim da badava to rade svojoj rođenoj djeci kad si penzije mogu nadopuniti nekim dodatnim poslom, s obzirom da su penzije takve kakve jesu, nedostatne za platit grijanje i struju tijekom zime, a kamoli jelo i ostale režije. Zatim dolazi faza kad ih svuda vodite sa sobom, navlačenja po turbo limačima, crtićima i sl. kad oni uopće neće doživljavati igračku koju im vi hoćete kupiti, nego one koje možete kupiti na 6-12 rata. Da ne spomenem strahotu polaska u školu, novih cipele, jakni, bilježnica, kompova, mobitela, play statationa i sl. tehnikalija kojima se danas klinci zabavljaju umjesto pikula i autića ili barbika. Ne treba zaboraviti niti tečajeve klavira, jezika, nogomet, karate, ritmiku i sl. jer tko bi želio da mu klinac bude prosječan..ipak ćete na njemu iskaliti sve svoje neiživljene ambicije…Nema druge nego dići kredit, a s obzirom da djeca rastu, a da bi rasla moraju jesti, čini mi se da se ovo pretvara u jedan začarani krug minusa na karticama i tekućim računima, pogotovo dok ćete dobivati onih famoznih 4200 kn najviše (ak imate sreće) dok ste na porodiljnom. Ak ste nezaposleni k tome, cimajte rodbinu da vam umjesto poklona za krstitke da lovu da otplatite troškove toga kaj ste ih pozvali na klopu, ili se pomirite sa sudbinom da naša vrla vlada smatra kak vam je vrijednost jednog njihovog „bilateralnog“ ručka za dvije osobe dovoljna za mjesec dana preživljavanja. Uostalom, i Bandić daje svakoj novoj mami sto kuna mjesečno, što je porazno i nadasve smiješno jer to nije dost ni za pelene. Grad Zagreb omogućuje obiteljima dobivanje dječjeg doplatka, ali ćete taj iznos sprašiti već unaprijed samo dok prikupite potrebne papire, za prvo bute dobili 100 kn??? (wtf..), za drugo 300 ( uuu, jes' ti to neki iznos za rit obrisat), a ak ste tak fletni i potentni, za treće i svako sljedeće 600 kn (woooooooooow, to mi je telefon i net mjesečno). Nego, čula ja da se u Fini daje 5000 kn za svakog rođenog klinca, a i u Belupu 10000, pa ak ste raspoložene cure i dečki moji, predajte CV-e tam, možda vam se posreći. Ja samo znam da mi djeca nisu ni u peti i da ću po svemu sudeći ovu planetu osiromašiti za svoj pomladak. Zapravo, ovdje se da iščitati još nešto: pronatalitetnu politiku politiku mogu podržavati samo one obitelji u kojima su žene nezaposlene ili one koje imaju niska primanja, one koje se vraćaju na radno mjesto nakon porodiljnog, uglavnom zaključuju da se vraćaju na podcijenjeno radno mjesto od bivšeg. Znam nekoliko takvih primjera i za prvo i za drugo. I zato ovim putem umoljavam sve dušebrižnike, preplaćene političare i slične džabalebaroše da malo skrešu onih min. 12000 somova koje im država mjesečno daje za glancanje stolaca po saborskom kafiću i spavanje na zasjedanjima i da to raspodjele u neki fond za djecu. Iako dovoljno trezveno razmišljam da nemam vlastite, žao mi je one djece kojima roditelji ne mogu priuštiti mnogo stvari koje bi im podebljanjem dječjih doplataka mogli.
E sad je bilo dosta, odoh se uvaljati u kadu…

BTW: ima netko ideju šta kupit curici od 4 mj. za krstitke prije nego kaj pitam mamicu kaj joj je najhitnije?