SONGFORDEAD

Svijet nam se srušio. Misao je usnula. Ostalo je samo sjećanje na tu vrelu ljetnu noć. Raširila si svoja krila. Prišao sam ti straga. Sve paperje počupao. Grubo te dirao. Napetost o tvoje brežuljke sladio. Noktima ti po leđima upisivao ime ljubavi, pravo ime- zvijer, polutan tame. Krao sam te tuđim rukama. Kidao lance željezne, okove razbijao teškim čekićem. Posipao po tebi purpurne boje. Kistom ti rastvarao odaje. Prstima prelazio preko stjenki koje su me razvratno budile. Uzeo sam te. Ukrao. Odveo. Preveo preko goleti magične. O guzove ti upirao. Neka nam tama bude postelja. Pogledaj me tim očima što su slađe od samog turskog užitka. Gorkom kavom ću te ponuditi.
Osjetiš li me na usnama? Gutaš li me cijeloga?
Budi moja još ovu večer. Svijeće borove ću upaliti. Ugasiti. Prekriti te cvjetovima lavande. Vrata zadovoljstva su otvorena. Šećer lamom ću te hraniti. Krutošću probijati, tebe, oslonjenu na zid. Nagnuti, uljima premazati. Po tebi ću kliziti. U tebi tražiti razum. Bez tebe neću moći doživjeti sjaj. Protrest ću te. Cijelu. Tijelo ću ti jesti.
Otvori, rastvori se. Dopusti, neka blud u tebi raste.
Grčevito se uz tebe priviti.

U redu je ako ti je prvi puta, i meni je. Opusti stjenku zone delux, svilom ću te ogrnuti, pamučne gačice skinuti.
U redu je. Nema stranih pogleda. Ti i ja.
Jabuka si moja. Razrezat ću te slatko. Prodrijeti do srži. Snažno, u dubine samo tebi i meni znane.