Negativna strana Božića

U ovaj ranojutarnji sat dok ispijam mineralnu i pokušavam provariti francusku i puricu od ručka, a u pozadini slušam zvukove s telke s nekim patetičnim Božićnim filmom, pala mi je na pamet ideja napisati post o negativnoj strani Božićnih blagdana. Zove me frendica danas, vraćala se danas iz Minkena autom i kaže da je kod Krapine bila zatvorena cesta jer se navodno netko ubio skokom s onog nadvožnjaka tamo, pogledam par sati iza na jutarnji.hr (trebalo im je 7 god. da slože site, ali bolje ikad nego nikad), kad ono stvarno, ubila se neka cura skočivši dolje na asfalt iz samo njoj znanih razloga. U Njemačkoj se pak neki lik zapalio pred bivšom curom. Božić je vrijeme kada je ljudima koji imaju neke badove u životu najteže. Bilo da su single, nesretno zaljubljeni, friško rastavljeni, zaboravljeni od rodbine, stari i bolesni ili jednostavno ove godine nisu imali novaca niti da unuku kupe poklon jer ni za svoje najosnovnije potrebe ne mogu sastaviti kraj s krajem, a takvih je navodno ove godine bilo čak 40%, ako je vjerovati novinarskim statistikama. Isto tako, ne mogu shvatiti one koji čekaju zadnji dan za kupovinu i beskonačne kolone i trubljenje posvuda. Trgovci zadovoljno trljaju ručice, kartice se bjesomučno peglaju, padaju sistemi u kartičarskim kućama i mobilnim operaterima, a dugovi i minusi se sve više produbljuju. Cijela koncepcija Božića izgubila je onaj duhovni smisao koji bi trebao biti primaran, a sve se svodi na neki novi gadget pod borom i objedavanje i oblokavanje. Moji pokloni su kao i uvijek dosad bili simbolični, ali s puno ljubavi. Priznajem, možda ponekad i ne pokazujem dovoljno koliko mi je stalo do meni bliskih ljudi i kažem im možda nešto što ne bih trebala izazvana nekom njihovom reakcijom ili komentarom, ali oni koji me duže vremena znaju da to ne činim s nikakvom ružnom namjerom. I priznajem da mi je obitelj vrlo važna stavka u životu koja me uvijek podržavala i u mojim najsretnijim i najtužnijim trenucima. Vremena su se definitivno promijenila, ljudi se sve više zatvaraju u sebe, povlače u neki svoj unutarnji mali svijet u kojeg ne puštaju nikog. Ja ne želim da mi se to dogodi. Zato ću uvijek nazvati svoje drage ljude i poželjeti im glasom izgovoriti čestitku za sretne blagdane, osim ako telefon nije zauzet konstantno.. Idem u više sfere. Laku noć i svim blogerima želim sve najbolje...