petak, 29.06.2012.

DVOJNICA

Ostavila si odškrinuta vrata. Pokušao sam samo proći kraj njih. Ipak, to je bilo jače od mene. Stao sam. Tišinom se približio. Promatrao te. Kosa ti je bila vlažna.
Mokro tijelo je odavalo sjaj svježine. Izgledala si kao ljetna sirena koju sam pronašao na plaži. Ležala si, grudi razotkrivene. Donji dio tijela umotan u haljinu mora.
Ručnikom si prelazila između prepona. Lagano se uvijala. Na polutke si nanosila kokosovo mlijeko.
Želio sam ti prići. Osvojiti te uzdasima. Raširiti. Utopiti krutost u stjenci što me prizivala. U tebi plesati. Znoj sa bedara stapati sa sokovima kojima si se odavala. Baciti taj bijeli ručnik. Otkriti što kriješ sprijeda. Jezikom te sladiti. U odaje ti prodirati. Po licu osjećati tvoje zadovoljstvo, kako mi curi niz usne. Miješa sa čupavom mi bradom.
Bio bih tvoj, samo tvoj.
U tome trenu si se okrenula. Vidjela mene. Skrila purpurnu liniju svoje požude.
Rekla mi :'' Ups, Kec!''
Ja: '' Joj, oprosti, pa gdje mi je draga, pa zar ti nisi bila plava??''
Ona:'' Obojila mi je kosu, i rekla da te ide potražiti''
Ja: '' Pa očito je, nije me pronašla''


23:00 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 28.06.2012.

ZONA DELUX

Svijet nam se srušio. Misao je usnula. Ostalo je samo sjećanje na tu vrelu ljetnu noć. Raširila si svoja krila. Prišao sam ti straga. Sve paperje počupao. Grubo te dirao. Napetost o tvoje brežuljke sladio. Noktima ti po leđima upisivao ime ljubavi, pravo ime- zvijer, polutan tame. Krao sam te tuđim rukama. Kidao lance željezne, okove razbijao teškim čekićem. Posipao po tebi purpurne boje. Kistom ti rastvarao odaje. Prstima prelazio preko stjenki koje su me razvratno budile. Uzeo sam te. Ukrao. Odveo. Preveo preko goleti magične. O guzove ti upirao. Neka nam tama bude postelja. Pogledaj me tim očima što su slađe od samog turskog užitka. Gorkom kavom ću te ponuditi.
Osjetiš li me na usnama? Gutaš li me cijeloga?
Budi moja još ovu večer. Svijeće borove ću upaliti. Ugasiti. Prekriti te cvjetovima lavande. Vrata zadovoljstva su otvorena. Šećer lamom ću te hraniti. Krutošću probijati, tebe, oslonjenu na zid. Nagnuti, uljima premazati. Po tebi ću kliziti. U tebi tražiti razum. Bez tebe neću moći doživjeti sjaj. Protrest ću te. Cijelu. Tijelo ću ti jesti.
Otvori, rastvori se. Dopusti, neka blud u tebi raste.
Grčevito se uz tebe priviti.

U redu je ako ti je prvi puta, i meni je. Opusti stjenku zone delux, svilom ću te ogrnuti, pamučne gačice skinuti.
U redu je. Nema stranih pogleda. Ti i ja.
Jabuka si moja. Razrezat ću te slatko. Prodrijeti do srži. Snažno, u dubine samo tebi i meni znane.


20:40 | Komentari (5) | Print | ^ |

ponedjeljak, 25.06.2012.

PROPELER STRIPTIZETA

Plesala je oko štange. Bokovima primamljivo njihala. Grudi je skrila iza crnog, svjetlucavog grudnjaka. Uhvatila se za nju, napravila okret. U glavi mi se zavrtjelo. Pratio sam svaki njen pokret. Tijelo pitko, uljima premazano. Uvijala se. Krutost mi se punila krvlju. Prevrtao sam se. Ludio za njom. Bila je moja djevojka mašte. Bosih nogu pravila je male korake. Vukla me u sebe. Želio sam biti dio nje. Njenog struka, bedara. Pljusnuti po polutkama. Gristi joj prepone. Ona je moj propeler. Ukrcat ću se u nju. Letjeti nebom, kroz oblake modre. Sladiti se usnama njenim, slatkim kao med što ga vrcaju njene sočne oči. Tiha je patnja koja me rumeni. Bol. Priđi mi, pedalj do mene. Mirisi neka nam se sudare. Naprave grmljavinu. Neka iskre frcaju. Uzet ću te tu na barskoj stolici. Zavrtjeti. Okrenuti. Raširiti. Uvijek ćeš biti pahulja snijega što mi se topi u ruci. Jecaj u tami nakon neprospavane noći. Grčenje ponosa. Reci mi djevojko koliko imaš još okretaja do kraja radnog vremena. Bit ćeš na vrhu planine. Omeđena samo granicom bluda i mojih ruku koje te draže. U jutru ti ispod haljine crvene purpurne brežuljke traže.
Plesala je oko štange. Riječi su ulazile u nju. Daj da te još jednom zavrtim. Rastvorim jezikom požude. Upijem sve sokove tvoje.


23:42 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 24.06.2012.

BARSKA STOLICA

Prišla si mi, očekivala još. Željela si da plovim tvojim morem, ljubičastim, vlažnim. Naslonim ti tijelo golo na stol. Upletem se rukama u kosu. Krutošću svoga poriva probijem tišinu koju si skrivala. U tebi pronađem draž kojom si me osvojila. Uzela, zalijepila na zid. Hvalila se podvizima jednog pustinjaka. Krao sam te vrućim noćima. Odavao ti tajne života. Ulazim, čeznem, ljubim. Trgam sa tebe uzničku košulju. Sada se ne želiš sjećati teških trenutaka. Godine ako su i bile uokvirene u blijede slike, sada iz njih se naziru moji prsti. Stjenke razvratnosti ti otvaram. Nagon zvijeri je u meni. Sjedaš na barsku stolicu. Rasplićem maglu oko nas. Širim te još više. U tebi pronalazim razlog svoga postojanja. Opčinila si me pokretima bokova. Slatko, me zanosiš. Ne posustaješ, do kraja, do kraja, ne uzmičeš. Ostavljam ti sluzav trag u bijelo obojan. Cvjetaš, moj si pupoljak dame. U boli se grcaš, na koljena padaš. Vučeš me za sobom.
Ponekad nije dovoljno jednom biti romantik u mraku. Za sve služi jezik kojim klizim kroz granice samo meni dostupne. Tvrd sam. Zubima ti zadirem preko međice. U dubinu gdje se spajaju nečija mašta i moje Ja.


23:12 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 23.06.2012.

DOPUSTILA SI DA LJUBAV UĐE U TEBE

Pokušao sam te osvojiti pjesmama. Nisi se dala. Pokušao sam te slomiti šetnjama po parku. Nisam uspio. Vodio sam te na putovanja po Svijetu. Nikako. Tek kada sam otkrio draži. Sjela si na prvu klupu u mome vrtu. Gledala me, zaustavila vrijeme. Razodjenula. Obrijala. U mirise noći utopila. Strasno me uhvatila za prepone. Ljubila ih. Jezikom prelazila gore do pupka. Postala si umjetnica glinom što si ju tako vješto oblikovala. Kalup si napravila. U kojem si uživala. Rukama preko njega dražila pohotu, koja je bilo kristalno jasna. U nama, u grudima skrivenim ispod crvene haljine. Sjedi na mene. Pristajem ti savršeno. Uplovit ću u tvoje purpurno more. Valovima broda rastvoriti sramežljive brežuljke. Prodrijeti. Do dna. Gdje su skrivene sve čari kojima si me zavela. U nezaboravnu ljetnu noć uvela. Purpurno more, ti i ja. Kalup kojim te dražim. Stežeš me. Smiješ se. Ohola si prema meni. Želim u tebi ostaviti snošaja trag. Škrta si, želiš po usnama. Tih sam, nag. Gutaš ga. Divlji svijete, znaj. Ja odlazim, ona me ludi. Divlji svijete, osjećaš li to. Gruba je prema meni. Volim ju. Na sebi. Voli me, sladi si obraze.


00:40 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 20.06.2012.

KLJUČ

Prišuljao sam ti se dok si spavala. Noć, ljetna vruća je bila. Onako znojnoga tijela uvukao se pod plahtu. Svukao ti gaćice, slatke, sa okusima kokos svježine. Vješto, kao vojnik povlačio se prema grudima. Skrila si ih ispod bež majice. Nju sam zadigao. Jezikom se igrao oko bradavica. Prizivao vatru, krv vrelu da te onemoća. Oslabi. Budeš moja marioneta zavodljivih igrica. Budiš se, protežeš. ''Zar me se ne bojiš''. ''Tog lopova što ti se ušuljao, ukrao dah sneni''. Okružio sam te rukama oko struka. Okrenuo na bok. Krutost mi raste. Noge ti guram prema trbuhu. Zavodim ti odaje. Ključ skriveni moram naći. Otvaram te, prodirem. Stjenke bluda širim. Rastrojit ću ti tijelo. ''Dopusti ljubavi, već odavno kuca, želi u tebe ući''.


10:29 | Komentari (10) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.06.2012.

MALA HOTELSKA SOBA

Ušli smo u malu hotelsku sobu. U desnom kutu između ormarića i prozora bio je krevet. Imao je željezne stranice. Odmah sam se sjetio jedne tvoje davne želje. Navukao sam te narančaste zavjese. Ti si stajala nasuprot mene. Gledao sam te proždrljivih očiju. Skidala si crvenu haljinu, što je na tebi zavodljivo plesala dok si hodala. Približio sam ti se. Okrenuo te, otkopčao grudnjak. Gačice sam zubima svukao. Lice sam ugnijezdio među tvoja bedra. Lagano krenuo jezikom gore. Ljubio ti i grickao napetu kožu. Prstima dražio slatkaste brežuljke. Prodirao s njima u pupoljak rascvjetali. U tijelu su se stvarali sokovi, kao da su se kuhali u kotlu ispunjenom lavom i pjenom mora. Pod nokte mi se zavlačila vlažnost kojom si me palila. Nagnuo sam te prema krevetu. Pogledao oko sebe. Dohvatio svoju majicu sa poda. Razderao ju na dva dijela. Vezao ti ruke. Noge raširio. Još jednom ovlažio stjenku koja se već lagano grčila. Uhvatio te za grudi, pomalo zvjerski, pomalo u zanosu. Prodro u tebe. Ispustila si jauk. Jauk zadovoljstva, jauk ispunjen pohotom i željom za ekstazom. Postepeno sam ubrzavao ritam. Sve si se više širila. Ulazio sam dublje i dublje. Do granice muškosti. Ispunio sam te tekućinom bludnika. Klonula si, a ja zajedno sa tobom. Ostao sam još neko vrijeme u toplini noći. Nisam želio izgubiti taj moment, magiju. Očarala si me. Još i sada me trnci prođu kada se sjetim tebe i male hotelske sobe.


23:25 | Komentari (5) | Print | ^ |

petak, 15.06.2012.

ČAROBNI KLAVIR 3

Za klavirom sjedim. Prebirem po tipkama. Mada više iz grčevitih radnji nego iz želje da nešto i naučim svirati. Pored mene se udobno smješta žena koja trenutno daje smisao mom životu u ovim čudnim danima. Usne je romantično skrila ispod ruža plamene boje. Dodiruje mi prepone rukama dok se spušta. Pokušavam se kontrolirati, ostati pribran, ne razmišljati što će poslije biti. Stavlja nogu preko noge. Suknja joj se razdvaja, tek toliko da joj vidim gola koljena. Svira uvodnu melodiju. Iskreno nisam ni bio siguran s kojim je razlogom taj klavir tu smješten. Zbog zavođenja ili ipak zbog poduke iz klavira. Melodija me odnosi, čak pomalo i zanosi. Kao da doziva sirovost tijela u meni. Razbuđuje divljinu, kišu, vjetar, oluju. Svi svjetionici plavih mora se pale. Njihova svjetlost mi pokazuje put. Put kako ju osvojiti. Oploviti brodom kao gusar koji je željan valova i osvajanja zlatnih planina. Grudi joj prpošne promatram dok u pravilnim razmacima diše. Pri svakom izdisaju bradavice joj se naziru kroz majicu. Sočne su kao jagode crvene. Želim ih grickati, pod zubima osjetiti sitna ispupčenja. Utapati lice u te dvije krupne obline, sočne kao dozrele jabuke kada ih zagrizem pa mi se niz usne cijedi kiselkasti sok. Ako ne zapalim cigaretu, postat ću agresivna zvijer koja se neće moći kontrolirati. Strgat ću joj odjeću. Rasplamsala je vatru u meni. Izgorjet, izgorjet ću u njoj. Cigaretu gasim, žar me opekla. Pokušavam ju otresti sa prsta. Pada na pod. Spuštam se dolje da ju ugasim. Širi noge. Smijem se. Oči svijetle kao lampe grada. Jezikom se oblizujem po ustima. Hvatam ju za bedra. Približavam joj se. Koljena vučem po podu. Prstom pomičem u stranu tange. Oblizujem ju. Hvata me za kosu. Unosi sve dublje u sebe. Kradem joj noći, zvijezde sa neba, granice koje pucaju pri mome prodoru u njene vlažne dubine. Disanje joj ubrzava dok se nosnice skupljaju sve više. Prebirem po njenim usnama. Želim naći točku slada. Neka jeca, vrišti, grči se. Moja je večeras ta Božica okusa proljeća. Što donosi vihor u moju dušu. Gnječi ju. Stavlja mi okove kamene. Podižem se. Nabijam na taj drveni klavir. Zadižem suknju. Tange zatežem. Dražim ju sa svojom krutošću. Sladim joj brežuljke u koje joj se krv pumpa. Prstom prelazim između razmaknutih guzova do vrele stjenke koju tako brižno čuva. Prodirem u njene purpurne odaje. Ubrzavam tempo. Pod mojim naletima trese se i taj čarobni klavir. Utroba joj vrišti. Ruke je ispružila. Noge joj klecaju. Sokovi strasti se skupljaju u meni. Znoj sa moga čela kaplje joj po leđima. Zadajem zadnji udarac. Samo je pala. Okreće se i gleda me. Svoje zadovoljstvo činim sam.

Nakon petnaestak minuta nekako sam se dovukao do hlača. Iz zadnjeg džepa izvukao zgužvanu kutiju cigareta. Zapalio ju. Sa njom ju podijelio.
Samo mi je rekla ''Dobro si svladao tehniku, jednom ćeš i ljubav''.


22:12 | Komentari (5) | Print | ^ |

četvrtak, 14.06.2012.

VLAŽNOST KOJU PRATIM 2

Kucam na vrata. Čisto iz znatiželje, sluđen moralom te razdragane žene. Opet, pomislim, čekat ću. Ali, čujem korake. Špijunka se otvara. Znatiželjno oko me žudno probavlja. Otvara ih lagano, tek toliko da se provučem. ''Dobar dan,'' rekao sam kroz zube. Rolete su bile spuštene. Zrakom struji miris lavande, svježe očaravajuće kupke. ''Možda sam došao u krivi trenutak?''. ''Ma ne. Upravo sam gotova''. Kosa joj mokra. Neraščešljana joj je padala preko leđa. Za sobom je ostavljala vlažan trag. Koji sam pratio, kao da me vodi u ocean, u kojem ću otkriti Sunce, mjesec žut i vatreni ulaz u purpurne odaje. Ogrnuta je samo ručnikom. Grudi sam joj grizao pogledom. Ništa nije govorila. Samo mi se slatko osmjehivala. Približavala mi se. Odmicao sam se. Nije to bio strah. Tek lupanje srca što me je slabilo. Ruke su gubile kontrolu. Stjerala me je u kut. ''Jesi li došao da ponovimo gradivo od jučer? Ili na moj vrući čaj?''. Usta su mi se osušila, nešto sam pričao ali glas je izgubio ton. Uhvatila me je snažno za prepone. ''Opa, pa netko se razbudio''. Spuštala se na koljena, dok je razotkrivala mirisno tijelo. Uzela ga je pohotno u usta. Jezikom ga je prebacivala sa jedne na drugu stranu. Ubrzavala je ritam. Tijelo mi se okamenilo. Krv se slijeva pri njenom grickanju, raskoši koju joj nudim . Uhvatio sam je za bujnu grivu. I lagano usporavao tempo. ''Polako'', prišapnuo joj. Spustio sam je na pod. Sljubio svoje usne sa njenim brežuljcima. Noge joj stavio na ramena. Jezikom prelazio preko međice do sjajno raširene opojnosti. Prodirao sam sve dublje. Sve mi se više otvarala. Nudila slast koja je bujala. Miješali su se sokovi iz ljubičastog vulkana sa slinom kojom sam je gorljivo napajao. ''Ne mogu više čekati. Želim te cijelog u sebi. Do krajnjih granica muškosti. Uzmi me, zapali vatru u tijelu. Budi ono najbolje što mi dan može pružiti. Bol mi razbudi, želim plakati od ljubavi, suze radosnice neka stvaraju hram ljubavi. Razbij opne grešnosti. Prolij sve po pustinji u koju si kročio. Ostavio kapljice jutarnje rose. Dozrele višnje. U ustima što se rasprsne. Curi niz zube, na grudi. Ostaje neizbrisiv trag. Trag koji te želi u bespućima, željan je hrane što se rađa sa prvim dodirom. Ugasiti ju može samo snaga ugriza u jecaju.''


22:24 | Komentari (5) | Print | ^ |

srijeda, 13.06.2012.

CRNO BIJELE TIPKE

Bila je učiteljica klavira. Iako sam slabo vlado tipkama crno bijelim. Želio sam joj se približiti, ponešto ipak naučiti. O svijetu znojne kože, krutog ponosa, slatkog odnosa. Jedno jutro oko 9 sati vraćao sam se iz lagane šetnje predgrađem ustajalog grada. Pozvala me je na čaj. Znala je, čaj od brusnice mi je omiljeni. Vruć. Jezik za opeći. Posjela me je na fotelju, odšetala u kuhinju. Čuo sam u daljini buku automobila, ali brzo izgubih osjet sluha. Iz kuhinje je odšetala u kupaonu. Samo mi je dobacila: Mali odmah se vraćam. Nasmiješio sam se, čekao svoj opojni čaj. Cigaretu sam izvadio iz zgužvane kutije, zapalio. Znam, rijetko kada ona popuši, više da joj vratim za ''mali''. Ispuhivao sam dimove kroz otvoreni prozor. Vjetar je lagano ljuljuškao stihove pjesme iz radija. Prošlo je gotovo pola sata. Ona se još nije pojavila. Već sam i sam počeo kuhati. Skinuo sam okove srama. Majicu, izuo se. Cipele pospremio uz stolić gdje su bile neke čudni statue, držale se za.. hm.. Ostao sam u crnoj potkošulji, uskim riflama. Malo ih zategnuo. Kada ona već mene, mogu i ja nju, bar malo. Čaj mi se sigurno ohladio. Kako ću ga sada popiti. (smijeh) Evo vraća se. Ode opet u kuhinju. Šuti. Baš je beštija. U crvenoj zavodljivoj spavačici, njihala je bokovima. Nazirao sam joj obrise tijela. Ma k vragu i ponos. Odoh vidjeti trebala li pomoć oko toga čaja. ''Ma gdje si mali, očekujem te''. Pogledao sam je u oči, pramen kose padao joj je preko lica. Prstom me je pozvala. Nisam više mogao čekati. Sve sam sa stola srušio. Zgrabio ju, okrenuo ju, položio na trbuh. Raširio joj noge. Prešao rukom preko stjenke tvrde, sočne guze do vrelih brežuljaka. Već je bila vlažna. ....Tišina.... Skinuo sam sve sa sebe. Čekala me je. Divlja. Pohotna. Uklizao sam u nju. Razuzdano prodirao. Utapao sam svoj jezik u njenoj kosi. Grčila se je sve više kako sam ubrzavao ritam. Na kraju je vrisnula. Utonula u stanje svježe omamljenosti. Vratio sam se nazad u fotelju. Odakle mi je pogled bio savršeno čist. Zapalio još jednu cigaretu. Gledao njenu meku, gotovo zlatnu kožu. Sa usana sam samo pročitao ''Pa sutra bi mogli ponešto naučiti o crno bijelim tipkama''. Ja sam se nasmijao od uha do uha. Rekao joj : ''Savršeno''.


22:47 | Komentari (4) | Print | ^ |

U PARKU SIROVIH STRASTI

Očekivao sam te ranije, ali dobro. Snaći ćemo se i ovako. Danas moramo biti brzi. Nema izmotavanja, premotavanja želja. Dođi mi bliže, već me steže žudnja za tobom. Nema potrebe za predigre. Naslućujem, i ti si spremna. Hajde za mnom, idemo u park. Mrak je pao, nitko neće ovdje proći. Samo ti, ja i ustreptalost mjeseca. Uz drvo ću te nasloniti. Noge ti zadići, vruće otkriti što to od mene kriješ. U meni nemir razbuđuje se. Još od sinoć sanjam ti tijelo kada smo romantiku zgrčenih prstiju prekinuli. Ipak drago mi je što si mi ostavila poruku, broj mobilnoga. Rukama ti razdvajam polutke što mi bride pod rukama.
Dlanovi znojni, tvoji na prsima mi se igraju. Vatrom sam te okovao. Opijao ljetnim pogledom. Oči utapam u beskraju divljine. Rukama kao more stijene oplahujem ti struk. U tebi čeznem za kapljama sirovih misli. Pjena nas topi u jedno biće što se lijepi za dugine ceste. Ne možemo stati. Za tebe vrijedi umrijeti draga u tišini lipe koja nas je zavela, na put srodnih duša izvela.


00:08 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.06.2012.

NOŽ

Usta puniš, zube ti osjećam. Dlačice mi se petljaju oko njih. Rastem, krv mi kola. Slijeva se u zvijer. Poklanjam ti ju, slobodno ju iscijedi po grudima.

Klizim po krevetu. Lagano se povlačim dolje, kao riba plivam posteljom. Otvaram si prolaz, jezikom te poslužiti. Dodirujem ti napetu kožu, usne ti rastvaram. Stapaju nam se stanice, okusa i bluda. Kosu mi vlažiš uljem, unosiš u sebe. Stežeš ovojnicu koju režem kao nožem. Nogama me hvataš, rebra mi tiskaš. Ostajem bez daha. U tebi sam, ostajem dugo dok ekstaza ti kola žilama. Oslabljuje te, kao nejaka grana opuštaš tijelo. U očima ti sjaj zadovoljene žene. Ne govoriš mi ništa. Samo, ljubiš. Okusi zadovoljstva se miješaju.

Okrećeš se na trbuh. Polutke podižeš, sjaje se natopljene vinom, znojem grešnika. Čvrsto te hvatam za struk. Uzimam, stjenke ljubavi se rastvaraju pod mojim prodorom.... U hladnoj noći grijem te. Utiskujem pečat ljubavi. Njegova tinta se razlijeva po bedrima. Bijelom bojom oslobađam razigranost.
Samo tebe, samo u tebi.


23:55 | Komentari (13) | Print | ^ |

STRANKINJA

Kiša počinje padati, sjediš nasuprot mene
Pratim ti liniju tijela, ocrtava se svaka oblina
Majicu usku imaš na sebi
Grudi ti promatram, njihova napetost me privlači
Spuštam pogled dole, hlače ti se opojno srame
Odaju privlačnost koju bih ljubio, jezikom se igrao

Sami smo u kupeu, ipak ti se ne približavam
'' Zamišljeno razgledavaš zelenilo
koje ti izmiče pod brzinom mašine''

Ja pratim pokrete tvojih nogu, uvlačim ti se pod odjeću
Želio bih dodirnuti meku kožu, prstima zaigranost izazivati
Sjedim nasuprot tebe, uzbuđen, krut
Kidam tišinu što je između nas
Strankinja si, oči modro-plave imaš

Naslonio sam se na koljena
Zamišljam kako otvaraš putene slasti
Puštaš me da istražujem mjesto koje me navodi na grijeh
Sa tebe skidam sve što me prijeći da te vidim nagu
Uz mene privijenu, stopljeni u lizalo
sa kojega cure kaplje znoja ovoga vrućega popodneva

Vučem te k sebi, otvaraš mi šlic
U krilo mi sjedaš, prodirem ritmom užarenog stroja
Glavu naslanjaš na moju
Rukama me obuzimaš, u tebi sam, duboko
Prepuštaš se jeci lokomotive
Polutkama udaraš u moje prepone
Pulsiraš cijelim tijelom, sokovi nam se miješaju
U očima ti sjaj
Treba samo trenutak da te zadovoljim
Postaneš grč koji je na meni, samo trenutak

...Vrata se otvaraju...
... Dobar dan, karte molim....
...Budim se iz sna...
... Ma koji vrag, sad bih ga poslao u rodni kraj...
... Ipak preko puta je bila
Strankinja sa modro-plavim očima...


00:10 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 07.06.2012.

SCENA SITNIH DETALJA

Tijelo mi umotaj u postelju od sanja
Trag mi prati u blatu.
Zamke sam ti označio
Crvenom bojom slada

Uvukla si me u svoje bespuće
Potreba, kockarske igre

Volimo se tako strasno
Dozvolio bi sebi naglasiti ''glasno''

Nepce ti se cijelu noć rosilo
Samo ne znam jesi li čekala mene?
Jutro puno zagrijane kiše?
Erupciju vulkana vatrenog,
Pokošenog poljupcima djevojke
U nanulama plavim

Možda sam tek bio broj
U telefonu ili zarez u snu

Uvukla si mi se u pjesme
U jesen otužnu i sivu
Nisam ni pomišljao da ću postati
Igla kojom šiješ svoje modne detalje

Tijelo mi ostavi na pragu prerije
Još uvijek se rado osjećam u transu
Umoran i zanosan

Iako prsti su se osušili,
Slike su i dalje svježe.
Samo gdje sam ostavio
Glas što me zove
Ne sjećam se....


08:24 | Komentari (7) | Print | ^ |

ponedjeljak, 04.06.2012.

LAKI JAHAČ ANANAS PJESME

Iskrao sam se iz suze anđela
Uvukao u kožu, meku, podatnu
Oh, pa to si ti
Prstima prolazio kroz kosu nošenu na vjetru,
okupanu u čaju što sam ti jutros pripremio

Sjeo na drvenu stolicu
Pogledom ti prelazio po usnicama
U rubu usana ostao ti je trag ruža'
Nisi ga skinula
A tako strasno si me ljubila
Gutala me, bez daha si na tren ostala
Svaki drhtaj uznemirenog tijela si osjetila
Jestivost, slatkoću ananasa slasno si kušala

Povukla si me dolje, za sobom
Na tvrdi pod položila dvije čvrste polutke
U leđa mi zarila nokte
Prepone oslobodila srama
Skupljao sam sokove erupcije
Koja je izbijala iz tebe
Prelazio ti jezikom po bedrima
Naniže dolje, do članaka
Vraćao se putovima znanim
Dlačice sitne su se naježile
Sa dodirom brade

Okovi bluda su pukli
Rasprsnule su se sve stjenke
koje si skrivala
Ubrzala ritam
Neću stati draga
Ja sam tvoja beštija
Koja za uzdahom traga


19:41 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 01.06.2012.

PISMO LJUBAVNIKA



Skrila si pismo ljubavnika,
Među grudi položila.
Snažno pritisnula,
Nisi mu dala disati.
Golicao ti je maštu
Kao sinoć
Kada te je pod okriljem
Svoga tijela
Uveo u noć.
Obujmio bokove,
Čvrste polutke
Ljuljuškao do iznemoglosti.
Osjećala si njegov dah
Kao slane dodire .
Svijet ti se okrenuo naopačke
Kada je istraživao
Tvoje drugo postojanje.
Sladila si bol
Jer ona je kao voćni bombon.

Vezana sponama grijeha
Skrila si pismo.
To pismo je bilo srce
Postojanje moje,
A ljubavnik usne
Što si cijeli život ljubila.


17:32 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.